Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-108/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Vlaste Feuš, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Tomislava Aralice, u pravnoj stvari tužitelja GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. Zagreb, Koranska ulica 2, OIB: 79517545745, koga zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-753/2023-82 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 753/2023-82 od 30. prosinca 2024. pod točkama I-IV izreke , i sudi:

I/1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj GŠ od 1. lipnja 2009. u stalnom radnom odnosu kod pravnog prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., a potom kod tuženika HANZA MEDIA d.o.o. na neodređeno vrijeme i da je obavljao poslove fotografa.

2. Utvrđuje se da je odluka prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. od 13. veljače 2013., koja nosi naziv Otkaz Ugovora od 1. lipnja 2009., ništetna i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

3. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. vratiti tužitelja GŠ na radno mjesto fotograf II, u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. isplatiti tužitelju BŠ naknadu plaće u brutoiznosu od 167.743,68 EUR (slovima: sto šezdeset sedam tisuća sedamsto četrdeset tri eura i šezdeset osam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 725,95 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. travnja 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. lipnja 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. srpnja 2013. do isplate

- 1.209,91 EUR od 15. kolovoza 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. rujna 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. listopada 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. studenog 2013. do isplate

- 2.507,17 EUR od 15. prosinca 2013. do isplate

- 1.462,07 EUR od 15. siječnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. veljače 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. ožujka 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. travnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2014. do isplate

- 1.209,91 EUR od 15. lipnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. srpnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. kolovoza 2014. do isplate

- 1.316,08 EUR od 15. rujna 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. listopada 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. studenog 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. prosinca 2014. do isplate

- 1.395,72 EUR od 15. siječnja 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. veljače 2015. do isplate

- 1.316,09 EUR od 15. ožujka 2015. do isplate

- 1.406,33 EUR od 15. travnja 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2015. do isplate

- 1.375,81 EUR od 15. lipnja 2015. do isplate

- 1.342,63 EUR od 15. srpnja 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. kolovoza 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. rujna 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. listopada 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. studenog 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. prosinca 2015. do isplate

- 1.195,29 EUR od 15. siječnja 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. veljače 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. ožujka 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. travnja 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2016. do isplate

- 1.209,91 EUR od 15. lipnja 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. srpnja 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. kolovoza 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. rujna 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. listopada 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. studenog 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. prosinca 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. siječnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. veljače 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. travnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. svibnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. srpnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. kolovoza 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. rujna 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. listopada 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. studenog 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. prosinca 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. siječnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. veljače 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. travnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. svibnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. srpnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. rujna 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. listopada 2018. do isplate

- 1.157,40 EUR od 15. studenog 2018. do isplate

- 1.157,40 EUR od 15. prosinca 2018. do isplate

- 1.157,40 EUR od 15. siječnja 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. veljače 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. ožujka 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. travnja 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. svibnja 2019. do isplate

- 1.116,55 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate

- 1.125,61 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate

- 1.127,05 EUR od 15. rujna 2019. do isplate

- 1.114,84 EUR od 15. listopada 2019. do isplate

- 1.203,40 EUR od 15. studenog 2019. do isplate

- 1.116,79 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate

- 1.132,10 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate

- 1.111,74 EUR od 15. veljače 2020. do isplate

- 1.106,95 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate

- 1.116,99 EUR od 15. travnja 2020. do isplate

- 1.111,89 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate

- 1.111,89 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate

- 1.111,89 EUR od 15. srpnja 2020. do isplate

- 1.111,76 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate

- 1.277,88 EUR od 15. rujna 2020. do isplate

- 1.249,48 EUR od 15. listopada 2020. do isplate

- 1.116,99 EUR od 15. studenog 2020. do isplate

- 1.163,31 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate

- 1.159,64 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate

- 1.219,91 EUR od 15. veljače 2021. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. ožujka 2021. do isplate

- 1.111,74 EUR od 15. travnja 2021. do isplate

- 1.111,96 EUR od 15. svibnja 2021. do isplate

- 1.155,27 EUR od 15. lipnja 2021. do isplate

- 1.174,96 EUR od 15. srpnja 2021. do isplate

- 1.111,99 EUR od 15. kolovoza 2021. do isplate

- 1.160,08 EUR od 15. rujna 2021. do isplate

- 1.155,05 EUR od 15. listopada 2021. do isplate

- 1.160,56 EUR od 15. studenog 2021. do isplate

- 1.122,04 EUR od 15. prosinca 2021. do isplate

- 1.111,74 EUR od 15. siječnja 2022. do isplate

- 1.206,08 EUR od 15. veljače 2022. do isplate

- 1.112,46 EUR od 15. ožujka 2022. do isplate

- 1.118,27 EUR od 15. travnja 2022. do isplate

- 1.257,75 EUR od 15. svibnja 2022. do isplate

- 1.122,02 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate

- 1.122,02 EUR od 15. srpnja 2022. do isplate

- 1.106,89 EUR od 15. kolovoza 2022. do isplate

- 1.116,98 EUR od 15. rujna 2022. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. listopada 2022. do isplate

- 1.112,20 EUR od 15. studenog 2022. do isplate

- 1.224,72 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate

- 1.122,05 EUR od 15. siječnja 2023. do isplate

- 1.132,13 EUR od 15. veljače 2023. do isplate

- 1.244,80 EUR od 15. ožujka 2023. do isplate

- 1.238,72 EUR od 15. travnja 2023. do isplate

- 1.162,31 EUR od 15. svibnja 2023. do isplate

- 1.154,61 EUR od 15. lipnja 2023. do isplate

- 1.234,64 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate

- 1.310,46 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate

- 1.178,91 EUR od 15. rujna 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. listopada 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. studenog 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. prosinca 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. siječnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. veljače 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. travnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. svibnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. lipnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. kolovoza 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. rujna 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. listopada 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. studenog 2024. do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“

I/2 Odbija se zahtjev tužitelja GŠ za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.360,45 eura, kao neosnovan.

I/3. Nalaže se tužitelju GŠ naknaditi tuženiku Hanza Media d.o.o. parnični trošak u iznosu od 4.673,75 eura, u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju GŠ naknaditi tuženiku Hanza Media d.o.o. trošak sastava žalbe u iznosu od 3.928,13 eura, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja GŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-753/2023-82 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom V izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.870,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da je tužitelj GŠ od 1. lipnja 2009. u stalnom radnom odnosu kod pravnog prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., a potom kod tuženika Hanza Media d.o.o. na neodređeno vrijeme i da je obavljao poslove fotografa.

Pod točkom II izreke je utvrđeno da je odluka prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. od 13. veljače 2013., koja nosi naziv Otkaz Ugovora od 1. lipnja 2009., ništetna i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

U točki III izreke je naloženo tuženiku Hanza Media d.o.o. vratiti tužitelja GŠ na radno mjesto fotograf II, u roku od 8 dana.

Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku Hanza Media d.o.o. isplatiti tužitelju BŠ naknadu plaće u bruto iznosu od 167.743,68 eura te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate.

U točki V izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja GŠ u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim brutoiznosima, zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 9.870,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate i troška po osnovi sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 200,00 eura ili više po odluci suda.

Pod točkom VI je naloženo tuženiku Hanza Media d.o.o. naknaditi tužitelju BŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 5.360,45 EUR (slovima: pet tisuća tristo šezdeset eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

U točki VII izreke je odbijen zahtjev tuženika Hanza Media d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 10.757,50 eura.

2. Protiv navedene presude pod točkama I-IV izreke te pod točkama VI i VII izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Protiv dijela presude pod točkom V izreke u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 9.870,00 eura žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže u tom dijelu preinačiti presudu i dosuditi tužitelju zatraženi trošak u iznosu od 9.870,00 eura ili u istom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. S obzirom da tužitelj žalbom pobija samo odluku o trošku sadržanu u prvostupanjskoj presudi pod točkom V izreke, u skladu s odredbom čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra se da je podnio žalbu na rješenje.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

U odnosu na žalbu tuženika

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

9. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

10. Tako je sud prvog stupnja u obrazloženju presude propustio navesti što je utvrdio uvidom u Odluku o otkazu i ocijeniti dokaznu snagu te isprave, kao što je propustio utvrditi odlučnu činjenicu da je tužitelj u više navrata tražio od pravnog prednika tuženika sklapanje ugovora o radu. Također je propustio utvrditi sadržaj i ocijeniti dokaznu snagu potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. rujna 2023. (list 458-460 spisa), kao i 15 potvrda o visini dohotka za razdoblje od 2009. – srpnja 2023. (list 463-491 spisa).

11. Polazeći od utvrđenja:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj dulji niz godina surađivao s prednikom tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. kao fotograf na temelju ugovora o autorskoj suradnji,

- da se sklapanjem Ugovora od 1. lipnja 2009. tužitelj, kao autor, obvezao za prednika tuženika, kao naručitelja, povremeno stvarati autorska djela (snimati i obrađivati fotografije), da temu autorskog djela autor određuje samostalno ili u dogovoru s glavnim urednikom, da će u nalogu za isplatu autorske naknade biti naznačeno na koje se djelo nalog odnosi, da će autor djelo pripremiti u vlastitim radnim prostorijama i na vlastitim sredstvima rada (članak 1.), da se naručitelj obvezuje isplatiti autoru naknadu po obavljenim poslovima sukladno Cjeniku autorskih honorara i naknada za stručno-profesionalnu suradnju u izdanjima naručitelja, da se ista utvrđuje mjesečno do svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec (članak 3.), da se predmetni Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme (članak 6.) te da ga ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti u svako doba, a jednostrano pisano, bez navođenja razloga uz otkazni rok od 15 dana (članak 7.),

- da je većina računa u određenim razdobljima, koju je tužitelj izdavao tuženiku, izdana na isti ili sličan iznos, odnosno da su krajem srpnja, kolovoza, listopada, studenog, prosinca 2009., siječnja i veljače 2010. izdani računi za iznos od 1.367,45 eura/ 10.303,03 kn uvećano za trošak PDV koji je iznosio 22% ili 23%, u ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju, rujnu, listopadu, studenom, prosincu 2010., veljači, ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu, listopadu 2011. za iznos od 1.162,33 eura/ 8.757,57 kn uvećano za trošak PDV, u prosincu 2011., siječnju, veljači, travnju, lipnju, srpnju, kolovozu 2012. za iznos od 1.303,10 eura/ 9.818,18 kn uvećano za trošak PDV, u studenom 2011., ožujku, svibnju 2012. za iznos od 1.319,18 eura/ 9.939,39 kn uvećano za trošak PDV, u listopadu, studenom, prosincu 2012., siječnju i veljači 2013. za iznos od 1.166,10 eura/ 8.786,00 kn uvećano za trošak PDV. te da je na predmetnim računima naznačeno "autorski honorar-bruto" te nema naznake na koja se djela nalozi odnose niti broja odrađenih djela,

- da je tužitelj svakodnevno dolazio na posao i radio u redakciji ili na snimanjima na terenu,

- da tužitelj radne zadatke nije birao već su mu bili dodijeljeni od strane uredništva prednika tuženika te je dobivao upute gdje i kako ih treba odraditi,

- da je u svom radu koristio sredstva za rad (fotoaparate i pripadajuću opremu) u vlasništvu pravnog prednika tuženika,

- da je za svoj rad dobivao naknadu u mjesečnim i u pravilu jednakim iznosima,

- da je koristio godišnji odmor koji je trebao unaprijed najaviti i koji je trebao biti odobren od strane njemu nadređene osobe,

- da se morao javiti nadređenoj osobi u slučaju privremene nesposobnosti za rad te da se njegova naknada za rad za to vrijeme nije smanjivala,

prvostupanjski sud ocjenjuje da da je poslovni odnos tužitelja i pravnog prednika tuženika imao karakter radnog odnosa te da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta fotografa.

12. Takva ocjena prvostupanjskog suda nije pravilna te ju nije moguće prihvatiti, a što osnovano u žalbenim navodima ističe tuženik.

13. Naime, iz računa koje je tužitelj izdavao pravnom predniku u razdoblju od 31. srpnja 2009. do 31. ožujka 2013. (list 34-90 spisa) je vidljivo da je u napomeni jasno napisano: „Molim isplatiti sveukupan iznos na moj žiro račun, vodim poslovne knjige i sam plaćam porezne predujmove. Obveznik sam PDV.“

14. U skladu s odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12 i 148/13) za radnika u radnom odnosu je obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa poslodavac ili druga osoba koja umjesto poslodavca osiguraniku isplaćuje plaću.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR), radnik je dužan što je moguće prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju. Odredbom st. 3. istog članka je propisano ako zbog opravdanoga razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u toku tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

16. U konkretnom slučaju je tužitelj u svom iskazu na ročištu održanom 31. kolovoza 2023. (list 449-450 spisa) jasno naveo da nije imao obvezu poslodavcu dostavljati potvrdu o nesposobnosti za rad te da se u razdoblju njegove nesposobnosti za rad njegov mjesečni honorar nije smanjivao.

17. Dakle, radnik koji je u radnom odnosu dužan je bez odgode dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad jer se u protivnom izlaže teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja za posljedicu može imati otkazivanje ugovora o radu, a pored toga radnik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prima naknadu plaće u manjem iznosu od ugovorene plaće (osim ako se radi o ozljedi na radu). Tužitelj obvezu iz čl. 83. st. 1. ZR-a nije imao jer nije bio u „stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme“, a kako glasi tužbeni zahtjev koji je prihvaćen pod točkom I izreke prvostupanjske presude.

18. Nadalje, tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da mu je pravni prednik dostavljao rješenja o korištenju godišnjeg odmora, dok je svjedokinja GŠI, glavna urednica pravnog prednika tuženika u utuženom razdoblju, iskazala da je Pravna služba pravnog prednika tuženika svojim zaposlenicima izdavala rješenja o korištenju godišnjeg odmora.

19. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, od 12. rujna 2023. (list 458-460 spisa) proizlazi da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 17. studenoga 2013. kao tužiteljev poslodavac naveden DŠ novinar, osnova osiguranja – osobe koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost te svećenici i drugi vjerski službenici.

20. U situaciji kada je tužitelj u razdoblju od 2003. do 2013. u dva navrata razgovarao s glavnom urednicom GŠI na temu njegovog stalnog zapošljavanja kod pravnog prednika te mu je ona, prema iskazu samog tužitelja, odgovorila da je za njega bolje u ovakvom postojećem odnosu, dok se svjedokinja GŠI, prilikom davanja svog iskaza, sjeća da je s tužiteljem o tome razgovarala, ali se ne sjeća što mu je odgovorila (pri čemu je dodala da je pravni prednik tuženika ima puno više suradnika nego radnih mjesta na kojima iz je mogao zaposliti), zbog čega je očito da je tužitelj bio svjestan da nije u radnom odnosu kod tuženika.

21. Pored navedenog, treba reći da prema odredbi čl. 17. st. 1. ZR-a ugovor o radu mora sadržavati, između ostalog, uglavke o mjestu rada, trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo, kao i trajanju redovitog radnog dana ili tjedna, a u stavku 2. tog članka je propisano da umjesto tih uglavaka može se u ugovoru, odnosno potvrdi, uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja.

21.1. U konkretnom slučaju Ugovor koji su stranke sklopile 1. lipnja 2009. ne sadrži niti jedan od tih uglavaka niti upućuje na odgovarajuće propise koji su navedeni u odredbi čl. 17. st. 2. ZR-a.

22. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je tužitelj bio u statusu samostalnog novinara, da je pravnom predniku tuženika izdavao račun za usluge koje je pružao, s obračunatim PDV-om jer je bio obveznik PDV-a, da nije bio u obvezi dostavljati tuženiku potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad niti mu je tuženik za to vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplaćivao naknadu plaće niti je to mogao jer tužitelj od tuženika nije primao plaću, već mu je isplaćivao ugovorenu naknadu za obavljene poslove fotografiranja (bez umanjenja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad), a niti je pravni prednik tuženika donosio rješenje o korištenju godišnjeg odmora u odnosu na tužitelja.

23. Dakle, tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2009. nije bio u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod pravnog prednika tuženika, već je bio u statusu samostalnog novinara koji je pravnom predniku tuženika ispostavljao račune za obavljene usluge snimanja i obrađivanja fotografija, temeljem Ugovora sklopljenog 1. lipnja 2009., te je ostvarivao prihode od nesamostalnog rada. Stoga je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da je namjera tužitelja i pravnog prednika tuženika bila sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, jer je tuženik to jasno i izričito naveo u odgovoru na tužbu 5. travnja 2013. (list 25-27 spisa i omot na listu 29 spisa), gdje je napisao da „tuženik nikada nije imao volje sklopiti ugovor o radu s tužiteljem“, već je „tuženik imao volju surađivati s tužiteljem isključivo temeljem ugovora o djelu“, te je istaknuo da „prilikom sklapanja predmetnog ugovora od 1. lipnja 2009. nije postojala volja za sklapanjem ugovora o radu niti na strani tuženika niti na strani tužitelja, jer obje ugovorne strane nisu ni pregovarale o elementima koje mora sadržavati svaki ugovor o radu, već isključivo o elementima ugovora o autorskom djelu te su oko istih postigle suglasnost“. Drugim riječima, da je tuženik imao namjeru i volju sklopiti s tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme, on bi takav ugovor i sklopio jer za sklapanje takvog ugovora niti kod jedne ugovorne strane nisu postojale ni objektivne niti subjektivne zapreke.

24. Budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da na strani pravnog prednika tuženika nedvojbeno nije postojala namjera sklopiti s tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već upravo suprotno – pravni prednik tuženika je želio sklopiti ugovor o djelu kakav je i sklopljen 1. lipnja 2009., to je neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj od. 1. lipnja 2009. bio u stalnom radnom odnosu kod pravnog prednika tuženika.

25. S obzirom da je neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje postojanja stalnog radnog odnosa i ništetnost Otkaza Ugovora od 1. lipnja 2009., neosnovan je i tužbeni zahtjev na vraćanje na radu na radno mjesto fotograf II, a posljedično tome i u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu naknade plaće u razdoblju od 13. veljače 2013. do 31. listopada 2024.

26. Nadalje, iz dopisa od 13. veljače 2013. (list 19 spisa) je vidljivo da pravni prednik tuženika obavještava tužitelja da otkazuje Ugovor od 1. lipnja 2009. s otkaznim rokom od 15 dana, računajući „od dana dostava ove izjave o raskidu odnosno predaje iste pošti naslovljeno na adresu iz Ugovora ako dostava nije bila moguća“. Opisana obavijest ne predstavlja odluku o otkazu, nema ni izreke niti obrazloženja, kao ni uputu o pravnom lijeku te ne postoje razlozi nedopuštenosti otkaza prema odredbama u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o radu iz 2009. ("Narodne novine", br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13) koji je bio na snazi u vrijeme otkaza Ugovora od 1. lipnja 2009.) niti postoje razlozi ništetnosti u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

U konkretnom slučaju je pravni prednik tuženika otkazao Ugovor od 1. lipnja 2009., i to u skladu s odredbama čl. 7. st. 1. i 2. tog Ugovora, u kojima je navedeno da ugovorne strane mogu taj Ugovor sporazumno raskinuti u svako doba, a jednostrano pisano, bez navođenja razloga, uz otkazni rok od 15 dana. Pravni prednik tuženika je postupio upravo u skladu s navedenom ugovornom odredbom iz čl. 7. st. 1. i 2.

27. Iz potvrda o visini dohotka za razdoblje od 2009. – srpnja 2023. (list 463-491 spisa) je vidljivo da je tužitelj u 2009. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti 70.105,48 kn i dohodak od osiguranja 14.498,74 kn, odnosno ukupno 84.604,22 kn; u 2010. dohodak o nesamostalne djelatnosti u iznosu od 53.990,41 euro, u 2011. dohodak od 74.063,91 euro, u 2012. 63.833,44 eura, u 2013. dohodak od 36.454,49 eura, u 2014. 34.894,21 euro, u 2015. 23.393,00 eura, u 2016. 22.637,51 euro, u 2017. 34.682,23 eura, 2018. 22.425,00 eura, u 2019. 34.500,00 eura, u 2020. 17.250,00 eura, u 2021. 17.250,00 eura, u 2020. 45.000,00 eura, dok u razdoblju od siječnja do srpnja 2023. nije ostvario nikakav prihod.

28. Ovdje treba dodati da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao prihode, zbog čega je prvostupanjski sud trebao pozvati sudskog vještaka da te prihode uračuna prilikom izrade nalaza i mišljenja u pogledu visine naknade plaće koju tužitelj potražuje, u skladu s odredbom čl. 258. st. 1. ZPP-a, što je sud prvog stupnja propustio učiniti, a zatim je nalaz i mišljenje u kojem nisu uzeti u obzir prihodi koje je tužitelj ostvarivao, nekritički prihvatio. Također je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu naknade za razdoblje od 13. veljače 2013. do 28. veljače 2013, kao i za dio ožujka 2013. jer iz [ broj računa] od 28. veljače 2013. te [broj računa] od 31. ožujka 2013. (list 89 i 90) vidljivo da je tužitelj ispostavio pravnom predniku tuženika račun za autorski honorar za veljaču 2013. u iznosu od 10.982,50 kn i za ožujak 2013. u iznosu od 3.175,00 kn, a tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da mu pravni prednik tuženika te naknade nije platio. No, opisani propust prvostupanjskog suda nije od odlučnog značaja u situaciji kada je ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, između ostalog, i u odnosu na isplatu naknada plaće.

29. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je preinačena presuda u pod točkama I-IV izreke te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

30. Budući da je donošenjem ove drugostupanjske odluke izmijenjen uspjeh stranaka u sporu tako da je u postupku uspio tuženik, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška te naložiti tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

31. Kako je spor započet podnošenjem tužbe radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, utvrđenja ništetnosti otkaza Ugovor te vraćanja na rad i isplate naknade plaće u neodređenom iznosu, to se visina troška određuje u skladu s Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023), tako da tuženik ima pravo na naknadu jednokratne nagrade za četiri poduzete radnje, i to za: 1.) odgovor na tužbu, 2.) zastupanje na ročištu 2. rujna 2013., 3.) podnesak od 10. listopada 2013. (dok podnesak od 13. kolovoza 2013. tuženiku nije priznat u skladu s čl. 155. ZPP-a jer je račune koje dostavlja uz taj podnesak mogao dostaviti uz odgovor na tužbu kao ni trošak podneska od 12. studenoga 2013. jer je rješenje FINE od 31. srpnja 2013. o otvaranju predstečajnog postupka tuženik mogao i trebao dostaviti uz podnesak od 10. listopada 2013.) i 4.) pristup na ročište 2. prosinca 2013. u visini od 250 bodova; za sastav podneska od 6. studenoga 2014. 50 bodova (list 208- 209, s prilozima do 222 lista spisa), za sastav žalbe protiv rješenja od 13. ožujka 2017. (list 271-273 spisa) 50 bodova, za ročište održano dana 30. lipnja 2023 (list 427 spisa) 25 bodova (Tbr. 9. t. 2. u svezi s Tbr. 7. t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištima dana 31. kolovoza 2023., 29. rujna 2023. i 8. prosinca 2023. po 50 bodova za svako ročište, za sastav podnesaka od 27. rujna 2023. i 5. srpnja 2023. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) po 50 bodova, za sastav podneska od 27. rujna 2023. (list 494-495 spisa) 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. u svezi s Tbr. 7. t. 2. Tarife), za sastav podneska od 22. prosinca 2023. (list 569 spisa) 12,5 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi s Tbr. 7. t. 2. Tarife), te za zastupanje na ročištu održanom dana 3. prosinca 2024. (zaključena glavna rasprava, list 3. prosinca 2024.) 1257 bodova (prema vps. 167.743,68 eura - preciziran tužbeni zahtjev u podnesku od 2. prosinca 2024. za koji tuženik nije potraživao trošak), odnosno ukupno 1869,5 bodova, što uz primjenu vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 3.739,00 eura, a uvećano za PDV u iznosu od 934,75 eura, iznosi ukupno 4.673,75 eura.

Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. veljače 2014. (list 205 spisa, u kojem navodi da još nije okončan postupak predstečajne nagodbe) te od 10. srpnja 2023. (list 430-431 spisa, u kojem se očituje na navode tužitelja iz podneska od 30. lipnja 2023.), u skladu s čl. 155. ZPP-a jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

32. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, tužitelj mu je dužan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 3.142,50 eura (Tbr. 10. t. 1. Tarife), uvećan za PDV po stopi od 25% u iznosu od 785,63 eura, odnosno ukupno 3.928,13 eura, pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tužitelja

33. S obzirom da je donošenjem ove presudu tužitelj izgubio spor (u cijelosti je odbijen njegov tužbeni zahtjev) te je preinačena odluka o troškovima postupka na način da je u cijelosti odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova, to je neosnovana žalba tužitelja u kojoj traži da mu drugostupanjskom odlukom bude dosuđen daljnji trošak parničnog postupka, pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

34. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 380. t. 3. ZPP-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš