Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-199/2023-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VR, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika OR podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-243/2021-58 od 21. studenoga 2022., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika VR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženi VR proglašena je krivim, zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; dalje ZKP/08) oštećenom AR dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.500,00 kn / 464,53 eura (tritisućepetstokuna / četiristošezdesetčetirieura i pedesettricenta), te je optuženom VR naloženo da plati navedeni novčani iznos oštećenom AR u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni AR upućen u parnicu.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeni RR je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi VR je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja .

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi VR po branitelju Mateju Balažu, odvjetniku u Osijeku i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se prvostupanjska presuda preinači te optuženika osudi na blažu kaznu, uvjetnu osudu ili rad za opće dobro na slobodi ili pak optuženika oslobodi od optužbe.

3. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba optuženika VR je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), ovaj sud kao drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona, na štetu optuženika, na koju pazi po službenoj dužnosti.

6. U žalbi optuženika VR se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povrede odredaba kaznenog postupka, koju pravno ne označava već navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i odlučnim činjenicama, te da se ista temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, na koji način je prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude povrijedio odredbe kaznenog zakona. Međutim, iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da razlozi kojima se ukazuje na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnose na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu oštećene BR i oštećenika MR, a u odnosu na koja kaznena djela se optuženik očitovao da se ne smatra krivim. Nadalje, u žalbi se ističe da je bitno istaknuti da ničim nije dokazano da je optuženik VR počinio ova kaznena djela jer to ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a nitko od ispitanih svjedoka nema neposrednih saznanja o inkriminiram učinima. Optuženik da je u svojoj obrani naveo razloge zbog kojih je odstupio od svoje obrane u prethodnom postupku, a što potvrđuje i svjedok ŠR, policijski službenik Prve policijske postaje Osijek. Nadalje, u žalbi se navodi da nije dokazano da je protupravna radnja optuženika VR počinjena na štetu oštećenika AR prostorno i vremenski povezana s druga dva učina, počinjena na štetu oštećenika BR i MR, stoga je prema mišljenju žalitelja pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik VR počinio inkriminirano produljeno kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude.

7. Suprotno navodima žalbe glede žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza ispravno utvrdio da je optuženik VR postupio na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, dok se žalbenim navodima daje subjektivna ocjena dokaza kojima se nastoji eskulpirati optuženika od optužbe.

7.2. Cijeneći sve izvedene personalne i materijalne dokaze optuženi VR djelomično je priznao da je počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 52. KZ/11, koje mu se stavlja na teret optužnicom, priznajući učin počinjenja na štetu oštećenika AR koje priznanje optuženika je potkrijepljeno pročitanom materijalnom dokumentacijom te iskazom oštećenika AR.

7.3. U odnosu na navode žalbe kojima se pobija prvostupanjska presuda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na učin inkriminiranog kaznenog djela od 18. listopada do 23. listopada 2020. da bi optuženi zavlačenjem podesnog predmeta između prednjih i zadnjih vrata pokušao provaliti u parkirani osobni automobil Volkswagen Polo u vlasništvu BR. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećene i zapisnik o očevidu Policijske uprave osječko baranjske od 24. listopada 2020. Naime, iz očevida proizlazi da je u odnosu na radnju pokušaja provale u automobil oštećene BR da je na vratima vozača u gornjem desnom uglu zatečeno oštećenje kao i u kutu vrata automobila, na šasiji vozila, dok je na krovu vozila na središnjem dijelu uočen nosač bez antene. Optuženik je prilikom ispitivanja u Policijskoj upravi osječko baranjskoj od 29. listopada 2020. priznao radnju pokušaja provaljivanja u parkirani automobil oštećene BR na način da je detaljno i okolnosno opisao počinjenje kaznenog djela i to da je željeznom šipkom sa gradilišta imao namjeru otvoriti vozilo, ali u tome nije uspio, pa je uzeo antenu s krova vozila koju je prodao. Ovakav iskaz optuženika u potpunosti odgovara onome što su opazili policijski službenici prilikom očevida, a proizlazi iz iskaza oštećene BR, koja je također prilikom dolaska do svog automobila uočila opisana oštećenja kao i to da nedostaje antena na krovu vozila. Iako optuženik je na raspravi poricao počinjenje ovog kaznenog djela ukazujući na to da je u policiji prilikom ispitivanja bilo iznuđeno njegovo priznanje o navedenom je iskazivao kao svjedok policijski službenik ŠR, koji je osporio da bi na bilo koji način utjecao na optuženika pri ispitivanju u policiji, a iz same pregledane snimke ispitivanja optuženika proizlazi da je ovaj policijski službenik ispitivanje proveo sukladno propisanim odredbama Zakona o kaznenom postupku za ispitivanje optuženika iz članka 208.a ZKP/08.

8. U odnosu na navode žalbe u kojima se pobija prvostupanjska presuda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na učin inkriminiranog kaznenog djela od 23. listopada 2020. da bi optuženik skinuo komarnik s prozora stana u vlasništvu MR te ušao u unutrašnjost stana, ali kako nije našao vrijedne stvari udaljio se u nepoznatom smjeru. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a prihvaćajući u cijelosti iskaz oštećenika MR, zapisnika o očevidu Policijske uprave osječko baranjske koji su poduzeli očevid u odnosu na radnju pokušaja teške krađe u stan oštećenog MR i prilikom očevida zatekli ulazna vrata stana otključana te je potkraj ulaznih vrata stana uza zid naslonjen bijeli komarnik s oštećenjima, a iz iskaza oštećenika MR proizlazi da je prilikom dolaska u svoj stan zatekao otvorena ulazna vrata s ključem u vratima s unutarnje strane u bravi i oštećen komarnik s prozora njegovog stana te je obilaskom utvrdio da mu ništa nije otuđeno. Optuženi VR je u svojoj obrani prilikom ispitivanja u Policijskoj upravi osječko baranjskoj priznao da je ušao u stan kroz prozor na način da je prozor odgurnuo rukom i maknuo komarnik s prozora te da je "malo pronjuškao po stanu", ali da ništa nije uzeo već je otišao van kroz ulazna vrata stana. Ovakav iskaz optuženika u potpunosti je suglasan s dokazima koji se podudaraju s očevidom mjesta događaja i iskazom oštećenog MR iz čega proizlazi da optuženik u policiji nije samo paušalno priznao počinjenje ove radnje, već detaljno i okolnosno postupanje, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo upravo na način kako je to opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude.

9. S obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio da su se radnjama optuženika VR stekli svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela za koje se tereti pa tako i onih koje se žalbom pobijaju počinjenih na štetu oštećenika BR i MR iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11, a u svezi s člankom 52. KZ/11 da je optuženi počinio kazneno djelo protiv imovine teškom krađom provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenog prostora tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, kojima se ostvaruje bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a što je prvostupanjski sud pravilno i okolnosno cijenio te za navedeno kazneno djelo optuženika proglasio krivim.

10. Optuženi se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud odlučujući o izboru vrsti i visini kazne previsoko odmjerio kaznu optuženiku te bi se svrha kažnjavanja mogla ostvariti i izricanjem uvjetne osude. Prema navodima žalbe proizlazi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj optuženikovog priznanja počinjenja kaznenog djela na štetu oštećenika AR, a prilikom odmjeravanja kazne nije pravilno utvrdio okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, jer u konkretnom slučaju izrečena kazna nije primjerena težini počinjenja kaznenog djela i društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te je optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao otegotne i olakotne okolnosti. U vidu olakotnih okolnosti cijenio je činjenicu da je optuženik djelomično priznao počinjenje kaznenog djela, odnosno kaznenog djela teške krađe počinjenog na štetu oštećenog AR, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela te okolnost da se radi o specijalnom povratniku na kojeg očito dosadašnje kazne nisu imale utjecaja jer je optuženik i dalje nastavio sa svojom kriminalnom aktivnošću, što ukazuje na upornost u činjenju kaznenih djela i visoki stupanj kriminalne volje, radi pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu drugih osoba, koji oblik ponašanja na strani optuženika predstavlja jedan vid obrasca ponašanja, što je utvrđeno i uvidom u izvadak iz kaznene evidencije, pa se u takvoj situaciji ne može prihvatiti žalbeni navod optuženika da je izrečena kazna prestroga.

11. Ovaj sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optužene i okolnostima počinjenja kaznenog djela. Dakle, imajući u vidu okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi valjalo je žalbu optuženika sukladno članku 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić