Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-430/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr- 120/2017-61 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr- 120/2017-61 od 28. veljače 2024. pod stavkom II, III I IV izreke te u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju TZ isplati bruto iznos 3.125,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos 53,46 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 439,36 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 396,81 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 173,22 EUR od 16.07.2014. do isplate; - na iznos 88,19 EUR od 16.09.2014. do isplate; - na iznos 168,35 EUR od 16.10.2014. do isplate; - na iznos 53,15 EUR od 16.12.2014. do isplate; - na iznos 46,22 EUR od 16.01.2015. do isplate; - na iznos 214,43 EUR od 16.05.2015. do isplate; - na iznos 66,73 EUR od 16.08.2015. do isplate; - na iznos 234,10 EUR od 16.09.2015. do isplate; - na iznos 36,24 EUR od 16.11.2015. do isplate; - na iznos 257,42 EUR od 16.03.2016. do isplate; - na iznos 261,12 EUR od 16.04.2016. do isplate; - na iznos 391,31 EUR od 16.06.2016. do isplate; - na iznos 147,97 EUR od 16.09.2016. do isplate; - na iznos 97,49 EUR od 16.01.2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju TZ isplati bruto iznos 521,92 EUR sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos 68,03 EUR od 16.04.2014. do isplate; - na iznos 62,99 EUR od 16.09.2014. do isplate; - na iznos 65,23 EUR od 16.02.2015. do isplate; - na iznos 65,23 EUR od 16.07.2015. do isplate; 2 Poslovni broj: 51 Pr-120/2017-61 - na iznos 63,27 EUR od 16.09.2015. do isplate; - na iznos 65,23 EUR od 16.11.2015. do isplate; - na iznos 63,56 EUR od 16.05.2016. do isplate; - na iznos 68,38 EUR od 16.03.2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku od 15 dana."

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju TZ isplati bruto iznos 295,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos 49,16 EUR od 16.01.2012. do isplate; - na iznos 103,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 96,20 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 46,22 EUR od 16.01.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju TZ isplati bruto iznos 793,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos 6,44 EUR od 16.03.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.05.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.05.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.05.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.05.2012. do isplate; - na iznos 8,82 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.06.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.07.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.07.2012. do isplate; - na iznos 6,44 EUR od 16.07.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 5,88 EUR od 16.09.2012. do isplate; - na iznos 8,33 EUR od 16.11.2012. do isplate; - na iznos 6,17 EUR od 16.11.2012. do isplate; - na iznos 6,17 EUR od 16.11.2012. do isplate; - na iznos 6,17 EUR od 16.11.2012. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 6,47 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 8,08 EUR od 16.01.2013. do isplate; - na iznos 5,90 EUR od 16.02.2013. do isplate; - na iznos 5,90 EUR od 16.02.2013. do isplate; - na iznos 5,90 EUR od 16.02.2013. do isplate; - na iznos 5,90 EUR od 16.02.2013. do isplate; - na iznos 5,90 EUR od 16.02.2013. do isplate; - na iznos 5,90 EUR od 16.02.2013. do isplate; - na iznos 6,79 EUR od 16.03.2013. do isplate; - na iznos 6,79 EUR od 16.03.2013. do isplate; - na iznos 6,79 EUR od 16.03.2013. do isplate; - na iznos 6,79 EUR od 16.03.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.04.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.04.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.04.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.04.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.04.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.04.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 7,48 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 8,08 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.05.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.06.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.06.2013. do isplate; - na iznos 6,58 EUR od 16.07.2013. do isplate; - na iznos 6,58 EUR od 16.07.2013. do isplate; - na iznos 6,58 EUR od 16.07.2013. do isplate; - na iznos 6,58 EUR od 16.07.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.08.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.08.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.08.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.08.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.08.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 5,99 EUR od 16.09.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.10.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.10.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.10.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.10.2013. do isplate; - na iznos 6,27 EUR od 16.10.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 5,73 EUR od 16.11.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 8,50 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,30 EUR od 16.12.2013. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 8,12 EUR od 16.01.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,61 EUR od 16.03.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.05.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.05.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.05.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.06.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.06.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.06.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.06.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.06.2014. do isplate; - na iznos 6,01 EUR od 16.06.2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u svakom pojedinom mjesečnom bruto iznosu, u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane da tužitelju TZ naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 858,17 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.02.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude podstavkom II, III i IV. Izreke te odluke o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja postavljen u podnesku od 09.10.2023. (str. 301-307 spisa) i ispravljen na raspravi od 25.01.2024. (str. 313 spisa) za isplatu razlike plaće s osnova:

- rada duljeg od redovnog radnog vremena te rada subotom, nedjeljom, blagdanom i noću;

- naknade za slobodne dane koji su nakon dežurstva padali u subotu i nedjelju;

- naknade za neiskorištene slobodne dane nakon straže;

- naknade štete zbog neiskorištenog dnevnog odmora u razdoblju od 21.02.2012. do 21.02.2017. kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U dosadašnjem tijeku postupka pravomoćno je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi rada duljeg od redovnog radnog vremena i rada subotom, nedjeljom, blagdanom i noću u razdoblju od 21.02.2012. do 31.05.2014. u iznosu od 889,63 EUR i u razdoblju od 01.06.2014. do 21.02.2017. u iznosu od 2.235,94 EUR odnosno o sveukupnom iznosu od 3.125,57 EUR bruto, kao pod stavkom I izreke pobijane presude.

6.1. U odnosu na zahtjev za naknadu za slobodne dane koji su nakon dežurstva padali u subotu i nedjelju prvostupanjski je sud polazeći od sadržaja Odluke o rasporedu radnog vremena/09 odnosno Odluke o radnom vremenu/14 prema kojima je tužiteljevo radno vrijeme bilo organizirano od ponedjeljka do petka od 08-16 sati, pregledom Dnevnih i Mjesečnih evidencija radnog vremena za mjesece ožujak i kolovoz 2014., siječanj, lipanj, kolovoz i listopad 2015., travanj 2016. te veljaču 2017. (str. 188, 200, 189, 180, 178, 175, 169 i 159 spisa) utvrdio da tužitelju u tim mjesecima niti jedna subota i nedjelja nisu bile evidentirane kao slobodan dan iako je u tim mjesecima tužitelj imao dežurstva petkom odnosno subotom, pa je idući dan nakon dežurstva padao u subotu odnosnu nedjelju, na temelju kojih je zaključio da mu ti dani nisu bili evidentirani kao slobodan dan, neovisno o suprotnim navodima tužitelja i osnovnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 11.05.2022. (str. 126- 152 spisa) (Tablica 3 - str. 135 spisa) prema kojem su tužitelju nakon odrađenih dežurstava slobodni dani padali u subote i nedjelje i da bi naknada za te neiskorištene slobodne dane iznosila 521,93 EUR (3.932,49 HRK), u skladu s kojim je tužitelj postavio tužbeni zahtjev odnosno da tužitelj nije dokazao da mu je tuženica nakon dežurstva u ožujku i kolovozu 2014., siječnju, lipnju, kolovozu i listopadu 2015., travnju 2016. i veljači 2017. slobodne dane evidentirala u subote i nedjelje, slijedom čega je u tom dijelu (za 521,93 EUR) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao pod stavkom II. izreke pobijane presude.

6.2. U odnosu na zahtjev za naknadu za neiskorištene slobodne dane nakon straže prvostupanjski je sud na temelju dokumentacije u spisu utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju imao i 7-dnevne straže, za koje je u skladu sa odredbama Odluka o rasporedu radnog vremena/09 (do 31.05.2014.) odnosno Odluke o radnom vremenu/14 (nakon 01.06.2014.) ostvarivao pravo na slobodne dane (u prvom razdoblju u omjeru 3 prema 1, a u drugom razdoblju u omjeru 5 prema 1) smatrajući da je na tužitelju bio teret dokazivanja njegove tvrdnje da mu je po osnovi odrađenih 7-dnevnih straža ostalo neiskorišteno 6 slobodnih dana (i to 1 slobodan dan za 2011.; 2 slobodna dana za 2012.; 2 slobodna dana za 2013. i 1 slobodan dan za 2014.), a da tužitelj, osim svojeg stranačkog iskaza, nije predložio nikakav drugi dokaz u prilog svoje tvrdnje, dok se na temelju stanja spisa ne može zaključiti da tuženica evidenciju radnog vremena nije vodila na propisani način, te je zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je po osnovi 7-dnevnih straža ostalo neiskorišteno 6 slobodnih dana za koje bi mu prema osnovnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 11.05.2022. (str. 126-152 spisa) naknada iznosila 295,05 EUR (2.223,03 HRK - Tablica 4 - str. 136 spisa) jer iz obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da visinu nije utvrdio na temelju analize evidencija radnog vremena, već isključivo na temelju tužiteljeve tvrdnje o tome, to je i u tom dijelu (za 295,05 EUR) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao pod stavkom III. izreke pobijane presude.

6.3. U odnosu na naknadu za neiskorišteni dnevni odmor prvostupanjski je sud polazeći od Odluke o rasporedu radnog vremena/09 djelatne vojne osobe, s obzirom da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj navedeno tražio samo za razdoblje od 21.02.2012. do 31.05.2014., prema kojoj su za vrijeme redovnog radnog vremena imali pravo na dnevni odmor od 30 minuta (čl. 2. st. 4.), a kada je dnevno radno vrijeme trajalo dulje od 8 sati, imali su pravo na dnevni odmor od 60 minuta, koji se ovisno o procesu rada, mogao koristiti u više dijelova (čl. 3. st. 6.) kao i utvrđenja da poslodavac nije dužan voditi nikakvu evidenciju o korištenju dnevnog odmora svojih zaposlenika niti su ti podaci sastavni dio evidencije radnog vremena u smislu čl. 5. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014 - dalje: ZR), odnosno da kod potraživanja naknade štete zbog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora teret dokazivanja nikako ne može biti prebačen na poslodavca u smislu čl. 135. st. 4. ZR, već teret dokazivanja leži na radniku, koji uvijek mora dokazati točan broj neiskorištenih sati dnevnih odmora, za koje potražuje naknadu štete, neovisno o tvrdnjama tužitelja da nije bio u mogućnosti koristiti dnevni odmor u trajanju 60 minuta kada mu je radno vrijeme trajalo dulje od 8 sati dnevno, zaključio da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao iznesene činjenične tvrdnje o nemogućnosti korištenja dnevnog odmora kada mu je radno vrijeme bilo dulje od osam sati dnevno s obzirom da je jedini dokaz koji je na tu okolnost predložio njegov iskaz, ali kako je on je kao stranka osobno zainteresiran za ishod ove parnice, to sud ne može nekritički prihvatiti istinitost takvih navoda tužitelja, koji ni posredno nije potvrđen nekim drugim dokazom pa čak i ako se znalo dogoditi da tužitelj nije mogao iskoristiti dnevni odmor od 60 minuta, da je tužitelj u ovoj parnici bio dužan dokazati koliko je točno takvih situacija bilo, s obzirom da se u ovoj parnici na temelju izvedenih dokaza ne može pouzdano utvrditi da je to bilo uvijek kada mu je radno vrijeme trajalo dulje od osam sati (a tužitelj je upravo tako postavio tužbeni zahtjev). Stoga je zaključio da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu ovog zahtjeva u utuženom razdoblju do 01.06.2014. u iznosu 793,38 EUR to je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan i odlučiti kao pod stavkom IV. izreke pobijane presude.

7. Ovakvu odluku prvostupanjskog suda u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II, III i IV izreke, barem za sada, nije moguće prihvatiti.

8. Naime, u situaciji kad je već prvostupanjski sud odlučio provesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnosti iz tužbe trebao je ocijeniti uvjerljivost njegovog iskaza, a ne pogrešno tumačeći odredbu čl. 264. ZPP-a, njegov iskaz utvrditi supsidijarnim, odnosno nedostatnim i bez značaja te odbiti postavljene tužbene zahtjeve pod stavkom II, III i IV izreke pobijane presude uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao osnovanost ovih svojih tražbina. Navedeno stoga što Zakon o parničnom postupku ne klasificira dokaze, a dokaz saslušanjem stranke je po važnosti jednakovrijedan dokaz kao i svi ostali dokazi.

9. Prema tome, i u situaciji kada je jedini predloženi i izvedeni dokaz na okolnost iz tužbe saslušanje stranke, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj na okolnost osnovanosti i visine ovih svojih zahtjeva nije pružio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost njegovih zahtjeva.

10. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je u pobijanom dijelu izreka presude proturječna danim razlozima presude, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izrijekom i sadržajno ukazuje žalitelj.

11.1. Naime, osnovano tužitelj u žalbi ističe da nije ni tvrdio niti dokazivao da je radio subotama i nedjeljama već je tvrdio da mu je nakon dežurstava koje je obavljao petkom i subotom slobodni dan bila subota ili nedjelja. Dakle tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da mu je subota nakon dežurstva bila slobodan dan, a ne neradni dan kao ostalim pripadnicima oružanih snaga, a isto se odnosilo i na nedjelje nakon dežurstva subotom. Po ocjeni ovog suda, na što osnovano u žalbi upire tužitelj, logično je da tužitelj nema drugog dokaza osim svog iskaza na okolnost da je slobodne dane nakon dežurstva koristio u subotu i nedjelju, koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga i inače neradni dani, s obzirom da evidencije o dežurstvu, naloge o korištenju slobodnih dana, preraspodjeli i općenito o radu vodi isključivo tuženik kao poslodavac, koji u konkretnom slučaju u predmetnoj pravnoj stvari nije dostavio sudu naloge o korištenju slobodnih dana od strane tužitelja.

11.2. U odnosu na zahtjev za naknadu za 6 neiskorištenih slobodnih dana nakon straže prvostupanjski sud s jedne strane smatra da je teret dokaza tih navoda na tužitelju, a s druge strane kao argumenta za svoju odluku navodi da tužitelj osim svog iskaza nije predložio nikakve drugi dokaz u prilog svojoj tvrdnji, koji zaključak suda nije moguće prihvatiti s obzirom da sve evidencije o radu pa tako i o stražarskoj službi i o slobodnim danima nakon straže vodi isključivo tuženica, čija dokumentacija nije dostupna tužitelju s čim u svezi je još u tužbi tužitelj predložio sudu koju dokumentaciju u odnosu na tužbeni zahtjev treba zatražiti od tuženika, između ostalog i zapovjedi o obavljanju stražarske službe i naloge o korištenju slobodnih dana.

11.3. Također, vezano uz zahtjev za naknadu za neiskorišteni dnevni odmor osnovano tužitelj u žalbi ponavlja ono što je tvrdio tijekom postupka da je kao zaposlenik tuženice bio vozač specijalnih vozila i da je vozio na duljim relacijama visoko rangirane vojne osobe ili je sudjelovao kod pratnje štićenih osoba, što je razvidno iz dnevnika vozača, a u tim prilikama sasvim je logično da nije mogao niti je imao mogućnost tražiti ili koristiti dnevnu stanku bez obzira što je na istu imao pravo temeljem čl. III toč. 6. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, s time da se iz naloga vozaču jasno može utvrditi koliko je sati tužitelj proveo na putu te da li se zaustavljao i iz kojih razloga i koliko dugo, a upravo na temelju naloga vozaču je i vještak utvrdio neiskorištene dnevne stanke od 60 minuta tijekom radnog dana koji je trajao više od 8 sati.

12. Slijedom izloženog, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda i počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP izostala je potpuna i pravilna ocjena izvedenih dokaza, što je dovelo do nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP), slijedom čega je valjalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

13. U ponovnom postupku bit će potrebno otkloniti prethodno navedene nedostatke, kritički, brižljivo i savjesno analizirati i ocijeniti sve provedene dokaze, pa tako i iskaz tužitelja te utvrditi sve odlučne činjenice, razmotriti ostale iznesene žalbene prigovore i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

14. O troškovima u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković