REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1901/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika ŽJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petra Ogrizek, odvjetnica u Zagrebu, Utješinovićeva 2/1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Zavarovalica Sava d.d., Maribor, Cankarjeva ulica 3, Republika Slovenija, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-965/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5299/2018-84 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-965/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5299/2018-84 od 14. kolovoza 2024. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP postavio jedno pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"Jesu li sudovi u sudskim postupcima pokrenutim nakon 1. srpnja 2013. povodom sporova s međunarodnopravnim elementom u kojima se pojedine poveznice tiču druge države članice Europske unije (tuženik i mjesto štetnog događaja se nalaze u drugoj članici Europske unije), prilikom donošenja odluke o nadležnosti, dužni uzeti u obzir, razmotriti i eventualno primijeniti odredbe Uredbi (EZ) br. 44/2001 (tzv. „Bruxelles I“) odnosno Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka)?".
3. Tuženik smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih ljudskih prava i to na pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na pravično suđenje (zbog povrede na obrazloženu odluku), povrede prava na jednakost pred zakonom, prava na uživanje blagodati vladavine prava, povredu jamstva zaštite vlasništva, prava na poštovanje subjektivnih prava utemeljenih na pravnoj stečevini EU i primjenu Europskog prava te povredu na zaštitu dostojanstva.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio radi isplate mirovine svom osiguraniku koji je ozlijeđen u štetnom događaju u Republici Sloveniji.
6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje valjalo odbaciti.
7. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena naznačena temeljna ljudska prava.
9. U nižestupanjskom postupku dani su razlozi o postojanju nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Naime, u nižestupanjskom postupku sudovi se pozivaju na odredbu čl. 4. i 5. Uredbe Vijeća (E2) broj 44/01 od 22. 12. 2000. navodeći da je za štetu koja je nastala tužitelju isplatom mirovine svom osiguraniku nadležan sud u Republici Hrvatskoj (točka 14.2. prvostupanjske presude), a zbog čega pobijane nižestupanjske odluke nisu arbitrarne.
10. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog naročito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na jednakost pred sudovima, pravo vlasništva te primjene prava Europske Unije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
