REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1773/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik, Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 610,15 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-755/2022-11 od 26. veljače 2024., 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-755/2022-11 od 26. veljače 2024. u točkama I., III. i V. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-755/2022-11 od 26. veljače 2024. u točki II. izreke i u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zateznih kamata na priznati trošak parničnog postupka preko kamatne stope priznate točkom III. izreke prvostupanjske presude.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-755/2022-11 od 26. veljače 2024. u dijelu točke IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 208,75 EUR sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 104,67 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-755/2022-11 od 26. veljače 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 591,57 EUR sa zateznim kamatama od 30. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 18,58 EUR sa zateznim kamatama od 30. studenog 2020. do isplate, kao i u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zateznih kamata preko kamatne stope dosuđene na iznos dosuđen u točki I. izreke te presude (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 291,25 EUR sa zateznim kamatama od 26. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 333,75 EUR sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zateznih kamata preko kamatne stope dosuđene na iznos dosuđenog parničnog troška (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama (točka V. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 8. listopada 2020. na dionici D8/1 autoceste A3 (Bregana – Zagreb - Lipovac) dogodila prometna nesreća, uslijed koje je vozilo osigurano kod tuženika naletjelo na prometnu signalizaciju, koja je tom prilikom oštećena. Utvrđuje da je tuženik mirnim putem platio tužitelju nastalu štetu u iznosu od 1.502,14 EUR / 11.317,86 kn u skladu s tužiteljevim troškovnikom (list 24. - 25. spisa), a da je predmet ovog spora preostala šteta, čiju osnovanost i visinu tuženik osporava i to stavke I.2., I.3., I.4., II.6., III. troškovnika i 20% iznosa iz stavaka II.2., II.3., II.4. i II.5. tog troškovnika na ime amortizacije. Navodi da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Zaključuje da tužitelj osnovano potražuje utuženi iznos po svim spornim stavkama troškovnika, osim u odnosu na stavku I.4. troškovnika (ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debljine 0,02 m3/m2) u iznosu od 18,58 EUR / 140,00 kn. Slijedom navedenog, donosi odluku kao u izreci prvostupanjske presude.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama II. i IV. izreke. U žalbi u bitnome navodi da je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na troškove ručnog čišćenja kolovozne površine nejasan, neobrazložen i u proturječnosti s ispravama u spisu i ostalim razlozima iz obrazloženja presude. Ukazuje da je taj trošak bio nužan kako bi se uklonile sve posljedice predmetne prometne nesreće i osigurala sigurnost prometa. Pobija i odluku o parničnom trošku. Ukazuje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da prilikom donošenja odluke o parničnom trošku nije primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa/23), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ukazuje da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da podnesci od 27. listopada 2022. i 6. srpnja 2023. nisu bili potrebni za vođenje parnice, a evidentno je da se radi o obrazloženim podnescima, koje je valjalo priznati po Tbr. 8.1. Tarife/23. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR, odnosno ukupno 104,67 EUR.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv presude. Iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu. U žalbi ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije. Ukazuje da tužitelju nije nastala nikakva šteta budući da obračunati radovi predstavljaju redovno održavanje. Obrazlaže da zamjena tri prometna znaka, PVC baterije, lampe svjetlosnog niza i klemfixa sa postoljem ulaze u redovno održavanje tužitelja, koje se financira cestarinama te mu nikako nije nastao trošak. Smatra da tužitelj ne može svoj zahtjev temeljiti na internom troškovniku, koji je sam sastavio niti se na tome može temeljiti prvostupanjska presuda. Tvrdi da je nejasno zašto sud u jednom dijelu prihvaća stavke troškovnika, dok ih u drugom dijelu ne prihvaća. Ističe da tužitelj nije dokazao stvarnu štetu. U odnosu na spornu amortizaciju ukazuje da tužitelj nije dokazao, a prvostupanjski sud nije utvrđivao koliko je bila stara oštećena oprema, koliko je amortizirana, jesu li oštećeni dijelovi popravljani, jesu li otpisani u poslovnim knjigama, je li tužitelj prodao opremu kao otpad i dr. Smatra da je protivno odštetnom pravu da tužitelj umjesto oštećene stvari koja je bila amortizirana, traži novu stvar. Pobija i odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka o glavnoj stvari. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 138,27 EUR.

5. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

6. Tuženikova žalba nije osnovana.

7. Ukazuje se da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda djelomično pravilna i na zakonu osnovana, a sve kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 610,15 EUR na ime naknade štete nastale uslijed prometne nesreće od 8. listopada 2020. na dionici D8/1 autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac) kada je vozilo osigurano kod tuženika naletjelo na prometnu signalizaciju, koja je tom prilikom oštećena.

10. U odnosu na tuženikovu žalbu ističe se kako slijedi.

11. Prvenstveno ovaj sud ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Dakle, u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, žalba se ne može podnijeti zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga tuženikovi žalbeni navodi, koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede amortizacije oštećene opreme koju je tužitelj zamijenio zbog oštećenja prilikom predmetnog štetnog događaja i za visinu utužene štete koju je sud utvrdio primjenom odredbe članka 464.a ZPP-a na temelju troškovnika na listu 24. - 25. spisa, nisu uzeti u razmatranje. Osim što su takvi žalbeni navodi glede pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nedopušteni, valja reći da presuda ima jasne i razumljive razloge glede dosuđenog iznosa štete.

12. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da utužena šteta nije niti nastala budući da se radi o redovnom održavanju, koje se financira cestarinama. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se predmetni štetni događaj i otklanjanje njegovih posljedica ne može podvesti pod redovno održavanje. Ovdje je riječ o izvanrednom događaju, a do obavljanja predmetnih radova radi otklanjanja posljedica tog događaja i do zamjene oštećene opreme novom, sve radi uspostavljanja sigurnosti prometa, ne bi niti došlo da krivnjom osiguranika tuženika nije došlo do prometne nesreće.

13. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja u predmetnom postupku. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava. Prema odredbi članka 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj: 90/14 i 3/21; dalje: Pravilnik) upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao pravna osoba koja upravlja autocestom aktivno legitimiran u postupku potraživati naknadu štete od osobe za koju tvrdi da je štetu na autocesti počinila svojom krivnjom, a imajući u vidu odredbu članka 45. Pravilnika i odredbu članka 61. stavka 1. ZC-a, prema kojima prometna signalizacije na autocesti nedvojbeno predstavlja dio autoceste.

14. Prvostupanjski sud je pravilno, primjenom odredaba članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 1046. ZOO-a prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev u iznosu od 591,57 EUR. Zbog toga je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

15. U odnosu na tužiteljevu žalbu ukazuje se kako slijedi.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 18,58 EUR / 140,00 kn, koji se odnosi na ručno čišćenje kolovozne površine te suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu suprotni sadržaju isprava. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da čišćenje kolovozne površine predstavlja uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja obračunatih i priznatih tužitelju po stavci I.1. predmetnog troškovima. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Međutim, u odnosu na odluku o parničnom trošku, tužitelj u žalbi osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud je tužitelju trebao nagradu za sve priznate radnje obračunati prema Tarifi/23, a u skladu s odredbom Tbr. 52.3. Tarife/23, koja određuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 27. listopada 2020. budući da se, prema ocjeni ovog suda, a suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr. 8.1. Tarife/23 niti je predmetni podnesak bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. S druge strane, tužitelj osnovano ukazuje da mu je valjalo priznati trošak sastava podneska od 6. srpnja 2023.

19. Slijedom svega navedenog, tužitelju je na ime troškova postupka valjalo priznati nagradu za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife/23), za sastav podneska od 25. srpnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife/23), za sastav podneska od 6. srpnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife/23), za pristup ročištu 12. siječnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife/23), što ukupno iznosi 400,00 EUR, na koji iznos ima pravo na PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR, odnosno sveukupno iznos od 500,00 EUR. Budući da je tužitelju točkom III. izreke prvostupanjske presude, već priznat parnični trošak u iznosu od 291,25 EUR, valjalo dosuditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 208,75 EUR. Na taj trošak tužitelj ima pravo na zatezne kamate na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a po kamatnoj stopi koja se određuje za ostale odnose iz odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Zbog toga je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a pobijana presuda preinačena u dijelu točke IV. izreke, a kako je odlučeno u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Budući da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 27. listopada 2022. u iznosu od 125,00 EUR, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

21. Na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima žalbenog postupka. Tužitelj nema pravo na trošak žalbenog postupka, budući da je uspio sa predmetnom žalbom samo u odnosu na sporedno potraživanje (parnični trošak) i to u razmjerno neznatnom dijelu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović