Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-551/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene IB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, uz sudjelovanje maloljetnog MB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetne UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici ĆB, dipl. iur., djelatnici [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-238/2022 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-238/2022 od 10. listopada 2024., u dijelu pod točkom II., III., IV. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-238/2022 od 10. listopada 2024., u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Razvodi se brak između tužiteljice IB, rođene **.**.1973. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GB rođenog **.**.1972. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključen 22. kolovoza 1998. u [adresa], koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 1998. pod rednim brojem 299.

II Zajedničko dijete stranka mlt. ČB OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će s ocem EB u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi stanovanja oca. III Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno, osim u odnosu na prijavu prebivališta mlt. djeteta na adresi stanovanja oca u [adresa], u kojem području će otac samostalno ostvariti roditeljsku skrb.

IV Mlt. dijete ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], će s majkom IB OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivati osobne odnose kroz susreta i druženja prema dogovoru roditelja i mlt. djeteta, a u slučaju izostanka dogovora roditelja i mlt. djeteta osobni odnosi će se ostvarivati dva radna dana u tjednu u trajanju od četiri sata uvažavajući obveze mlt. djeteta, te svaki drugi vikend nakon škole do nedjelje u 20:00 sati, svaki drugi državni blagdan /praznik od 10:00 do 20:00 sati, te polovicu svih školskih praznika.

V Nalaže se tužiteljici-protutuženoj BB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. ŽB OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi mjesečnim iznosom od 384,90 EUR od donošenja presude ( 16. listopada 2024.) pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uplatom na račun tuženika- protutužitelja EB, s time da obveza uzdržavanja dospijeva svakog 10- og dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

Nadalje sud prvog stupnja je riješio da se obustavlja postupak u odnosu na UB OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka I. izreke rješenja) te je naložio tužiteljici- protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu i to za iznos od 625,00 EUR odbio kao neosnovan zahtjev za naknadom troška postupka (točka II. izreke rješenja).

2. Navedenu presudu sadržajno u dijelu pod točkom II., III., IV. i V. izreke presude i u dijelu pod točkom II. izreke rješenja žalbom pobija tužiteljica-protutužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u točki II., III., IV. i V. izreke na način da mlt. MB nastavi stanovati sa majkom, a da sa ocem ostvaruje osobne odnose te da otac snosi troškove uzdržavanja u skladu sa zakonom, a podredno predlaže žalbu prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, kao i da ukine pobijano rješenje pod točkom II. izreke za koje tvrdi da je nepravilno zbog pogrešne odluke o meritumu i nepravično te protivno odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona.

3. u odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj osporava žalbene navode te ističe da su isti neutemeljeni i ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnosti donesene presude te stoga predlaže žalbu tužiteljice-protutužene odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice-protutužene je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, sve u vezi odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), a budući presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razumljiva je i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica-protutužena u žalbi.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za donošenje odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti, o roditeljskoj skrbi, održavanju susreta i druženja te visini uzdržavanja i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna odluka suda o tome s kojim će roditeljem maloljetni MB stanovati, o roditeljskoj skrbi, susretima i druženjima sa drugim roditeljem te visini uzdržavanja.

8. Prvostupanjski sud je prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem zajedničko dijete stranaka mlt. MB stanovati, o roditeljskoj skrbi te osobnim odnosima djeteta s roditeljem saslušao roditelje, pribavio nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnica Zadar, proveo kombinirano psihologijsko - psihijatrijsko vještačenje te omogućio maloljetnom MB da izrazi svoje mišljenje u razgovoru sa posebnom skrbnicom.

9. Dovodeći u vezu slijedeća utvrđenja: mišljenje i zaključak psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja, za potrebe predmeta koji se vodio pod posl. br. R1 Ob- 269/2021 (postupak radi oduzimanja prava na stanovanje roditeljima, ovdje tužiteljice/protutužene i tuženika/protutužitelja u odnosu na njihovu kćer tada mlt. UB) kojim je uočeno da majka nije adekvatno odgovarala na potrebe starije djece (UB i I) o kojima se duži vremenski period sama brinula; zaključak stalnih sudskih vještaka o izboru oca kao roditelja s kojim bi mlt. MB trebao nastaviti stanovati; da obradom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar, a u čijem tretmanu su stranke već duži vremenski period, nije dana prednost niti jednom roditelju, odnosno predloženo je da mlt. MB stanuje sedam dana s jednim, sedam dana s drugim roditeljem s čime se zapravo nisu složili ni roditelji ni mlt. dijete; da je autentična želja mlt. djeteta da stanuje s ocem, na čijoj strani obradom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar, niti obradom stalnih sudskih vještaka nisu utvrđena takva odstupanja u roditeljskim sposobnostima koje bi ga onemogućavala da brine i skrbi o mlt. djetetu, prvostupanjski sud je zaključio je da u okolnostima ovog konkretnog slučaja izražena želja mlt. MB odgovora njegovim interesima i dobrobiti, te je stoga odlučio da mlt. MB stanuje s ocem u [adresa] na adresi stanovanja oca.

10. Navedenu ocjenu suda tužiteljica-protutužena pobija žalbom u bitnom iznoseći stav da se odluka o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti ne može temeljiti na mišljenju djeteta, još k tome u dobi od 11 godina.

11. Odredbom čl. 53. ObZ-a propisano je da ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja, odluku o tim pitanjima sud će po službenoj dužnosti donijeti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom.

12. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti vodio prvenstveno računa o najboljem interesu djeteta i u tom kontekstu ocjenjivao roditeljske kapacitete tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja, cijenio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad i nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja izrađen po vještacima Josipu Podobnik i Višnji Škevin, a pritom uzimajući u obzir i želju mlt. MB da stanuje s ocem koju je iznio posebnoj skrbnici, a što je podržano mišljenjem vještaka.

13. Prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, sud je dužan rukovoditi se najboljim interesom djeteta, na što obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj:12/93 i 20/97, dalje : Konvencija).

14. Najbolji interes djeteta je pravni standard koji se primjenjuje u postupcima koji se odnose na djecu, kao što su skrbništvo, kontakti i uzdržavanje. Ovaj standard ima za cilj zaštititi dobrobit djeteta i osigurati da se donose odluke koje su u njegovom najboljem interesu, uzimajući u obzir njegove potrebe, sigurnost i razvoj. Sudovi kako bi odredili što je u najboljem interesu djeteta moraju uzeti u obzir različite čimbenike, kao što su emocionalna veza s roditeljima, stabilnost okoline, zdravlje i obrazovanje djeteta.

15. Nadalje, Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima 1,4,6,7,11,12, i 13, u svojim odlukama koje s tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prva i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi, i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, broj: 108/14) i U-III– 4784/2013 od 6. ožujka 2014. zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.)

16. Tužiteljica-protutužena iznoseći stav da se odluka o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti ne može temeljiti na mišljenju djeteta, propušta sagledati u cjelokupnosti obiteljsku situaciju koja je utvrđena izrazito kompleksnom i opterećujućom za dijete, a što je za zaključiti iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja i očitovanja posebne skrbnice.

17. Iz mišljenja i prijedloga stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad dostavljenog 29. kolovoza 2023. sastavljenog nakon provedenih višekratnih razgovora s roditeljima, psihologijske obrade kao i razgovora sa mlt. MB i tada mlt. UB proizlazi da kod roditelja nisu nađene osobine koje bi predstavljale prepreku roditeljskoj skrbi, no da nemogućnost normalne komunikacije i postizanje dogovora te prepoznavanje potreba i stavljanja interesa djeteta na prvo mjesto, dodatno stavljaju teret na mlljt MB, a što zasigurno ostavlja posljedice na njegov normalan psihofizički razvoj o čemu su roditelji višestruko upozoravani od strane djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

18. Činjenica je da je kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem zapaženo da je otac naglašeno usmjeren na MB, što da bi se općenito pokazalo negativnom značajkom roditeljske uloge, no vještaci ističu da iz očito poboljšanog Matijinog psihosocijalnog funkcioniranja i zapažene individualizacije dječaka, u ovom razdoblju, imajući u vidu prevladavajuću hladnoću odnosa između članova obitelji, taj naglašeni angažman oca oko sina je bio od pozitivnog utjecaja na razvoj MB i pokazao se odgovarajućim njegovim emocionalnim i razvojnim potrebama, a što je po stavu ovog suda izuzetno bitna značajka pri odluci sa kojim će roditeljem MB živjeti u narušenim odnosima u ovoj obitelji.

19. Iz očitovanja posebne skrbnice u razgovoru sa mlt. MB je svakako za zaključiti da je on opterećen obiteljskom situacijom, ne komunikacijom članova obitelji i to kako roditelja tako i starijeg brata i sestre i općenito hladnoćom odnosa. Kad je od strane posebne skrbnice bio upoznat sa prijedlogom stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad naveo je da se s istim ne slaže i ne želi živjeti sedam dan s ocem te idućih sedam dana s majkom i da je tati plan odseliti se iz zajedničkog kućanstva, da je u potrazi za stanom te se on želi odseliti sa tatom i to je njegova želja.

20. Sve navedeno sasvim jasno navodi na zaključak da je trenutna obiteljska situacija koja je utvrđena izrazito kompleksnom, jako opterećujuća za mlt. MB i od utjecaja je na njegov psihički i emocionalni razvoj.

21. Nadalje vještaci zaključno ističu da s obzirom na to da je MB dječak u pred- adolescentnoj dobi, njegovo je opredjeljenje kako bi se trebali urediti osobni odnose s roditeljima, u situaciji podjednakih roditeljskih kompetencija oba roditelja, od najvećeg značenja, te sukladno s tim i uzimajući sve opisane čimbenike predlažu da MB stanuje s ocem, a da s majkom ostvaruje osobne odnose bez posebnog određenja nego sukladno njegovim potrebama, a koji Matijin odabir vještaci procjenjuju autentičnim njegovoj stvarnoj volji i iskazanom opredjeljenju.

22. U postupku u kojem se odlučuje o pravima djeteta, sud je dužan omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. Obveza je suda postupiti u skladu odredbom čl. 360. st. 2. ObZ, pa ovisno o okolnostima konkretnog slučaja te specifičnim potrebama svakog djeteta, omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno. Prema čl. 360. st. 3. ObZ-a iznimno od stavka 2. tog članka, djetetu mlađem od četrnaest godina sud će omogućiti da izrazi mišljenje putem posebnog skrbnika ili druge stručne osobe, a što je ovdje na takav način omogućeno maloljetnom MB.

23. Sve ove okolnosti upućuju da je sud prvog stupnja donio odluku koja je usmjerena na zaštitu interesa djeteta i njegovog prava na život sa roditeljem koji će pružiti djetetu adekvatnu skrb koja je nužna za pravilan psihički i emocionalni razvoj te da je prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti vodio prvenstveno računa o najboljem interesu djeteta.

24. Činjenica je, na što tužiteljica-protužena višekratno ukazuje u žalbi, da obitelj u trenutku donošenja pobijane odluke živi zajedno u stanu na katu roditeljske kuće tužiteljice-protutužene. No, sud prvog stupnja je pravilno, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja odlučio da će mlt. MB stanovati sa ocem na adresi stanovanja oca, prihvativši iskaz tuženika-protutužitelja da će otići iz zajedničkog stana nakon donošenja odluke suda o tome s kime će mlt. MB stanovati, a o kojoj najavi selidbe se očitovao i u razgovoru sa vještacima, te je i stav ovog suda drugog stupnja da je očiti razlog njegovog ne napuštanja obiteljske zajednice u izrazito kompleksnim odnosima za sve članove, njegov povećani angažman oko MB i potreba da bude u njegovoj blizini.

25. Stoga ovaj sud drugog stupnja zaključno smatra da se žalbeni navodi tužiteljice- protutužene svode na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu odluke da će zajedničko maloljetno dijete stanovati sa ocem, jer je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

26. Zbog navedenog je prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke potvrđena kao u izreci ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

27. Nadalje u pogledu odluke o određivanju djelomično samostalne roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnog MB, pravilno je sud prvog stupnja pošavši od utvrđenja da budući roditelji još uvijek stanuju na istoj adresi stanovanja, a majka nije suglasna da mlt. dijete stanuje s ocem, što da je odlučeno i dijete može imati samo jedno mjesto stanovanja, da je otac u odnosu na prijavu prebivališta mlt. djeteta na adresi stanovanja oca u [adresa] ovlašten samostalno ostvariti roditeljsku skrb, a pritom uvažavajući pravo majke na redovito ostvarivanje osobnih odnosa.

28. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ) roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Odredbom čl. 5. st. 1. ObZ-a propisano je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

29. Odredbom čl. 105. st. 1. Ob-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na određeno bitno pitanje u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

30. Procjena svrsishodnosti odluke da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na određeno bitno pitanje u vezi s djetetom u pojedinom slučaju je ovlast suda koji mora odlučiti uvažavajući najbolji interes djeteta, sve u smislu načela propisanog odredbom čl. 5. st. 1. ObZ-a te odredbom čl. 3. Konvencije.

31. Stoga je odluka suda prvog stupnja o tome da će tuženik-protutužitelj samostalno ostvarivati roditeljsku skrb samo u odnosu na promjenu prebivališta djeteta na području grada [adresa], u situaciji kad je odlučeno da će zajedničko maloljetno dijete stanovati sa ocem, a čemu se tužiteljica-protutužena protivi, i po stavu ovog suda drugog stupnja u najboljem interesu djeteta.

32. Prvostupanjski sud je odluku o uzdržavanju mlljt. djeteta stranaka donio vodeći računa o odredbi čl. 310. st. 1. ObZ prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udjel u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kao svakodnevnu skrb o djetetu a roditelj koji ne stanuje s djetetom, obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja s time, da je prema odredbi čl. 310. st. 2. ObZ svakodnevna skrb o djetetu jednakovrijedna zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

33. Odlučujući o visini mjesečnog iznosa uzdržavanja, prvostupanjski sud je materijalne potrebe djeteta ocijenio sukladno odredbi čl. 311. ObZ a prema odredbi čl. 313. st. 1. ObZ cijeneći mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnosno, tužiteljice-protutužene.

34. Ukupne potrebe utvrđene su sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 49/2024) prema kojoj se uzdržavanje određuje prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja, prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u RH.

35. Budući da za platni razred tužiteljice-protutužene, a za dijete u dobi od 7-12 godina prosječne potrebe djeteta iznose 540,00 EUR, a imajući na umu odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a te prihode tužiteljice-protutužene, kao i činjenicu da s njom stanuje zajednička kćer stranaka i da ista financira školovanje zajedničkog drugog sina stranaka, sud prvog stupnja je iznos uzdržavanja za mlt. MB pravilnom primjenom čl. 310. st. 1. i 2., čl. 311., čl. 314. st. 1. i 3. i čl. 317. st. 1. ObZ-a, procijenio u utuženom iznosu od 384,90 EUR, dakle u iznosu manjem od zakonskog minimuma, slijedom čega nisu ostvareni žalbeni razlozi glede visine uzdržavanja.

36. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, gdje je sud vodio računa da je tuženik-protutužitelj gotovo u cijelosti, izuzev zahtjeva za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na izradu osobnih dokumenata, uspio sa svojim zahtjevom, te mu je dosuđen prouzročeni parnični trošak. Stoga je po stavu ovog suda drugog stupnja odluka o troškovima parnice donesena je pravilnom primjenom čl. 366. st. 1 ObZ, čemu se samo paušalno prigovara.

37. Slijedom svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. st. 2. ZPP- a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić