Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-21/2025-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆV, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. i članka 264. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ĆV i Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja K-108/2020- 38 od 14. listopada 2024., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ĆV, a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) prema:

optuženom ĆV (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

o d b i j a  o p t u ž b a

da bi neutvrđenog dana, u razdoblju od 2012. do 20. prosinca 2016., u Prelogu, na prostoru sajma, protivno odredbama čl. 78. st. 1. i 11. Zakona o trošarinama (Narodne novine broj 22/13, 32/13, 81/13, 100/15 i 120/15), od točno neutvrđene osobe kupio ukupno 2,25 kilograma rezanog duhana, bez duhanskih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, a koji duhan je 20. prosinca 2016. pronađen prilikom pretrage kuće koju koristi,

dakle, neovlašteno kupio robu čiji je promet ograničen,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, nedozvoljenom trgovinom, opisano i kažnjivo po članku 264. stavku. 1. KZ/11.

Temeljem članka 149. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 8. i stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se optuženiku KV za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 prihvaća se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a koja mu je utvrđena prvostupanjskom presudom, pa mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. U preostalom dijelu žalba optuženika LV i u cijelosti žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu optuženik ĆV proglašen je krivim da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv gospodarstva, nedozvoljenom trgovinom, opisano i kažnjivo po članku 264. st. 1. KZ/11 u svezi s člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 264. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te je temeljem odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, potom mu je temeljem odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda time da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 264. stavak 2. KZ/11 od optuženika se trajno oduzima sitno rezani duhan u rastresitom stanju bez ikakvih obilježja ili službenih markica ukupne težine 2,25 kilograma, koji je uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 0976462 od 20. prosinca 2016. oduzet od HV, te se Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, nalaže da ga po pravomoćnosti presude uništi.

1.3. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. istog Zakona, pa navedeni trošak u cijelosti pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ĆV po branitelju Goranu Ružiću, odvjetniku u Čakovcu, i to zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni te optuženika osudi na strožu kaznu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika ĆV djelomično je osnovana, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu neosnovana.

6. Postupajući po žalbama optuženika i državnog odvjetništva iz žalbi ne proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj sud je kao drugostupanjski sud postupajući u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

6.1. Optuženik ĆV u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika. Naime, u žalbi se navodi da se optužnicom optuženiku stavlja na teret kazneno djelo nedozvoljene trgovine robe čiji je promet ograničen i to na način da je optuženik neutvrđenog dana u razdoblju od 2012. do 20. prosinca 2016. u Prelogu, na prostoru sajma kupio ukupno 2,25 kg rezanog duhana. Međutim, a imajući u vidu inkriminirano vremensko razdoblje počinjenja ovog kaznenog djela za koje se tereti optuženik nastupila bi zastara kaznenog progona, pa je prvostupanjski sud bio dužan donijeti presudu kojom se odbija optužba.

6.2. Optuženik u žalbi ističe da je u odnosu na vremensko razdoblje za koje se tereti da bi počinio ovo kazneno djelo da je vrijedila primjena Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 36/15, 61/15), kada je za kazneno djelo iz članka 264. stavak 1. KZ/11 bila zapriječena kazna zatvora do 1 (jedne) godine, da bi stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona "Narodne novine" broj 101/17 od 20. listopada 2017., za kazneno djelo iz članka 264. stavak 1. KZ/11 bila zapriječena kazna zatvora do 3 (tri) godine, pa je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti odredbu članka 3. stavak 2. KZ/11, koja propisuje da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeniti jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja, te utvrditi zastaru, koja za navedeno kazneno djelo nastupa 6 (šest) godina od počinjenja kaznenog djela, pa je očito da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon za optuženika.

7. Međutim, ovaj sud je kao drugostupanjski sud, a postupajući u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 povodom žalbe optuženika, a i po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika jer je istog proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 264. stavak 1. KZ/11 te mu za to kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom istaknutih žalbenih navoda optuženika, ali i po službenoj dužnosti, sukladno članku 81. stavak 1. alineja 6. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 6 (šest) godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora do 1 (jedne) godine, a imajući u vidu da je nakon proteka roka u ovom kaznenom postupku donesena prvostupanjska presuda 14. listopada 2024. kada je i objavljena, u konkretnom slučaju zastara kaznenog progona za navedeno kazneno djelo iz članka 264. KZ/11 nastupila je 20. prosinca 2022.

7.2. S obzirom na to da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 264. KZ/11 nastupila zastara kaznenog progona (članak 469. točka 3. ZKP/08), djelomično se prihvaća žalba optuženog ĆV, a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika, valjalo je, a i po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu te prema optuženiku odbiti optužbu u odnosu na kazneno djelo iz članka 264. stavak 1. KZ/11.

7.3. Optuženik ĆV prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u žalbi navodi da nije sporno da je između optuženika i policijskih djelatnika, oštećenika CV i svjedoka DV došlo do verbalnog sukoba, kojom prilikom je optuženik vrijeđao policijske službenike, koji su prema njemu primijenili sredstva prisile u inkriminirano vrijeme te ga priveli u policijsku postaju iako za to nije bilo razloga. Izgovorene riječi optuženika upućene oštećeniku CV "ubit ću te, dobil buš metak u čelo", same za sebe jesu prijeteće, međutim još uvijek ne znače da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje, već ih je potrebno promatrati u kontekstu da je optuženik ove riječi izgovorio u afektu, kao posljedica straha i stresa izazvanih kod optuženika uporabom tjelesne snage od strane djelatnika policije. Nadalje, optuženik u žalbi ističe da je ipak riječ o policijskom djelatniku, oštećeniku CV koji bi morao biti naviknut "na svakakve riječi" i koji se zaista ne bi trebao bojati za svoj život, pa se ovakva radnja optuženika ne može podvesti pod kazneno djelo prijetnje.

8. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu, u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pravilnom analizom svakog dokaza pojedinačno i u suglasju s drugim dokazima, a žalbom optuženika daje se subjektivna ocjena izvedenih dokaza u postupku.

8.1. Optuženik negira počinjenje inkriminiranog kaznenog djela na štetu oštećenika CV kada je naveo da je do intervencije policijskih službenika došlo kada je oštećenika CV pitao zašto ga vrijeđa, a ovaj mu je kazao da će ga uhititi i bez povoda mu stavio lisice i uveo ga u službeno policijsko vozilo, a iskaz optuženika je u suprotnosti sa iskazom policijskih službenika oštećenika CV i svjedoka DV. Naime, iz iskaza oštećenog CV i svjedoka DV, izvedenih materijalnih dokaza, prvostupanjski sud nedvojbeno je utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo prijetnje prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, te je ozbiljno prijetio oštećeniku da će ga usmrtiti kada je u Prelogu prilikom postupanja policijskih službenika oštećenika CV i svjedoka DV zbog svog ponašanja i počinjenog prekršaja i osuđen za prekršajna djela protiv javnog reda i mira kada je prilikom njihove intervencije prethodno vikao na policijske službenike, vrijeđao ih, odbijao postupati po njihovim upozorenjima i naredbama, policijskom službeniku oštećeniku CV rekao "ubit ću te, dobil buš metak u čelo", koje su riječi kod oštećenog CV izazvale osjećaj straha i uznemirenosti.

8.2. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 pravilno je primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

8.3. Uslijed odluke pod točkom I. izreke presude i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, ovaj sud je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni na način da je optuženiku za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 prihvatio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te mu se primjenom članka 56. izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

8.4. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i visine kazneno pravne sankcije precijenio olakotne okolnosti, zbog čega je izrečena kazna preblaga, dok otegotne okolnosti nije pronašao te smatra da ovako izrečena kazna neće utjecati na optuženika da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela i da se izrečenom uvjetnom osudom neće postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

8.5. Isto tako optuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu, zbog odluke o kazni, koju posebno ne obrazlaže.

9. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno prosudio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te na odgovarajući način vrednovao olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika te kao olakotne okolnosti cijenio optuženikovu neosuđivanost, te činjenicu da je optuženik umirovljenik i otac jednog djeteta, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je, a što prihvaća i ovaj sud, uzeo u obzir stupanj optuženikove krivnje, svrhu kažnjavanja te pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna po mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela, te prijašnji život optuženika, te je optuženiku za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 prihvaćena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te mu se primjenom članka 56. izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

10. Imajući u vidu okolnost inkriminiranog kaznenog djela ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

10.1. Kod ovakvog stanja stvari, ovaj sud nije prihvatio žalbu državnog odvjetništva da se optuženika osudi na strožu kaznu, niti dolazi u obzir blaže kažnjavanje ocijenivši da će se i uvjetnom osudom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Stoga je bilo potrebno prihvatiti žalbu optuženika ĆV u dijelu kojom pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, te na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 i članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić