Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-67/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja: 1) AL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) JL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice AB, ..., [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-130/2017-66 od 22. veljače 2023., 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice AB, ... kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-130/2017-66 od 22. veljače 2023. u tooč. I., II., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku AB da I. tužitelju AL, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 595,67 eura (slovima:petsto devedesetpeteuraišezdesetsedamcenti), (prije 4.488,14 kn), sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. srpnja 2015., teku po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koje teku na iznos od:

- 98,57 eura, (prije 742,64 kn) od 16.02.2012., do isplate,

- 103,26 eura, (prije 778,00 kn) od 16.03.2012., do isplate,

- 98,57 eura, (prije 742,64 kn) od 16.04.2012., do isplate,

- 258,15 eura, (prije 1.945,01kn) od 16.05.2012., do isplate,

- 37,14 eura, (prije 279,85 kn) od 16.11.2012., do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AB da II. tužitelju JL, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 843,30 eura (slovima:osamstočetrdesettrieuraitridesetcenti) (prije 6.353,91 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. srpnja 2015., teku po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koje teku na iznos od:

- 18,64 eura, (prije 140,43 kn) od 16.03.2012. do isplate,

- 55,59 eura, (prije 418,86 kn) od 16.04.2012. do isplate,

- 30,28 eura, (prije 228,17 kn) od 16.05.2012. do isplate,

- 1,07 eura, (prije 8,05 kn) od 16.06.2012. do isplate,

- 13,16 eura, (prije 99,18 kn) od 16.07.2012. do isplate,

- 47,81 eura, (prije 360,21 kn) od 16.09.2012. do isplate,

- 27,03 eura, (prije 203,65 kn) od 16.10.2012. do isplate,

- 50,47 eura, (prije 380,30 kn) od 16.11.2012. do isplate,

- 55,85 eura, (prije 420,77 kn) od 16.12.2012. do isplate,

- 37,44 eura, (prije 282,10 kn) od 16.01.2013. do isplate,

- 60,09 eura, (prije 452,77 kn) od 16.02.2013. do isplate,

- 27,03 eura, (prije 203,65 kn) od 16.03.2013. do isplate,

- 24,97 eura, (prije 188,13 kn) od 16.04.2013.do isplate,

- 58,29 eura, (prije 439,17 kn) od 16.06.2013. do isplate,

- 59,85 eura, (prije 450,93 kn) od 16.07.2013. do isplate,

- 16,66 eura, (prije 125,50 kn) od 16.08.2013. do isplate,

- 23,94 eura, (prije 180,39 kn) od 16.09.2013. do isplate,

- 57,00 eura, (prije 429,49 kn) od 16.10.2013. do isplate,

- 58,29 eura, (prije 439,20 kn) od 16.11.2013. do isplate,

- 25,07 eura, (prije 188,88 kn) od 16.12.2013. do isplate,

- 46,79 eura, (prije 352,55 kn) od 16.01.2014. do isplate,

-22,90 eura, (prije 172,55 kn) od 16.02.2014. do isplate,

- 25,08 eura, (prije 188,98 kn) od 16.04.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim I. i II. tužitelji traže da im tužena isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. i II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati I. i II. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.647,76 eura (slovima:tritisućešestočetrdesetsedameuraisedamdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I. – II. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u prekomjerno zatraženom iznosu.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., II., IV. i VI. izreke žalbu je izjavila tuženica AB zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je svoju odluku sud prvog stupnja utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka sačinjenom po prijedlogu tužitelja pod 1) na način da je radno vrijeme istoga na terenu utvrđeno njegovim iskazom, kao i iskazom svjedoka, a ne temeljem službene evidencije radnog vremena tuženice, što je neprihvatljivo. Takvim je načinom obračuna došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o načinu rada tužitelja pod 1) i do nezakonite odluke. Za odluku o tužbenom zahtjevu od ključne su važnosti činjenice koje se tiču točnog utvrđenja radnog angažmana tužitelja u spornom razdoblju u smislu konkretnog trajanja, preciziranog po danima. Nedopustivo je da sud svoju odluku temelji na nalazu vještaka po prijedlogu tužitelja na način da bi tužitelj pod 1) na terenu radio radnim danom od 7,00 do 18,00 sati, subotom od 7,00 do 15,00 sati, a nedjeljom od 7,00 do 15,00 sati. Prvostupanjski sud ne navodi razloge zbog kojih smatra da službene evidencije poslodavca nisu točne i iz tog razloga prihvaća obračun vještaka o radnom vremenu na terenu. Međutim, evidencija radnog vremena tužitelja pod 1) sadržava sve potrebne podatke o načinu i oblicima rada, radnom vremenu i ostvarenim prekovremenim satima, slobodnim danima, godišnjem odmoru i dr., što je sve potpisano i ovjereno od ovlaštenih osoba i tužitelja pod 1). Uz dokumentaciju o radu tog tužitelja dostavljeno je odobrenje Pukovnije Vojne policije iz kojeg je vidljivo da je AL odobreno korištenje slobodnih dana ostvarenih na temelju prekovremenog rada, a koji su iskorišteni 14., 15. i 16. prosinca 2016. te je konstatirano da je djelatnik iskoristio sve prekovremene sate, pa se ne može raditi o manjkavoj i neurednoj dokumentaciji. Saslušani svjedoci protiv tuženice također vode parnične postupke po istoj osnovi i sami su neposredno zainteresirani za ishod postupka. Evidencije o radu su javne isprave i zakonska je pretpostavka da su istinite i da se u njihov sadržaj može pouzdati. U slučaju sumnje u autentičnost, sud je ovlašten po službenoj dužnosti zatražiti izjašnjenje o tome od tijela koje ju je izdalo. Za utvrđenje činjenica vezanih za prekovremeni rad jedino je i isključivo mjerodavna evidencija tuženice te liste obračuna plaća. Takav stav zauzeli su i viši sudovi u predmetima iste činjenične i pravne osnove. Iskazi svjedoka općeniti su, neprecizni i dani nakon dugog vremenskog razdoblja, pa ih je potrebno ocijeniti s više kritičnosti. Sudska se odluka ne može temeljiti na paušalnim i uopćenim procjenama tužitelja i nelogično je i neživotno da tužitelj, a posebno svjedoci, imaju točna i precizna saznanja o broju radnih sati provedenih na terenu. Osim toga tužitelj pod 1) prije podnošenja tužbe nije osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, pa ne može protekom od nekoliko godina njihovu vjerodostojnost osporavati u parničnom postupku. Isto tako osporava i toč. II. izreke pobijane presude te dosuđeni bruto iznos tužitelju pod 2) odnosno isplatu dodataka na plaću za rad blagdanom, a koji blagdani padaju u dane vikenda, subotom i nedjeljom jer se ti dodaci međusobno ne isključuju. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj pod 2) u razdoblju od 28. prosinca 2011. do svibnja 2014. radio u turnusu. U spornom mu je periodu redovito isplaćivan dodatak za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom te dodatak za rad u turnusu. Vještak nije otklonio istaknute prigovore, a ni sud prvog stupnja nije dao jasne razloge, pa presuda ima nedostataka i ne može se ispitati. Nije životno a ni logično da bi u spornom razdoblju bilo toliko blagdana koji padaju u neradne dane. Vještak je trebao samo utvrditi koliko je blagdana radio tužitelj u spornom periodu koji bi padali u subotu i nedjelju i doći do razlike koja bi se eventualno imala isplatiti tom tužitelju na ime dodatka za rad blagdanom. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u toč. I. i II. izreke presude te u toč. IV. i dosudi joj trošak, kao i trošak žalbenog postupka, odnosno ista presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelji su u odgovoru na žalbu tuženice naveli da je tužitelj pod 1) tijekom postupka prigovarao Dnevnim evidencijama radnog vremena koje je tuženica dostavila u spis kao nepotpunim i nevjerodostojnim u pogledu radnog vremena na terenu, kao i u pogledu pogrešnog evidentiranja vrste službe za pojedine iskazane sate rada. U utuženom je razdoblju tužitelj pod 1) imao najmanje 30 dana rada na terenima od kojih je samo jedan upisan u Dnevnim evidencijama pod oznakom Tr i to 04/12012 u periodu od 2. do 13. travnja, pri čemu se evidentira samo 8 sati redovnog rada. Propušteno je pravilno evidentirati njegov prekovremeni radi koji je na terenu bio pravilo, kao i rad vikendom na terenu, iako je, tužitelj pod 1), bio radno angažiran i vikendima tijekom terenskog rada. Odobrenje za slobodne dane dostavljeno u spis uopće se ne odnosi na sate prekovremenog rada ostvarene u utuženom razdoblju, već na kasnije razdoblje koje nije predmetom spora. Osim toga, u Dnevnoj evidenciji za 04/2012 tuženica nije upisala početak, a ni kraj radnog vremena, iako je iz svih iskaza jasno kako je na terenu radio prekovremeno. Netočno i nepotpuno vođenje dnevnih evidencija potvrđeno je od strane zapovjednika tužitelja pod 1), svjedoka CL. Svjedoci UL i EL također su iskazivali o radnom vremenu na terenu duljem od formalno upisanog. Potpisom na evidenciji radnog vremena tužitelj pod 1) istu nije prihvatio kao točnu i vjerodostojnu, već je svojim potpisom potvrdio da ga je poslodavac upoznao s evidencijom radnog vremena. S obzirom na nedostatke spomenutih evidencija tražio je da se od tuženice pribavi evidencija s točnim radnim vremenom na terenu koja je ručno vođena i na temelju istog nadopuni vještačenje, a koje ručno vođenje evidencije logističkog dočasnika tuženica nije dostavila u spis. Dnevne evidencije radnog vremena nisu potpune, nisu pravilno i točno vođene i ne odražavaju stvarno vrijeme tužitelja na terenu. Sudska je praksa zauzela stav kako je i na drugi način dozvoljeno dokazivati radno vrijeme ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena o obavljenom prekovremenom radu. U konkretnom predmetu se ne može govoriti o tome da je sud dao prednost personalnim dokazima pred materijalnim, jer su njima nadopunili činjenično stanje relevantnim činjenicama. Tuženica nije uredno vodila evidenciju radnog vremena na terenu i sudu dostavlja samo evidencije sačinjene u sjedištu postrojbe, bez evidencije logističkog dočasnika vođene na svakom konkretnom terenu gdje se upisivalo detaljno izvršenje svake pojedine zadaće. Tuženica nije konkretno prigovarala nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na tužitelja pod 2) JL niti je predlagala očitovanje vještaka, već sasvim promašeno prigovara kako tužitelj pod 2) i nije radio prekovremeno, iako predmet spora i nije prekovremeni rad već pogrešan obračun dodataka na plaću u dane vikenda i blagdana koje Centralni obračun plaća ne kumulira na zakoniti način. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19), a na koju sadržajno ukazuje tuženica, jer je izreka presude razumljiva, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP. Stoga žalba tuženice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) AL za isplatom dodataka na plaću zbog rada na terenu, u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. te zahtjev tužitelja pod 2) JL za isplatu dodataka na plaću za rad blagdanom i vikendom, u istom razdoblju.

8. Tužitelj pod 1) tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike plaće za rad na terenu, s tim da je nesporno da je u utuženom razdoblju, od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. radio kao djelatna vojna osoba ( vojni policajac – pozornik).

9. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi da je na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani (Narodne novine br. 33/02., 58/02. i 76/07.) i čl. 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09.), kojom je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje: OS RH) te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu.

10. U pobijanoj se presudi prvostupanjski sud poziva na točku XII. Odluke kojom je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati.

11. Prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

12. Prekovremenim pak radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan. Sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

13. Točka XIII. Odluke, na koju se također poziva prvostupanjski sud, sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

14. Temeljem navedenoga, sud prvog stupnja zaključuje da se na potraživanje tužitelja sve do 31. svibnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine br. 118/09.).

15. Sud prvog stupnja dalje navodi da se prema čl. 136. novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16.) plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

16. Prema odredbi čl. 139. navedenog Zakona dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada; dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, a dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a koji dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

17. Prema odredbi čl. 153. navedenog Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, radno je vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove i dužnosti koje obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe i raspored se radnog vremena određuje odlukom ministra obrane.

18. Prema odredbi čl. 155. istog Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću, u skladu s čl. 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

19. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14).

20. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

21. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena.

22. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. na koju se u obrazloženju pobijane presude poziva i prvostupanjski sud, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

23. Tužitelj pod 1) AL je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, u utuženom je razdoblju bio pripadnik Pristožerne postrojbe, Pukovnije vojne policije na poslovima djelatne vojne osobe, u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. Radio je na terenu 10 dana, s kojeg je osnova ostvario ukupno 30 prekovremenih sati u travnju 2012.; u siječnju, veljači, ožujku, travnju i studenom 2012. ostvario je ukupno 70,5 prekovremenih sati, a s koje je osnove trebao ostvariti 14,1 slobodan dan. U dnevnim evidencijama rada tužitelja pod 1) AL nije evidentirano korištenje slobodnih dana, kako je to vještak naveo "po bilo kojoj osnovi", pa s obzirom da 14,1 slobodan dan od ostvarenog prekovremenog rada na terenu nije iskoristio niti su mu oni plaćeni, jer dokaza za to nema u evidenciji tuženice, visina neisplaćene bruto plaće s osnova tih neiskorištenih slobodnih dana ostvarenih s osnova prekovremenog rada na terenu u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. iznosi sveukupno 4.488,14 kuna, odnosno upravo 595,67 eura.

24. Tužitelj pod 2) JL je u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske kao pripadnik Pristožerne postrojbe, Pukovnije vojne policije na poslovima djelatne vojne osobe. Tužbenim je zahtjevom zatražio neplaćene dodatke za sate odrađene noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, odnosno odrađene sate rada u turnusu, u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014. Sudski je vještak uvidom u evidencije rada i karticu djelatnika (obračune plaće) za tužitelja pod 2) utvrdio da je u utuženom razdoblju isti radio u turnusima. Neisplaćeni bruto iznos za sate rade tužitelja pod 2) s osnova rada u turnusima te tako ostvarenim satima koji se plaćaju s uvećanjem u skladu s odredbom čl. 13. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, prema mišljenju vještaka iznosi ukupno 6.353,91 kunu, odnosno 843,30 eura, s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 15.og u mjesecu za prethodni mjesec, sve u razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014.

25. Prvostupanjski je sud, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke i usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2), jer je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio sukladno postavljenom zadatku, na temelju dokumentacije priložene spisu, odnosno uvidom u evidencije rada i kartice djelatnike (obračune plaća) koje je sačinila tuženica i slijedom toga usvojio postavljeni tužbeni zahtjev.

26. Obračun potraživanja s osnova rada na terenu tužitelja pod 1) te obračun potraživanja tužitelja pod 2) s osnova rada u turnusima ne temelji se isključivo na iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka o radnom vremenu, već i na dokumentaciji tuženice koja prileže spisu, pa je neosnovan žalbeni navod tuženice da se pobijana presuda temelji na paušalnim i uopćenim procjenama tužitelja.

27. O početku rada na terenu iskazivao je svjedok UL te u svom iskazu naveo da " dan na terenu počinje oko 6 ili 7 sati doručkom i odmah slijedi uvježbavanje" (l.s. 382) te potvrdio tužiteljeve navode o početku radnog vremena na terenu.

27.1. Osim toga, saslušani svjedoci UL te svjedok EL, suprotno žalbenim navodima tuženice nemaju pravni interes za pristrano svjedočenje, jer su u svojim iskazima jasno naveli da protiv tuženice nisu pokrenuli radni spor.

28. Sud prvog stupnja je tužiteljima, uz dosuđene iznose pravilno dosudio i zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16.).

29. Slijedom navedenoga, žalbu tuženice je kao neosnovanu trebalo odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I., II., IV. i VI. izreke potvrditi, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

30. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. III. i V. izreke ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Blanka Pervan