REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1637/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOTORANJ d.o.o. Vukovar, Kardinala Alojzija Stepinca 7, OIB 06125064649, kojeg zastupa punomoćnik Andria Dikonić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika VOLKO d.o.o. u stečaju, Vukovar, Stanka Vraza 11, OIB 99845441972, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Kuna, odvjetnica iz Osijeka, radi naknade štete odnosno osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-198/2023-51 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-198/2023-51 od 20. veljače 2025. u točkama I., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-198/2023-51 od 20. veljače 2025. utvrđena je osnovanom tužiteljeva tražbina prema tuženiku u drugom višem isplatnom redu u iznosu od 26.884,86 EUR (točka I. izreke). Naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.411,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2025. do isplate (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika o pobijanju pravne radnje stečajnog dužnika – prihvata ponude od 4. listopada 2019. i Ugovora o najmu krana i bagera (točka IV. izreke). Tako je sud riješio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu te provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo prof. dr. sc. Silve Lozančić, dipl. ing. građevine.
2. Protiv presude u točkama I., III. i IV. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/23, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, mišljenja je da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem. Traži sastav žalbe u ukupnom iznosu od 1.140,40 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu u točkama I., III. i IV. izreke u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
6. Suprotno navodima žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući je izreka presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i relevantnoj primjeni materijalnog prava. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, budući imajući u vidu činjenično stanje iz spisa, ocjena je ovoga vijeća da je sud pravilnom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave pravilno primijenio relevantne odredbe zbog čega valja zaključiti da žalitelj nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom.
7. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu, sud je proveo iscrpan dokazni postupak, raspravio i ispitao odlučnu činjenicu je li tužitelj dokazao osnovanost svog prava, te je u obrazloženju presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz provedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju ovoga vijeća uvjerljivi i logični, te je njima jasno i argumentirano obrazloženo koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva te su jasno obrazložena utvrđenja i zaključci suda u odnosu na sadržaj prigovora tuženika. Obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama predmetnog spora. Zaključak je ovog drugostupanjskog vijeća da je sud, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno i zakonito pružio konkretnu zaštitu tužitelju.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanom tražbine tužitelja prema tuženiku u drugom višem isplatnom redu u iznosu od 26.884,86 EUR te ocjena o osnovanosti prigovora tuženika o pobijanju pravne radnje stečajnog dužnika
– prihvata ponude od 4. listopada 2019. i Ugovora o najmu krana i bagera.
9. Iz podataka u spisu nije sporno da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač sklopili 9. listopada 2019. Ugovor o izvođenju građevinskih radova o OŠ Nikole Andrića u Vukovaru. Tijekom postupka nad tuženikom je rješenjem suda poslovni broj St-595/2021 od 30. studenoga 2022. otvoren stečajni postupak, te je tuženik kao vjerovnik prijavio tražbinu koja je rješenjem poslovni broj St-595/21 od 1. ožujka 2023. osporena u drugom višem isplatnom redu u iznosu od 36.283,56 EUR. Tuženik je za izvedene radove ispostavio tužitelju šest privremenih situacija u ukupnom iznosu od 624.395,52 kn bez PDV-a, te je nesporno da je tužitelj tuženiku platio prve četiri privremene situacije.
10. Međutim, sporno je je li tužitelj tuženiku platio iznose iz pete i šeste privremene situacije. Iz računa broj 24/2020/1/1 od 4. svibnja 2020. (list 255. spisa) razvidno je da je tužitelj ispostavio račun za najam bagera Caterpilar od 6. do 12. kolovoza 2019., te za miješanje betona u ukupnom iznosu od 45.184,38 kn. Iz računa broj 42/20 od 23. lipnja 2020. razvidno je da se radi o najmu krana GA720 od 7. listopada 2011. do 11. travnja 2020. u iznosu od 235.000,00 kn, te za odvoz miješanog otpada s gradilišta u Otoku u iznosu od 6.000,00 kn odnosno u ukupnom iznosu od 301.250,00 kn s PDV-om. Iz ponude tužitelja od 29. srpnja 2019. (list 274. spisa) razvidno je da se odnosi na najam bager Caterpilar po cijeni od 5.000,00 kn na dan, te najam krana GA720 po cijeni od 1.250,00 kn po danu. Nadalje, iz podneska tuženika od 4. listopada 2019. (list 269. spisa) razvidno je da je prihvaćena, između ostaloga ponuda broj 48/2019; te isti podnesak ovjeren pečatom i potpisom tuženika. Stoga je pravilno sud tuženikov prigovor da ponuda nije potpisana po ovlaštenoj osobi pravilno ocijenjen neosnovanim, a sve u smislu članka 260. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23). Zbog toga se u cijelosti prihvaća zaključak suda da je temeljem ponude tužitelj broj 48, a koju je tuženik prihvatio navedenim podneskom od 4. listopada 2019. proizlazi pravilan zaključak da je tužitelj bio u poslovnom odnosu a sve u svezi računa broj 24/20 (na ime najma krana) i računa broj 42/20 (na ime najma bagera). Zbog toga je pravilno sud prigovore tuženika da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem na temelju računa broj 24/20 i 42/20 u cijelosti ocijenio neosnovanim. Iz iznesenog proizlazi daljnji zaključak da iz provedenih dokaza proizlazi da je račun tužitelja broj 24/20 osnovan te da je temeljem toga računa tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom; i koji je račun tužitelj stavio u prijeboj Izjavom o prijeboju od 7. svibnja 2020. s potraživanjem tuženika po petoj privremenoj situaciji i zbog čega je sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da Izjavom o prijeboju od 7. svibnja 2020. u iznosu od 45.184,38 kn nije plaćena peta privremena situacija.
11. Nadalje, pravilno je sud utvrdio da je tužiteljev račun broj 42/20 osnovan te da je temeljem tog računa tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom, i koji račun je tužitelj stavio u prijeboj Izjavama o prijeboju od 18. lipnja i 16. srpnja 2020. s potraživanjem tuženika po šestoj privremenoj situaciji; i zbog čega je sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da Izjavom o prijeboju od 18. lipnja 2020. i 16. srpnja 2020. u iznosu od 20.077,06 kn i 69.286,78 kn nije plaćena šesta privremena situaciji.
12. Imajući u vidu izneseno pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj tuženiku platio svih 6 ispostavljenih privremenih situacija Izjavama o prijeboju od 7. svibnja 2020., 18. lipnja 2020. i 16. srpnja 2020. budući je tužitelj tuženiku platio sve iznose za radove koje je tuženik obavio na rekonstrukciji zgrade i sportske dvorane OŠ Nikola Andrić u Vukovaru, očito je da je za raskid ugovora koji je tuženik izjavio tužitelju podneskom od 14. srpnja 2020. odgovoran tuženik.
13. Na okolnost visine štete koju trpi tužitelj zbog raskida Ugovora o izvođenju radova sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom vještaku Silvie Lozančić, dipl. ing. građevine koja je izradila pisani nalaz i mišljenje, te je saslušana na ročištu 12. prosinca 2024. i 13. veljače 2025., te je sačinila dopunsko očitovanje od 5. siječnja 2025. Ukratko, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi sljedeće: „Visina štete uslijed raskida ugovora o građenju napravljena od strane tuženika Volko d.o.o. Vukovar u stečaju prema tužitelju Vodotoranj d.o.o. Vukovar bi iznosila: 6.667,89 EUR“. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka vrlo jasno i detaljno ocijenio i analizirao te je isti ocijenio stručnim u skladu s pravilima struke; a sve sukladno određenjima iz članka 250. do 262. ZPP-a.
14. Pravilno je sud utvrdio ocjenom i analizom Zapisnika o okončanom obračunu i primopredaji radova (list 82. do 83. spisa), da tuženik nije bio nazočan navedenom zapisniku te da je tužitelj prilikom obračuna radova na ime uočenih nedostataka zadržao ukupni iznos od 50.209,18 kn / 6.663,90 EUR. Tako je utvrđeno da je tužitelj dokazao da je tuženik uplatio sve radove po ispostavljenim privremenim situacijama (6), te da je tuženik neosnovano otkazao tužitelju ugovor podneskom od 14. srpnja 2020. Budući je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o izvođenju radova, pravilna je ocjena suda da tužitelj ima pravo na naknadu štete budući je zbog otkaza ugovora od strane tuženika morao obaviti radove po drugim izvođačima; a prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka Silve Lozančić tužitelj je za radove po drugim izvođačima morao platiti veći iznos od 20.220,98 EUR; a zbog nekvalitetno izvedenih radova zapisnikom o primopredaji je zadržao iznos od 50.209,18 kn / 6.663,90 EUR, odnosno ukupno 26.884,86 EUR što predstavlja štetu na strani tužitelja i zbog čega je pravilno sud tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanim osporenog potraživanja u iznosu od 26.884,86 EUR kao tražbine drugog višeg isplatnog reda ocijenio osnovanim; a sve kako je odlučio kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.
15. Kako je uvodno izneseno pravilno je sud odbio prigovor tuženika o pobijanju pravne radnje stečajnog dužnika – prihvata ponude od 4. listopada 2019. i Ugovora o najmu krana i bagera – kao neosnovan.
16. Naime, podneskom od 15. studenog 2023. tuženik je istaknuo prigovor kojim pobija pravne radnje stečajnog dužnika prihvata ponude od 4. listopada 2019. i Ugovora o najmu navodeći da ove pravne radnje oštećuju stečajne vjerovnike u smislu članka 212. stavka 9. Stečajnog zakona.
17. Prema članku 212. stavku 1. Stečajnog zakona pravne radnje stečajnog dužnika ovlašteni su pobijati tužbom stečajni vjerovnici te stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika; a prema stavku 9. – pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskog ograničenja iz stavka 2. ovog članka. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-595/21 od 1. ožujka 2023. u prvom isplatnom redu su priznate tražbine u iznosu od 83.370,35 EUR i u drugom višem isplatnom redu u iznosu od 2.395.787,52 EUR, a tražbine razlučnih vjerovnika iznose 1.045.205,52 EUR. Imajući u vidu izneseno, pravilno sud zaključuje da se pobojnom pravnom radnjom prihvatom ponude od 4. listopada 2019. (kojom je prihvaćena ponuda broj 48-2019 i po kojoj je od strane tužitelja naručen najam bagera i najam krana na temelju kojih je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o najmu krana i ugovor o najmu bagera, te je tužitelj temeljem tog ugovora tuženiku izdao račune broj 24-2020/1/1 od 4. svibnja 2020. i račun broj 42-2020/1/1 od 18. lipnja 2020. i koje je stavio u prijeboj s potraživanjem tuženika na ime 5 i 6. privremene situacije) – prvostupanjski sud ocjenjuje da se ovim radnjama oštećuju vjerovnici.
18. Člankom 202. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) regulirano je namjerno oštećenje. Prema članku 202. stavku 1. Stečajnog zakona, pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici; prema stavku 2. – smatrat će se da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici; a prema stavku 3. – naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može se pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od 2 godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike. Člankom 207. Stečajnog zakona regulirane su bliske osobe. Prema članku 207. stavku 2. bliskim osobama dužnika pravne osobe smatraju se između ostalog, osobe koje stoje u osobnoj vezi opisanoj u stavku 1. ovog članka s jednom od osoba navedenom pod točkom 1. ili 2. ovog stavka osim ako su osobe naznačene pod točkom 1. ili 2. ovog stavka zakonom obvezane na čuvanje tajne o poslovima dužnika. Prema članku 207. stavku 1. Stečajnog zakona bliskim osobama dužnika pojedinca u smislu ovog Zakona smatraju se: 1. bračni ili izvanbračni drug dužnika ili životni partner, 2. srodnici dužnika ili osoba iz točke 1. ovog stavka u ravnoj liniji te braća i sestre, odnosno polubraća i polusestre dužnika ili bračnog druga kao i bračni ili izvanbračni drugovi te životni partneri tih osoba, 3. osobe koje žive u kućanstvu s dužnikom ili su u posljednjoj godini koja je prethodila radnji živjele u kućanstvo s dužnikom.
19. Pravilno sud zaključuje da LT, a koja je prema povijesnom izvatku za tužitelja između ostalih osnivač / član tužitelja, snaha zakonskog zastupnika tuženika nije navedena u popisu bliskih osoba u smislu članka 207. stavka 2. Stečajnog zakona, a zakonski zastupnik tuženika FT je zbog fizičkog sukoba sa sinom Ž prekršajno kažnjen, odnosno da je njegov sin protiv tuženika kao pravne osobe vodio parnični postupak zbog čega sud zaključuje da tuženik nije sa svojim bliskim osobama u dobrim odnosima.
20. Imajući u vidu prethodno izneseno u svezi ponude tužitelja broj 48 i prihvata ponude tuženika 4. listopada 2019. i u svezi toga zaključenog ugovora o najmu bagera i ugovora o najmu krana na temelju kojih je tužitelj ispostavio račune broj 24 i 42 te imajući u vidu činjenicu da je sud utvrdio da LT kao snaha zakonskog zastupnika dužnika ne predstavlja bliske osobe u smislu citiranog članka 207. Stečajnog zakona – pravilno je sud prigovor pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika (prihvata ponude od 4. listopada 2019. i sklopljenog Ugovora o najmu bagera i krana) ocijenio neosnovanim, a sve kako je odlučio u točki IV. izreke prvostupanjske presude.
21. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnim troškovima sadržana u točki III. izreke presude, te je ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno, a sve u smislu članaka 154. i 155. ZPP-a te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Žalitelj u žalbi ni obrazlaže razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku, osim što ističe da je odluka o trošku nepravilna i nezakonita.
22. Valja zaključiti da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude ni razloga sadržanih u obrazloženju presude.
23. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu, a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
