REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-67/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 7. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-200/2021-9 od 16. prosinca 2021., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se tuženikova revizija, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 7. veljače 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-200/2021-9 od 16. prosinca 2021. u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. za iznos od 676,01 EUR (5.093,43 kn) s pripadajućim kamatama i u odnosu na trošak parničnog postupka u iznosu od 187,06 EUR (1.409,38 kn) i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 676,01 EUR (5.093,43 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja:

- na iznos od 12,00 EUR (90,43 kn) teče od 15. veljače 2017.,

- na iznos od 74,29 EUR (559,74 kuna) teče od 15. ožujak 2017.

- na iznos od 67,79 EUR (510,79 kuna) teče od 15. travanj 2017.

- na iznos od 74,61 EUR (562,13 kuna) teče od 15. svibanj 2017.

- na iznos od 67,38 EUR (507,68 kuna) teče od 15. lipanj 2017.

- na iznos od 80,48 EUR (605,39 kuna) teče od 15. srpanj 2017.

- na iznos od 77,38 EUR (583,03 kuna) teče od 15. kolovoz 2017.

- na iznos od 70,88 EUR (534,01 kuna) teče od 15. rujan 2017.

- na iznos od 72,86 EUR (548,94 kuna) teče od 15. listopad 2017.

- na iznos od 78,48 EUR (591,29 kuna) teče od 15. studeni 2017. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 187,06 EUR (1.409,38 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 12.290,82 kuna (slovima: dvanaesttisućadvijestotinedevedeset kuna i osamdesetdvije lipe) zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 480,18 kuna teče od 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 610,38 kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 510,20 kuna teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 534,50 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 488,88 kuna teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 519,14 kuna teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 524,63 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 546,11 kuna teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 523,98 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 494,65 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 481,28 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 523,26 kuna teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 489,95 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 560,70 kuna teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 559,74 kuna teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 510,79 kuna teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 562,13 kuna teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 507,68 kuna teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 605,39 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 583,03 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 534,01 kuna teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 548,94 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 591,29 kuna teče od 15. studeni 2017.

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.437,50 kn (slovima: tritisućečetiristotinetrisesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom kamatom koja teče od 16. prosinca 2021. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 937,50 kn (preko iznosa od 3.437,50 kn do iznosa od 4.375,00 kn) zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-200/2021-9 od 16. prosinca 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.“.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1689/2022-2 od 25. svibnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.?“.

4. Postupajući po navedenom rješenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. pozivajući se na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja radi kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije. Predložio je pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja radi kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu plaće radi pogrešno obračunate osnovice plaće nakon 26. siječnja 2017. prema Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9. Među strankama je prijeporno primjenjuje li se Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama od 13. svibnja 2009. te Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je u predmetnom razdoblju, bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor (TKU), kojeg su sklopili Vlada Republike Hrvatske i 6 Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske),

- da je čl. 51. TKU-a propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (stavak 4.),

- da iz Sporazuma sa njegovim Izmjenama i Dopunama proizlazi:

- da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3% - ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.),

- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenoga 2006.),

- da će osnovica za obračun plaće iznositi 718,74 EUR / 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja - rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a - dva uzastopna tromjesečja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.),

- da se Izmjene i Dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (članak XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja 2017.,

- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 718,74 EUR / 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,

- da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,

- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%,

- da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“, broj 25/13) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125),

- da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/2009 i 124/2009) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom članka 51. stavkom 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka

Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.,

- da prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 718,61 EUR / 5.414,37 kuna.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., odnosno da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 718,74 EUR / 5.415,37 kuna.

11.1. Nadalje su zaključili da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 718,74 EUR / 5.415,37 kuna, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, a kako razlika između obračuna po osnovici od 718,74 EUR / 5.415,39 kuna i isplaćene bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 672,47 EUR / 5.066,70 kuna, prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Tuženik, u podnesenoj reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

12.1. Obrazlažući navedenu tvrdnju tuženik je u reviziji naveo da sudovi nisu imali u vidu odredbu čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da su isti istekli 26. listopada 2016., da je njihovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017., pa prema tome u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 691,62 EUR / 5.211,02 kuna.

13. Tužiteljica pak navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim navodeći da je Izmjenama i Dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. u članku XI. ugovorena njihova primjena u trajanju od 5 godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju rast BDP-a je bio manji od manje od 3%, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina uz dodatna 3 mjeseca, zbog primjene odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo u studenom 2017.

14. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

15. Odredbom članka 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

„(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.“.

16. S obzirom na sadržaj članka XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u „dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%“. Tim Izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu, stranke, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako među godišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će „u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka“, dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredili posljedice ukoliko se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

16.1. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR te na sadržaj odredbe čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a njegovo je važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama („Narodne novine“, broj 123/2016) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kune i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune. (Jednako stajalište izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-270/22, Rev-487/22 itd.)

17. Pogrešno su nižestupanjski sudovi stoga primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

18. Podaci o razlici plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 560,70 kn, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na preostalih pet dana siječnja 2017., odnosno za ukupni iznos od 12,00 EUR (90,43 kn) i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga. Dakle, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno za:

- pet dana u siječnju 2017. u iznosu od 12,00 EUR (90,43)

- veljaču 2017. u iznosu od 74,29 EUR (559,74 kn)

- ožujak 2017. u iznosu od 67,79 EUR (510,79 kn)

- travanj 2017. u iznosu od 67,79 EUR (510,79 kn)

- svibanj 2017. u iznosu od 74,61 EUR (562,13 kn)

- lipanj 2017. u iznosu od 67,38 EUR (507,68 kn)

- srpanj 2017. u iznosu od 80,48 EUR (605,39 kn)

- kolovoz 2017. u iznosu od 77,38 EUR (583,03 kn)

- rujan 2017. u iznosu od 70,88 EUR (534,01 kn)

- listopad 2017. u iznosu od 72,86 EUR (548,94 kn)

- i studeni 2017. u iznosu od 78,48 EUR (591,29 kn)

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti tuženikovu reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

20. Tužiteljica je u konačnici, nakon što se uzme u obzir kvantitativni i kvalitativni uspjeh u sporu, uspjela u omjeru od 79,5% koji je umanjen za tuženikov uspjeh u sporu od 20,5%, pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljici valjalo priznati parnični trošak u omjeru od 59%. Tužiteljici je od ukupno priznatog parničnog troška od 3.437,50 kn valjalo dosuditi parnični trošak u omjeru od 59% tj. u iznosu od 269,18 EUR (2.028,12 kn). Nakon što se od priznatog parničnog troška u iznosu od 3.437,50 kn odbije parnični trošak koji je tužiteljici valjalo priznati razmjerno uspjehu u sporu (2.028,12 kn), tužiteljici je u nižestupanjskom postupku dosuđen parnični trošak u previsokom iznosu od 1.409,38 kn. Zbog navedenog tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog trošak odbijen je u daljnjem iznosu od 187,06 EUR (1.409,38 kn). Tečaj konverzije 7,5345 kn za 1 EUR.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug