REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3080/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VESNA CENTAR d.o.o., OIB 33502979734, Trakošćanska ulica 4, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Penezić i Partneri d.o.o., Zagreb, Strojarska 22, protiv tuženika B2 PORTFOLIO d.o.o., OIB 21970470141, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2a, radi opravdanja predbilježbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-604/2024 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-604/2024 od 24. svibnja 2024. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.625,00 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-604/2024 od 24. svibnja 2024. u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 125,00 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.590,71 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-604/2024 od 24. svibnja 2024. odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenje da je opravdana predbilježba prava nazadkupa upisana na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-48687/2020-2 od 11. siječnja 2021. u korist tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], Zavrtnica, dvorište, površine 5129 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik dužan trpjeti upis opravdanja te predbilježbe prava nazadkupa i uknjižbu tog prava u korist tužitelja na rok od tri godine, koji istječe 24. kolovoza 2023. Također, odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.750,00 EUR (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da će se, u skladu s odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK), dopustiti upis prava nazadkupa kad je ispravom dokazano postojanje prava i volja stranaka da se to pravo upiše. Utvrđuje da iz sadržaja predmetnog ugovora o kupoprodaji i njegovog aneksa nije razvidno da postoji volja stranaka da se pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige stoga odbija tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukazuje da iz isprava jasno proizlazi da su stranke ugovorile predmetno pravo nazadkupa. Ističe da s obzirom na to da pravo nazadkupa kada je uknjiženo u zemljišnim knjigama vrijedi kao stvarno pravo i djeluje protiv svakoga, smatra da je razvidno da su predmetnim ugovorom stranke očitovale volju da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišne knjige jer jedino tako tužitelj može zaštiti svoje pravo nazadkupa kao stvarnopravno ovlaštenje. Navodi jamstva iz odredaba članka 1. stavka 6. i članka 4. stavka 7. predmetnog ugovora o kupoprodaji, kojim su ugovorena stvarnopravna ovlaštenja tužitelja u vezi s ugovorenim pravom nazadkupa te ističe kako o tome presuda ne sadrži nikakve razloge niti što ona predstavljaju u smislu volje stranaka da se pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige. Smatra da se navedena jamstva trebaju tumačiti kao ovlaštenje da tužitelj svoje pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige. Ističe da ugovorom nije izričito isključena mogućnost da se pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige, a ugovorena stvarnopravna ovlaštenja nije moguće zaštiti bez upisa prava nazadkupa u zemljišne knjige. Ukazuje da činjenica što je protekao rok od tri godine za koje je ugovoreno pravo nazadkupa ne može biti razlog odbijanja predmetnog tužbenog zahtjeva, budući da je tužitelj tužbu podnio pravovremeno, a predmetni postupak se vodio više od tri godine, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i to ne može ići na teret tužitelja. Navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude utvrđuje da je predbilježba, čije se opravdanje traži pravomoćno brisana iz zemljišnih knjiga, međutim, da nije razvidno na temelju čega je sud došao do takvog zaključka. Pobija i odluku o parničnom trošku. Smatra da nije izazvao priznati trošak sastava žalbe protiv rješenja kojim se sud nezakonito oglasio stvarno nenadležnim pa da taj trošak ne može pasti na njegov teret. Osim toga, ukazuje da je ta žalba djelomično odbijena u odnosu na žalbu protiv rješenja suda kojim se odbija tuženikov prigovor dvostruke litispendencije. Tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tuženiku trošak pristupa na ročište za objavu presude budući da tuženik nije niti pristupio na to ročište.

4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 28,21 EUR, odnosno ukupno 1.590,71 EUR.

5. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je opravdana predbilježba prava nazadkupa, upisana na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-48687/20 od 11. siječnja 2021. u korist tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], Zavrtnica, dvorište, površine 5129 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik dužan trpjeti upis opravdanja predbilježbe i uknjižbu prava nazadkupa u korist tužitelja na rok od tri godine, koji istječe 24. kolovoza 2023.

8. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

9. Odredbom članka 43. stavka 1. ZZK-a propisano je da će se upis prava nazadkupa dopustiti samo kad je ispravom dokazano i postojanje prava i volja stranaka da se to pravo upiše. Dakle, da bi se pravo nazadkupa upisalo u zemljišne knjige potrebno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke i to: 1.) da se ispravom dokaže postojanje toga prava i 2.) da se ispravom dokaže volja stranaka da se to pravo upiše.

10. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. kolovoza 2020. i aneksa tom ugovoru (list 12. - 24. spisa) jasno proizlazi da su stranke ugovorile predmetno pravo nazadkupa. Između stranaka nije niti sporno da su ugovorile predmetno pravo nazadkupa. Time je ispunjena prva pretpostavka za upis prava nazadkupa, budući da iz navedenog ugovora o kupoprodaji i njegovog aneksa, kao isprave kojom se dokazuje postojanje tog prava, nedvojbeno proizlazi da su stranke ugovorile predmetno pravo nazadkupa.

11. Međutim, u konkretnom slučaju, nije ispunjena druga pretpostavka za upis prava nazadkupa, a to je izražena volja stranaka da se to pravo upiše, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud. Naime, iz predmetnog ugovora o kupoprodaji i njegovog aneksa, kao isprava na kojima se temelji zahtjev za upis prava nazadkupa, ne proizlazi da su stranke izrazile volju da se to pravo upiše u zemljišne knjige.

12. Neosnovano žalitelj ukazuje da bi jamstva iz odredaba članka 1. stavka 6. i članka 4. stavka 7. predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina trebalo tumačiti kao ovlaštenje tužitelja da svoje pravo nazadkupa uknjiži u zemljišnim knjigama. Predmetna jamstva ne predstavljaju ovlaštenje za upis prava nazadkupa niti se mogu tumačiti kao volja stranaka da se pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige.

13. Prema ocjeni ovog suda, odredbe predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, uključujući aneks tom ugovoru, su jasne i ne sadrže volju da se ugovoreno pravo nazadkupa upiše u zemljišne knjige.

14. Činjenica je li predmetna predbilježba, čije se opravdanje traži, brisana iz zemljišne knjige ili nije te činjenica je li za vrijeme trajanja ovog postupka proteklo razdoblje za koje je ugovoreno pravo nazadkupa nije od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari pa time niti na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

15. Slijedom navedenog, budući da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 43. stavka 1. ZKK-a za upis prava nazadkupa u zemljišne knjige, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužiteljev tužbeni zahtjev. Stoga je valjalo u pogledu glavnog zahtjeva na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. U odnosu na odluku o parničnom trošku neosnovano tužitelj ukazuje da nije dužan naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe kojim se prvostupanjski sud nezakonito oglasio stvarno nenadležnim, a pravilno odbio prigovor dvostruke litispendencije. Naime, odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Dakle, stranka koja izgubi parnicu, u konkretnom slučaju tužitelj, dužan je naknaditi tuženiku troškove izazvane vođenjem postupka, a koji su bili bitni za vođenje parnice. Prema ocjeni ovog suda predmetnu žalbu tuženik ne bi podnio da tužitelj nije pokrenuo predmetni postupak pa je taj trošak svakako izazvan vođenjem predmetnog postupka u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Također, predmetna žalba bila je potrebna za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući da se prvostupanjski sud nezakonito oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je u tom dijelu tuženik uspio sa žalbom. To što je predmetna žalba djelomično odbijena kao neosnovana u odnosu na dio rješenja kojim je sud odbio tuženikov prigovor dvostruke litispendencije nije od utjecaja na obvezu tužitelja da naknadi tuženiku taj trošak budući da time nisu nastali posebni troškovi žalbe.

17. Međutim, pravilno tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tuženiku nagradu za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 125,00 EUR. Naime, uvidom u zapisnik o ročištu za objavu presude od 24. svibnja 2024. (list 261. do 262. spisa) utvrđeno je da tuženik nije pristupio predmetnom ročištu.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno priznao tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.625,00 EUR zbog čega je valjalo u odnosu na odluku o troškovima postupka, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Budući da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tuženiku trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR (uključujući PDV od 25%), valjalo je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članaka 154. i 155. ZPP-a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice te je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko