REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1203/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 33 A, OIB: 07942675532, koga zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice Maje Črnje Stanković, odvjetnice, i punomoćnika tuženika, 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d. o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024. te da radni odnos tužiteljice HČ kod tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d. nije prestao.

II Nalaže se tuženiku Wüstenrot stambenoj štedionici d.d. u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu HČ na rad na radno mjesto Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga.

III Nalaže se tuženiku Wüstenrot stambenoj štedionici d.d. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici HČ trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset).

IV Odbija se zahtjev tužiteljice HČ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR te zahtjev tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 13. kolovoza 2024. navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga, da je tuženik 4. srpnja 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. prosinca 2022., da je protiv citirane Odluke tuženika tužiteljica 22. srpnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao te da Oduka o izvanrednom otkazu nije utemeljena na zakonu s obzirom da za nju nisu postojali valjani razlozi. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga te joj naknaditi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 2. rujna 2024. navodi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zakonita, dopuštena te donesena iz opravdanih razloga. Navodi da je tuženik 3. lipnja 2024. održao sastanak kojem je bilo prisutno oko 90 radnika tuženika te predsjednik uprave tuženika kojom prilikom je radnicima prezentiran novi model poslovanja, novi način sastavljanja kompenzacijskih kartica te je radnicima detaljno obrazložen novi model poslovanja, jedini održivi način zbog kojeg tuženik neće trpjeti znatnu imovinsku štetu zbog promjena na tržištu. Pojašnjava da su svi radnici tuženika zaposleni na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena tužiteljica, u pravilu jednom godišnje, a nekad i češće, potpisivali kompenzacijske kartice suradnika prodajne mreže u kojim su bili definirani planovi prodaje po ciljnim područjima, a potom su radnici s tuženikom zaključivali anekse ugovora o radu te ukoliko radnik nije potpisao kompenzacijsku karticu i aneks ugovora o radu tuženiku nije bilo moguće obračunati plaću radniku budući da varijabilni dio plaće radnika ovisi o ispunjenju ciljeva koji su radniku postavljeni kompenzacijskom karticom. Nakon održanog sastanka tuženik je izradio nove kompenzacijske kartice i nacrte aneksa ugovora o radu za sve radnike tuženika zaposlene na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena tužiteljica, međutim tužiteljica je, uz još pet osoba, odbila potpisati kompenzacijsku karticu. Smatra da je iz činjenice da je oko 90% radnika tuženika potpisalo kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu vidljivo da je novi model poslovanja tuženika bolji nego dosadašnji, a ne da su time radnicima tuženika nametnuti lošiji uvjeti, kako to neosnovano smatra tužiteljica. Ističe da je iz Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika od 27. lipnja 2024. dobio saznanja da tužiteljica izrijekom odbija potpisati kompenzacijsku karticu i aneks ugovora o radu zbog čega ometa proces poslovanja tuženika i čini tuženiku znatnu imovinsku štetu pa takvo postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica je 12. srpnja 2024. primila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 30 spisa), protiv koje je 22. srpnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava (list 16 spisa). Tuženik je predmetni zahtjev primio 22. srpnja 2024. te se na isti nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. kolovoza 2024., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR).

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 28. prosinca 2023. (list 5-11 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2024. (list 12-15 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 22. srpnja 2024. (list 16 spisa), povratnice (list 30 spisa), Kompenzacijske kartice tužiteljice (list 38 spisa), Zapisnika sa sastanka održanog 3. lipnja 2024. s powerpoint prezentacijama (list 39-60 spisa), nacrta Aneksa ugovora o radu od 28. lipnja 2024. (list 61-63 spisa), Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika od 27. lipnja 2024. (list 64-68 spisa), Pravilnika o radu tuženika od 20. lipnja 2023. (list 69-129 spisa), Pravilnika o organizaciji tuženika od 28. kolovoza 2023. (list 138-150 spisa), Kodeksa ponašanja tuženika od 21. travnja 2022. (list 151-172 spisa), Izjave tužiteljice o prihvatu Kodeksa ponašanja (list 173 spisa), saslušani su tužiteljica HČ (list 208-209 spisa), zastupnik po zakonu tuženika ŽČ (list 209-211 spisa) te svjedoci BČ (list 213-214 spisa), DČ (list 214 spisa) i NČ (list 215-216 spisa).

5. Na temelju odredbe članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud nije uzeo u obzir dokaze tužiteljice predložene nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku tužiteljice od 20. siječnja 2025. budući da se ne radi o dokazima koje tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Samo podredno se navodi da isti nisu bili niti važni za donošenje odluke u ovom predmetu budući da teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici u konkretnom slučaju leži na tuženiku, kao poslodavcu. Sud, također, na temelju odredbe članka 299. stavka 3. ZPP, nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu u prilogu podneska tuženika od 13. veljače 2025.

6. Sud je na ročištu održanom 1. travnja 2025. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka HČV, FČ i RČ, kao nepotrebne i neekonomične budući da je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te naloga tuženiku za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 28. prosinca 2023. na radnom mjestu Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga te da je tužiteljica 22. srpnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik primio istog dana, a na koji se nije očitovao.

10. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

11. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

13. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2024. utvrđeno je da je tuženik donio citiranu odluku zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da radni odnos tužiteljice prestaje danom dostave predmetne Odluke, bez prava na otkazni rok i otpremninu te da će tuženik tužiteljici isplatiti naknadu za razmjerni dio neiskorištenog godišnjeg odmora za 2024. godinu u roku od osam dana od dana prestanka radnog odnosa. Iz obrazloženja citirane odluke u bitnome proizlazi da je tuženik promijenio model poslovanja kako ne bi trpio značajne financijske gubitke zbog čega je pristupio izradi novih kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora o radu, da je tuženik iz tužiteljičine Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnice od 27. lipnja 2024. dobio saznanja da tužiteljica odbija potpisati kompenzacijsku karticu suradnika prodajne mreže u kojoj su definirani planovi prodaje po ciljnim područjima, što je uvjet za potpisivanje aneksa ugovora o radu jer varijabilni dio plaće radnika tuženika ovisi o ispunjenju ciljeva koji su radnicima postavljeni kompenzacijskom karticom, da zbog navedenog radni odnos tužiteljice kod tuženika nije moguć jer tuženik nema mogućnosti obračunati i isplatiti plaću tužiteljici, da time tužiteljica ometa proces poslovanja tuženika i čini mu znatnu imovinsku štetu što je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, da je time tužiteljica počinila nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa propisanih člankom 130. Pravilnika o radu tuženika (nepoštivanje odluka, pravila i uputa organa tuženika koje se odnose na poslovanje tuženika, svjesno neizvršavanje obveza iz radnog odnosa, odbijanje izvršenja radnog zadatka, neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza, odbijanje postupanja po usmenom i pisanom nalogu tuženika i odbijanje izvršenja poslova, odnosno radnog naloga značajnog za nesmetan tijek radnog procesa i poslovanje, bez opravdanog razloga predviđenog zakonom). Tužiteljici nije omogućeno iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja zbog postojanja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da tužiteljici isto omogući.

14. Iako je u izreci Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno da se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazu. Naime, tuženik u Odluci u izvanrednom otkazu na nekoliko mjesta miješa ta dva instituta, ali iz sadržaja pobijane Odluke i odgovora na tužbu tuženika proizlazi da se radi o izvanrednom otkazu.

15. Uvidom u članak 6. Ugovora o radu od 28. prosinca 2023. utvrđeno je da je plaća tužiteljice definirana kompenzacijskom karticom u brutoiznosu koji se sastoji od 50% osnovnog, odnosno fiksnog dijela plaće i 50% varijabilnog dijela plaće za ispunjavanje kvalitativnih i kvantitativnih ciljeva.

16. Iz iskaza tužiteljice HČ proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika od 2. svibnja 2008. do 12. srpnja 2024., da je prisustvovala sastanku održanom 3. svibnja 2024. na kojem je bio predstavljen novi model poslovanja koji se odnosi na djelatnike prodaje, da je nakon predmetnog sastanka otišla na godišnji odmor, da je u razdoblju dok je bila na godišnjem odmoru te nakon što se s istog vratila nitko od radnika tuženika nije kontaktirao vezano za potpisivanje kompenzacijske kartice i/ili aneksa ugovora o radu, da nije željela potpisati aneks pod uvjetima kakvi su im bili prezentirani na sastanku jer je to značilo prebacivanje rizika poslovanja tuženika na njegove radnike.

17. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ŽČ proizlazi da je tuženik, zbog poremećaja na tržištu koji su vršili pritisak na poslovanje tuženika i poslovanje tuženikove partnerske banke, morao promijeniti smjer motivacije zaposlenika u prodajnoj mreži na način da je istu usmjerio na značajniji prikup depozita i promijenio sustav varijabilnog dijela plaće zaposlenika, da je radnicima prodajne mreže tuženika na sastanku održanom 3. lipnja 2024. detaljno obrazložen razlog i nužnost za promjenom, da su 23. -25. lipnja 2024. producirane kompenzacijske kartice koje su regionalni menadžeri nudili zaposlenicima na potpis, da se taj proces nesmetano obavljao u svim regijama osim u filijali Zagreb u kojoj su svi radnici istog dana završili na bolovanju i da se zbog toga s tim radnicima, uključujući i tužiteljicu, nije moglo kontaktirati, da je iz zahtjeva za zaštitu dostojanstva tih radnika proizlazilo da ne žele potpisati kompenzacijske kartice, da je nova provizijska shema stupila na snagu 1. srpnja 2024., a ti radnici nisu potpisali nove kompenzacijske kartice pa je tuženik pristupio otkazivanju ugovora o radu tim radnicima, da radnika u prodajnoj mreži tuženika ima ukupno 60-65 od čega šestero radnika nije potpisalo nove kompenzacijske kartice, da tužiteljici nije omogućeno iznošenje obrane jer je bila na bolovanju te da nije provedeno niti savjetovanje sa sindikatom prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici budući da su sindikalna povjerenica i drugi članovi sindikata bili na bolovanju, a tuženiku je tekao rok za donošenje odluke o otkazu.

18. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika budući da su iskazivali uvjerljivo.

19. Sud nije ocjenjivao iskaze svjedoka BČ, DČ i NČ budući da nijedan svjedok nema neposrednih saznanja o ne/potpisivanju kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu od strane tužiteljice te činjenice da svi svjedoci rade u regijama različitim od one u kojoj je radila tužiteljica. Činjenica da su navedeni svjedoci potpisali nove kompenzacijske kartice nije relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

20. Izvanredni otkaz je krajnja mjera u rasponu radnopravnih mjera koje poslodavac može poduzeti prema radniku radi uređenja međusobnih odnosa te je isti predviđen za najteže slučajeve počinjenja osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili kakve druge osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu radniku pojedinačni postupak radnika treba ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu i posljedice takvog postupka radnika.

21. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice.

22. Naime, tijekom postupka je iz iskaza tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika utvrđeno da tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu nije bilo ponuđeno potpisivanje kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu. Iako je tužiteljica koristila godišnji odmor u razdoblju od 14. -25. lipnja 2024. i potom u razdoblju od 27. lipnja 2024. do 11. kolovoza 2024. bila privremeno nesposobna za rad, tužiteljica je 26. lipnja 2024. bila prisutna na radu i toga dana joj nitko od strane tuženika nije ponudio potpisivanje kompenzacijske kartice. Također, prema ocjeni ovog suda, činjenica da je tužiteljica bila opravdano privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 27. lipnja 2024. do 11. kolovoza 2024. ne znači da je u tom razdoblju tuženik nije mogao kontaktirati. Nadalje, činjenica da je regionalna menadžerica filijale Zagreb bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju kada je tuženik planirao potpisivanje kompenzacijskih kartica ne znači da nisu postojale druge mogućnosti da se tužiteljici ponudi potpisivanje kompenzacijske kartice (npr. da joj neki drugi zaposlenik tuženika ponudi isto ili da joj se poštanskom pošiljkom uputi pisani nacrt kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o rad). Tuženik je na potonji način uspješno dostavio tužiteljici pobijanu odluku o otkazu iz čega se može zaključiti da je tužiteljica bila u mogućnosti primiti poštu za vrijeme dok je bila privremeno nesposobna za rad (list 30 spisa). Navedeno, međutim, tuženik nije pokušao napraviti.

23. Prema ocjeni ovog suda činjenica da je svim radnicima prodajne mreže tuženika na sastanku održanom 3. lipnja 2024. prezentirana nova kompenzacijska shema ne znači da je prezentirana nova kompenzacijska kartica svakom zaposleniku ponaosob. Naime, iz Zapisnika s predmetnog sastanka i powerpoint prezentacije (list 39-60 spisa) proizlazi da su radnici na predmetnom sastanku u bitnome i općenito informirani o razlozima promjena, ciljevima koji se žele ostvariti, promjenama i definiranju rokova za realizaciju, a što je životno i logično u situacijama kada na sastancima sudjeluje veći broj ljudi, što je konkretno bio slučaj.

24. Ovom sudu nije prihvatljiv zaključak tuženika da iz Pritužbe tužiteljice za zaštitu dostojanstva radnika od 27. lipnja 2024. proizlazi da tužiteljica odbija potpisati kompenzacijsku karticu i aneks ugovora o radu zbog čega je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljice izvanrednim otkazom. Naime, predmetna Pritužba (list 64-67 spisa) podnesena je zbog zaštite dostojanstva tužiteljice kao radnice i u njoj tužiteljica izražava svoju uznemirenost i nezadovoljstvo zbog čestog mijenjanja kompenzacijske kartice što izaziva egzistencijalni strah kod tužiteljice te činjenice da odbijanje potpisivanja novog ugovora o radu zapravo znači prestanak radnog odnosa. U Pritužbi tužiteljica također navodi da se uprava tuženika na sastanku održanom 3. lipnja 2024. prema radnicima odnosila podcjenjivački i nije odgovorila na njihova opravdana pitanja da im pojasni novi sustav izračuna plaća iz čega je za zaključiti da tužiteljica u trenutku pisanja Pritužbe nije imala sva relevantna saznanja o novom načinu obračuna varijabilnog dijela plaće tužiteljice. Budući da iz iskaza tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da tužiteljici ni na koji način nije bilo ponuđeno potpisivanje individualizirane kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu, sud je povjerovao iskazu tužiteljice da se radi o omašci stručne punomoćnice tužiteljice kada u Pritužbi navodi da je nacrt aneksa ugovora o radu s kompenzacijskom karticom predan tužiteljici. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda činjenica da je tužiteljica u Pritužbi izrazila svoje nezadovoljstvo zbog promjene kompenzacijske kartice i potpisivanja aneksa ugovora o radu ne znači da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, tuženik tužiteljici uopće nije ponudio individualiziranu kompenzacijsku karticu i aneks ugovora o radu na koje bi se tužiteljica mogla očitovati i eventualno ih pravovaljano odbiti.

25. Potom je za istaknuti da nije pravilan zaključak tuženika da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije moguć u slučaju nepotpisivanja nove kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu jer tuženik tužiteljici nije u mogućnosti obračunati plaću budući da varijabilni dio plaće tužiteljice ovisi o ispunjenju ciljeva koji su tužiteljici postavljeni kompenzacijskom karticom. Naime, iz članka 6.1.1. Ugovora o radu od 28. prosinca 2023. proizlazi da se plaća tužiteljice sastoji od 50% osnovnog, fiksnog dijela plaće i 50% varijabilnog dijela plaće pa je tuženik imao mogućnost isplatiti barem polovicu plaće tužiteljici, odnosno 50% osnovnog, fiksnog dijela plaće.

26. Tuženik tijekom postupka nije detaljnije obrazložio niti dokazao u čemu se sastoji znatna imovinska šteta koju tužiteljica navodno uzrokuje tuženiku odbijanjem potpisivanja nove kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu.

27. Naposljetku se navodi da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica počinila nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa propisanih člankom 130. Pravilnika o radu tuženika (nepoštivanje odluka, pravila i uputa organa tuženika koje se odnose na poslovanje tuženika, svjesno neizvršavanje obveza iz radnog odnosa, odbijanje izvršenja radnog zadatka, neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza, odbijanje postupanja po usmenom i pisanom nalogu tuženika i odbijanje izvršenja poslova, odnosno radnog naloga značajnog za nesmetan tijek radnog procesa i poslovanje, bez opravdanog razloga predviđenog zakonom) kako je to navedeno u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu budući da se činjenica nepotpisivanja kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu ne može podvesti pod ne/izvršavanje radnih zadataka ili obaveza.

28. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

30. Na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR, odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

32. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava u visini od 50 bodova (Tbr. 30) te jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (koja uključuje trošak sastava tužbe i pristupa na ročišta održana 17. prosinca 2024., 31. ožujka 2025. i 1. travnja 2025.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

33. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 13. prosinca 2024. i 20. siječnja 2025. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

34. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

35. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.