Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-261/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ĐC, izvjestiteljice i članice, VC, članice, u pravnoj stvari tužitelja HP-Hrvatska pošta d.d. /OIB: 87311810356/ sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Radničko vijeće grupe područja 1, iz [adresa], kojeg zastupa Sonja Vogrinc Čižmek, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jurin & Vogrinc iz Zagreba, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-932/2024-6 od 10. ožujka 2025., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-932/2024-6 od 10. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 932/2024-6 od 10. ožujka 2025. pod stavkom II. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 26,55 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-932/2024-6 od 10. ožujka 2025. nadomještena je suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu broj HP- 02/8-020956/23, radnici ĆC uskratilo dati Radničko vijeće grupe područja 1 iz [adresa], izjavom o uskrati suglasnosti od 26. lipnja 2024. (stavak I. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični troška u iznosu 26,55 eura (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 250,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za nadomještanje suglasnosti koju je za otkaz ugovora o radu broj HP-02/8-020956/23, radnici ĆC uskratilo dati Radničko vijeće grupe područja 1 iz [adresa], izjavom o uskrati suglasnosti od 26. lipnja 2024. i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbi u iznosu od 26,55 eura.

6. Prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjene pretpostavke da se nesporno uskraćena suglasnost tuženika za otkaz ugovora o radu radnici ĆC (poslovno uvjetovani otkaz) nadomjesti sudskom odlukom jer da tužitelj kao poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu radnici ĆC iz razloga predviđenih ZR-a[1] (ukidanje radnog mjesta operatera smjene za ekspres dostavu može predstavljati opravdani razlog za otkaz ugovora o radu), a razlozi navedeni po tuženiku (nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala ĆC, poslodavac umjesto poslova dosadašnjeg radnog mjesta radniku nudi ugovor o radu za radno mjesto Operater za poštanske procese, koja ponuda nije u skladu sa stečenim iskustvom, znanjem i stručnom spremom, poslodavac nije postupao u skladu sa odredbom članka 127. stavkom 1., 3. i 4. ZR-a), da ne predstavljaju opravdan razlog za uskratu suglasnosti, odnosno da se radi o činjenicama koje mogu utjecati na zakonitost odluke o otkazu, ali ne opravdavaju uskraćivanje suglasnosti, apostrofirajući da pitanje je li tužitelj mogao radnici ĆC (starijoj od 60 godina) umjesto ponuđenog ugovora o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese ponuditi ugovor o radu za neko drugo radno mjesto nije od utjecaja na predmetni postupak suodlučivanja u smislu odredbe članka 151. ZR-a iz razloga što poslodavac prilikom otkaza ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. ZR-a nije dužan radniku umjesto otkaza ponuditi neko drugo radno mjesto, kao što je to bio dužan prema ZR-a/2009.

1 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. 46/2023., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR-a)

7. Tuženik žalbene razloge veže uz stava mu je povrijeđeno zajamčeno ustavno (članak 29. stavaka 1. Ustava[2] ) i konvencijsko (članak 6.1. EKZLJP-a ) pravo na pravično suđenje i da je stog aspekta počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da nije pravilno ispitano je li radno mjesto na kojem je radila ĆC stvarno ukinuto ili se radi samo o fiktivnoj reorganizaciji donošenjem Pravilnika koji je stupio na snagu 1. travnja, da iz dopisa tužitelja proizlazi da će poslove koje je radila ĆC obavljati kontrolor smjene (novoustrojeno radno mjesto), iz čega da proizlazi da potreba za poslovima koje je obavljala radnica ĆC nije prestala, da se tužitelj u dopisu od 29. svibnja 2024. pozvao na Odluku od 8. svibnja 2024. kojim je preuzeo obvezu da će radnicima koji su navršili 60 godina ponuditi druge poslove, što da je bio jedan od razloga za uskratu suglasnosti, da to što je poslodavac pokrenuo postupak savjetovanja ne znači da je postupak i proveden u skladu sa mjerodavnim odredbama ZR-a, da je osnovano otklonio suglasnost za radnicu ĆC, za što da mu je onemogućeno raspravljanje s obzirom da je odbijen njegov prijedlog za saslušanjem predsjednice tuženika i same radnice.

8. Donošenjem pobijane presude nije povrijeđeno zajamčeno ustavno i konvencijsko pravo tuženika na pravično suđenje, niti je s tog aspekta počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjski je sud učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene po strankama u postupku i dao procjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku (svakoj strani je dana mogućnost da iznese svoje razloge u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite ne ravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu, stranke u postupku su upoznate sa svakim podneskom i očitovanjem). To što tuženik ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (da nije trebalo donijeti sudsku odluku o nadomještanju uskraćene suglasnosti jer da je suglasnost opravdano uskraćena) nije povrijeđeno niti jedno tuženikovo pravo.

9. Naime, mjerodavnim pravilima je propisano da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku s navršenih 60 godina života, osim otkaza radniku s navršenih 65 godina života i petnaest godina mirovinskog staža (članak 151. stavak 1. točka 4. ZR-a), da uskrata mora biti pisano obrazložena i da poslodavac može u roku petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka (članak 151. stavak 4. ZR-a).

10. Dakle, iz navedenih pravila proizlazi da je u sudskom postupku radi nadomještanja suglasnosti, kakav je i predmetni, potrebno utvrditi i ocijeniti, namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR-a određuje kao dopuštene, radi li se o radniku kojem se po ZR-a ne može otkazati ugovor o radu (članak 34. ZR-a), je li pisana uskrata suglasnosti izričita i nedvosmislena (omogućuje li poslodavcu da i on štiti svoja prava koja ima prema odredbama ZR-a),

2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

3 Europska Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.)

te je li poslodavac navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim (ne izvjesnim) razloge za otkazivanje ugovora o radu, a koje ograničenje suda je nužan izvod iz pravne prirode postupanja suda u parnicama radi nadomještanja suglasnosti (arg. članka 151. stavak 1., 4. - 5. ZR-a, članka 434. ZPP-a) jer bi u suprotnom, poslodavac morao u dva odvojena postupka, protiv predstavnika radnika i samog radnika dokazivati ostvarenje istih razloga za otkaz, što svakako intencija zakonodavca nije bila.

11. Iz rezultata raspravljanja, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, u bitnome proizlazi da ĆC nije radnik na kojeg bi se odnosila zabrana otkaza iz članka 34. ZR-a, da tužitelj (poslodavac) namjerava otkazati ugovor o radu radnici ĆC iz razloga predviđenih odredbom članka 123. u vezi s člankom 115. stavkom 1. točkom 1. ZR-a (razloga koji je dopušten ZR-a), da se radnici ĆC koja je navršila 60 godina života ne može otkazati ugovor o radu bez suglasnosti tuženika, da je tužitelj navodima iz podneska od 10. lipnja 2024. i priloženim dokazima učinio vjerojatnim (ne osnovanim) razloge za otkazivanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, i da se tuženikovo protivljenje iz očitovanja kojim je otklonio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu radnici ĆC svodi na iskazivanje sumnje na netransparentno postupanje ("nezakonito proveden postupak kolektivnog viška radnika, osobito u dijelu savjetovanja s Radničkim vijećem GP 1 …u pogledu utvrđenih kriterija i primjene …"), stava da nije prestala potreba za obavljanje poslova koje je obavljala ta radnica (i dalje se obavljaju u okviru radnog mjesta kontrolora smjene) i da je ponuđenim radnim mjestom Operater za poštanske procese radnica ĆC stavljena u neravnopravan položaj /degradirana/ jer da ta ponuda nije u skladu sa dosadašnjim iskustvom, znanjem i stručnom spremom radnice ĆC.

12. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da u granicama reduciranog zadatka po predmetnom zahtjevu prvostupanjski sud nije pravilno ispitao podneske, tvrdnje i dokazi izneseni po strankama, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da se prvostupanjski sud zbog neizvođenja personalnih dokaza (saslušanje radnice ĆC, predsjednice tuženika /SC i izvršnog direktora tuženika) stavio na stranu poslodavca, a niti ostale žalbene navode vezano za odluku pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, koji su odraz pogrešnog viđenja predmetne parnice, u kojoj se kako je navedeno ne ispituje opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, već pretpostavke navedene pod točkom 10. obrazloženje ove presude, koje su ispunjene.

13. Međutim, opravdano tuženik dovodi u pitanje odluku o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude.

14. Naime, pravilima o sudjelovanju radnika u odlučivanju između ostalog je propisano da radničko vijeće može biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih ZR-a ili drugim zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom /u ovom slučaju prema članku 151. stavku 4. ZR-a/ (članak 155. stavak 1. ZR-a), da radničko vijeće ne može imati vlastitu imovinu (članak 155. stavak 2. ZR-a) i da poslodavac snosi i druge troškove koji u skladu sa ZR-a, drugim propisima ili kolektivnim ugovorom nastanu djelatnošću radničkog vijeća (članak 156. stavak 7. ZR-a).

15. Prema tome, kako u djelatnost radničkog vijeća ulazi i suodlučivanje (članak 151. ZR-a), donošenje odluke u kojem postupku je rezultiralo vođenjem predmetne parnice, u kojoj je radničkom vijeću dana stranačka sposobnost, i u kojoj je nastao trošak, to nije bilo mjesta odluci o dužnosti tuženika na naknadu troškova tužitelju, neovisno o uspjehu tužitelja u postupku, što znači da je donošenjem odluke pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud očito ispustio iz vida navedene odredbe i pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a kad je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura.

16. Tuženiku, koji nije uspio sa žalbom ne pripada pravo na trošak te radnje. Osim toga, plaćanje nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, na temelju punomoći koju je izdao tuženik, primarno je obveza tuženika, a tek ako i kada bi to tuženik učinio mogla bi se razmatrati obveza poslodavca da mu te troškove naknadi, ali ne kao tuženika iz ovoga postupka jer u postupku nije uspio, već samo kao poslodavac u smislu navedenih odredbi ZR-a (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 1837/2019 od 18. rujna 2019., odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2581/2022 od 6. rujna 2022.).

17. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavaka III.).

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović