Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-707/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, Stjepana Radića 1, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate,odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10/2020-41 od 10. lipnja 2024.,u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10/2020-41 od 10. lipnja 2024. pod stavkom I izreke.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10/2020-41 od 10. lipnja 2024. pod stavkom II izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženici da joj isplati ukupni iznos od 27.672,21 eura na ime razlike plaće za ostvarene prekovremene sate rada sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a koji su pobliže navedeni u točki I. Također, odbijen je i zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženici da joj mu isplati ukupni iznos od 5.752,08 eura na ime razlike plaće za ostvarene dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a koji su pobliže navedeni u točki II., a odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi troškove postupka, dok je pod stavkom II izreke, naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.529,40 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5. Također, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom u utuženom razdoblju od 1. travnja. 2012. do 31. srpnja 2014.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženice na poslovima djelatne vojne osobe,

- da je u utuženom razdoblju radila na postaji Papuk,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je u utuženom razdoblju do 6.mjeseca 2014. radila na [adresa], na način da je dežurala 3/7 odnosno 4/7, a za ta 3 ili 4 dana nije mogla napuštati postaju. Nakon toga je radila 7/7, ali samo 2 mjeseca nakon čega je prebačena na drugu postaju gdje nije radila u dežurstvu. Tvrdi da joj nisu isplaćeni svi radni sati, već oni koji su ulazili u redovan fond sati (168 sati), a radila je više te je vodila svoju evidenciju radnog vremena, ali ista se nije upisivala po stvarno odrađenom vremenu što znači da se nije upisivao cijeli noćni rad i nije se upisivala druga smjena. Vojni dodatak je dobivala od šestog mjeseca kao i ostali zaposleni u vojsci,

- da iz kartice evidencije rada tužiteljice proizlazi kako je tužiteljici isplaćen dodatak za rad noću, dodatak za rad subotom, za rad nedjelom, blagdanom i dodatak za aktivno dežurstvo, za odvojeni život obitelji te za otežane uvjete rada,

- da je tužiteljica dolazila na radarski položaj na temelju rotacije 4-3-4, koja je organizirana na način da je nakon četiri dana dežurstva na radarskom položaju tjedan dana bila na odmoru od posebnog oblika rada ili ako je nedostajalo radnih sati za ostvarivanje mjesečnog fonda sati, dolazila je raditi u redovno radno vrijeme na radarski položaji ili na mjesto gdje se obnaša redovno radno vrijeme, a nakon toga je ponovno dolazila na tri dana dežurstva na radarski položaj nakon kojeg je ponovno imala odmor od posebnog oblika rada,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi da je nalaz i mišljenje dan, pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u razdoblju od 1. travnja 2012. do zaključno 31. srpnja 2014., koji iznosi bruto 27.672,21 EUR, a pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom u razdoblju od 1. travnja 2012. do zaključno 31. srpnja 2014. da isti ukupno iznosi bruto 5.752,08 EUR, pri čemu je vještakinja na prigovore tuženice navela da nije ovlaštena ulaziti u pravna pitanja pripada li tužiteljici pravo na isplatu po navedenim osnovama, s time što je navela da su isplaćena uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom uzeta u obzir pri izračunu jer su prikazana i u obračunskim listama i nisu sporna.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da se u konkretnom slučaju na tužiteljicu, kao djelatnu vojnu osobu primjenjuju Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj: 118/09. i 118/12. - dalje Odluka/09), Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 - dalje: Odluka/14), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj: 118/09.), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18., 44/19. i 87/19.- dalje: Pravilnik), kao i Zakon o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 73/13 i 75/15 , 50/16, 30/18, 125/19. - dalje: ZSOS).

9.2. Navedenom Odlukama bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, rad subotom i nedjeljom te blagdanom, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je Pravilnicima regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su mu isplaćena u utuženom razdoblju.

10.1. Odredbom čl. 136. ZOSO-a propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

10.2. Prema odredbi čl. 139. st. 1. ZOSO-a propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te je za deficitarna zvanja i struka. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, a stavkom 6. istoga članka, propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak.

10.3. Odredbom čl. 153. ZOSO-a, propisano da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

10.4. Prema odredbi čl. 155. ZOSO-a, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

11. Ocjenjujući sve navedeno, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici, kao djelatnoj vojnoj osobi, ne pripada pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotama, nedjeljama, te blagdanima ili drugim neradnim danima jer takvo pravo za tužiteljicu kao djelatnu vojnu osobu nije propisano niti jednim propisom, tim više što je tužiteljici u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusima, a za koji rad je izričito isključeno pravo na uvećanje plaće. Pritom je pravilno prvostupanjski sud naveo kako se prema odredbi čl. 136. ZSOS-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje Odlukom o rasporedu koja Odluka nije upravna stvar, a rad dulji od punog radnog vremena djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, tako da se na isti ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, najdulje trideset radnih dana tijekom kalendarske godine.

12. Dakle, kada je tužiteljica višednevno obavljala poslove dežurstva ili straže, životno je i logično, da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužiteljice na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, pa se i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

13. Stoga se u pogledu žalbenih navoda tužiteljice u vezi pitanja organizacije i odvijanja radnog vremena tužiteljice i primjene navedenih važećih materijalno- pravnih propisa, ističe, da bi se u ovom slučaju radilo o posebnom rasporedu iz točke III. Odluke tj. radu u turnusu u smjenama koji predstavlja višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima i na izoliranim lokacijama.

14.1. U takvoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ni temeljem točke IV. Odluke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, iz razloga što ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

14.2. Za navesti je da se redovno radno vrijeme u smislu Odluke smatra punim radnim vremenom u trajanju od 40 sati tjedno, koje je raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, pa je redoviti mjesečni fond sati umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena dok osim rada u redovitom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebi službe može biti organiziran kao rad u smjenama te kao rad u turnusima, a prema toč. XI st. 4. Odluke - kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s tom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V., te prema toč. XI. st. 5. Odluke - djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

14.3. Kako se redoviti mjesečni fond sati utvrđuje kao umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnog radnog vremena, a kako i iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da je za njezin rad obavljena preraspodjela radnog vremena (korištenjem višednevnih slobodnih dana nakon njezinog rada u turnusima), a iz nalaza i mišljenja vještaka kao i obračunskih listi o isplaćenim plaćama tužiteljici za sporno razdoblje, proizlazi da su joj isplaćena uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da prema prethodno citiranim odredbama (kojima je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego da ostvaruje posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom čl. 139. ZSOS-a, koji se propis primjenjuje na tužiteljicu kao djelatnu vojnu osoba kao lex specialis, to tužiteljici ne pripada pravo na tražene iznose, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio njezin tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

15. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavkom I izreke te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16.1. Odluku o troškovima postupka pod stavkom II izreke pobijane presude donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.).

16.2. Prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

16.3. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

17. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

18. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljice na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

19. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužiteljica obvezana platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva.

20. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

21. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

22. U ovom predmetu tužiteljica je ponijela tužbu radi isplate razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom u utuženom razdoblju. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na isplatu bilo potpuno neopravdano.

23. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljicama je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.529,40 EUR. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužiteljice, a prema podacima iz spisa.

24. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužiteljicu predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

25. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi pod stavkom II izreke i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković