REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4102/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Planinska ulica 13a, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, Đorđićeva 24, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Vončinina ulica 3, Zagreb, radi isplate iznosa od 530,89 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1859/2020-34 od 8. studenog 2023., 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1859/2020-34 od 8. studenog 2023. u točkama I. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženik plati iznos od 530,89 EUR sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.167,52 EUR sa zateznim kamatama od 8. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 131,64 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1859/2020-34 od 8. studenog 2023. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 530,89 EUR sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na utuženi iznos od 8. ožujka 2019. do 9. ožujka 2019. (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.167,52 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je tuženik bio odgovoran za sigurnost dijela ceste na kojoj je došlo do prometne nesreće, uslijed koje je vozilo osigurano kod tuženika naletjelo na kamenje koje se odronilo na cestu te je nastala šteta na tom vozilu. Navodi da je neosnovana tuženikova tvrdnja da se štetni događaj dogodio u naselju pa nema mjesta primjeni odredbe članka 27. stavka 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC). Zaključuje da kamenje na cesti predstavlja opasnu stvar, u noćnim i kišnim uvjetima te prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev primjenom odredaba članka 1045. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke. U žalbi u bitnome navodi da u skladu s odredbom članka 27. stavka 2. ZC-a ne postoji odgovornost tuženika za čišćenje kamenja koje se odronilo na cestu u naselju. Ukazuje da presuda o tome uopće nema razloga. U pogledu nepostojanja odgovornosti tuženika poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-363/16 od 10. svibnja 2017. te ukazuje da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga predmetno pravno stajalište nije primjenjivo u konkretnom slučaju. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Obrazlaže da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i to je li osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja, je li prilagodio vožnju uvjetima na cesti te je li postupao u skladu s prometnim znakovima i pravilima. Nadalje navodi da presuda ne sadrži razloge o protupravnosti kao bitnoj pretpostavci odgovornosti za naknadu štete. Smatra da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da bi se u predmetnom slučaju radilo o objektivnoj odgovornosti tuženika budući da je kamenje na cesti opasna stvar, nego bi tuženik eventualno odgovarao na temelju subjektivne odgovornosti. Vjeruje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom posebice imajući u vidu da su pravna stajališta prvostupanjskog suda u suprotnosti s zauzetim stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u dijelu kojim mu nije priznat trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.167,52 EUR do zatraženog iznosa od 1.447,47 EUR. Smatra da mu je prvostupanjski sud trebao priznati nagradu za sastav podneska od 12. rujna 2023. na temelju odredbe Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa/22) budući da se radi o obrazloženom podnesku, kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. Također, smatra da mu je prvostupanjski sud trebao priznati nagradu za pristup ročištu od 18. siječnja 2022. po odredbi Tbr. 9.1. Tarife/22 budući se radi o pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe članka 287. ZPP-a. Pored toga, ukazuje da mu je pogrešno uskraćen trošak po odredbi Tbr. 9.1. Tarife/22 za pristup ročištima od 12. siječnja 2023. i 5. listopada 2023. budući da se uvidom u zapisnike može jasno utvrditi da se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 31,11 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 6,64 EUR, odnosno ukupno 37,75 EUR.

5. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

6. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za trošak sudske pristojbe za odgovor za žalbu u iznosu od 6,64 EUR, odnosno ukupno 131,64 EUR.

7. Tuženikova žalba je osnovana, dok je tužiteljeva žalba bespredmetna.

8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita budući da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 530,89 EUR, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja na ime štete nastale na vozilu u prometnoj nesreći od 23. listopada 2017., kojom prilikom je predmetno vozilo naletjelo na odron kamenja koje se nalazilo na cesti, kojom upravlja tuženik.

10. Iz Zapisnika o očevidu (list 7. do 10. spisa, list 161. do 165. spisa) proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila na državnoj cesti D-8 u naselju Podstrana i to 23. listopada 2017. oko 1,35 sati, u Grljevcu, kod hotela „Le Meridien Lav“.

11. U predmetnom Zapisniku o očevidu navodi se da se na sjevernom rubu kolnika (i na betonskom slivniku za oborinske vode uz sjeverni rub kolnika) državne ceste D-8 na mjestu nesreće nalazio kamen, a koji se prije nastanka ove nesreće odronio na kolnik državne ceste D-8 sa zemljano-kamenito-travnatog zasjeka (obraslog stablima i niskim raslinjem) uz sjeverni rub kolnika državne ceste D-8. Nadalje, navodi se da se na navedenom kamenu nalazio (izgledom novonastao, lako uočljiv) trag udara (trag površinskog struganja kamena i zemlje na kamenu, dijelom praćen smrvljenim česticama pneumatika), a oko njega (na sjevernom dijelu sjeverne kolničke trake državne ceste D-8 i na slivniku za oborinske vode uz sjeverni rub kolnika državne ceste D-8) nalazili su se još nekoliko komada kamenja (manjih dimenzija) i čestica zemlje, a koji su se prije nastanka ove prometne nesreće (zajedno s njim) odronili na kolnik državne ceste sa zemljano-kamenito-travnatog zasjeka (obraslog stablima i niskim raslinjem) uz sjeverni rub kolnika državne ceste D-8.

12. U skladu s odredbom članka 2. stavka 1. točke 3. ZC-a u vezi s odredbom članka 82. stavaka 1. i 2. ZC-a državne ceste su javne ceste kojima upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. (tuženik). Prema odredbi članka 27. stavka 2. ZC-a pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Sukladno odredbi članka 27. stavka 5. ZC-a poslove iz ovoga članka koje ne obavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom obavljaju nadležne jedinice lokalne samouprave i vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada.

13. Budući da iz predmetnog Zapisnika o očevidu, koji se u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a smatra javnom ispravom, koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, jasno proizlazi da se predmetna prometna nesreća dogodila u naselju, odnosno na dijelu državne ceste D-8 u naselju, Podstrana, kod hotela „Le Meridien Lav“. Imajući u vidu da se predmetna prometna nesreća (nalet vozila na kamenje na cesti) dogodila na dijelu javne ceste u naselju, na tuženiku nije bila obveza ukloniti kamenje s tog dijela javne ceste u smislu odredbe članka 27. stavaka 2. i 5. ZC-a, slijedom čega nema niti odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

14. Stoga je valjalo uvažiti tuženikovu žalbu i na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku te odlučiti o troškovima ukupnog parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u ovoj parnici slijedom čega u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnog troška. Međutim, tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova postupka.

16. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Budući da je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev, tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu i nema pravo na parnični trošak. Stoga ovaj sud nije odlučivao o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o parničnom trošku budući da je njegova žalba bespredmetna, a sve kako je to gore izneseno.

18. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. i 155. ZPP-a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice te je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović