Republika Hrvatska

Gž-773/2021-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa pomoćnik Darko Novačić, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženice: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 2535697732, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Leko & Partneri" iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-181/2020 od 30. lipnja 2021. godine, u sjednici održanoj 13. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-181/2020 od 30. lipnja 2021. godine u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.914,61 kunu sa pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.815,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke) – ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 43.730,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2015. godine na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos računajući od dana plaćanja pa do isplate (točka I. izreke), te je obvezana tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.056,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2021. godine pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu žaliteljica kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza u pobijanoj presudi pravilno utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 6. prosinca 2006. godine sklopili potrošački kredit u svrhu kupnje stambenog objekta - Ugovor o kreditu broj: 9012146172 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.500 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 180 mjeseci,

- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je u članku 4. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,55% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

5.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud ispravno u pobijanoj presudi zaključio da su odredbe (osnovnog) Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

6. Međutim, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 3. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku 2. toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, u članku 3. da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 18.017,95 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika, a u članku 5. utvrdile ukupni iznos pretplate u iznosu od 4,598,43 eura (35.120,51 kuna), kao i da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50 % dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u novom otplatnom planu namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi s tim da za to razdoblje preostalih 50 % iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.

7. Tuženica je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticala da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, zbog čega tužiteljica „temeljem ranije osnove koja je u potpunosti i to s retroaktivnim učinkom zamijenjena novom osnovom, ne može potraživati nikakvu isplatu“.

8. Iz razloga prvostupanjske presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da razlika između obveze tužiteljice prema prvom otplatnom planu, računajući iznose pretplate prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju kune u odnosu na CHF, te stvarno plaćenih iznosa anuiteta iznosi 56.035,12 kuna, da je u postupku konverzije na temelju Dodatka ugovoru o kreditu utvrđena preplata u iznosu od 35.120,51 kuna (4.598,43 eura), da razlika između ukupne preplate i iznosa uračunatog kao pretplata prilikom konverzije iznosi 20.914,61 kunu, te da zakonska zatezna kamata na ukupno preplaćeni iznos od 6. prosinca 2006. godine do 3. prosinca 2015. godine iznosi 22.815,50 kuna.

8.1. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi polazeći od pravilnog stajališta - da sklapanje "Sporazuma o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora" (tako i u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine), posljedično tomu zaključuje - kako je tužitelj "zbog ništetnih odredbi Ugovora oštećen", pa da "ima pravni interes za vođenjem ovog postupka i pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima", iz kojeg razloga je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 43.730,11 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je prihvaćen tužben zahtjev za isplatu iznosa od 20.914,61 kuna sa zateznim kamatama.

9.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojem je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

9.2. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj Su-IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

10. Budući da je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom, između ostalog, potraživao i isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa pretplate utvrđene u Dodatku ugovoru o kreditu, i to u iznosu od 20.914,61 kuna sa pripadajućim kamatama, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

11. Stoga je, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženice djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkom I. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.914,61 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama - preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

12. Nasuprot tomu, u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno u točki I. pobijane presude – za isplatu iznosa od 22.815,50 kuna sa pripadajućim kamatama, obuhvaćene su dijelom i zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, a na koje tužitelj ima pravo temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. i članka 1115. ZOO, s tim da su u zahtjevu za isplatu uglavničenih zateznih kamata uračunate, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, zatezne kamate tekuće na ukupno preplaćeni iznos počev od 6. prosinca 2006. godine do 3. prosinca 2015. godine, a ne samo zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita. Ujedno, kako je tužitelj u tužbenom zahtjevu uglavničio zatezne kamate, to ga na iznos zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), pripada samo procesna kamata po članku 31. stavak 2. ZOO, a što sve prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije imao u vidu, pa je u tom dijelu pobijane presude i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. Iz navedenih razloga, žalbu tuženice je djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkom I. izreke - kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.815,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u odluci o trošku (točka II. izreke) – ukinuti pobijanu presudu i temeljem članka 370. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, u prvom redu, pozvati tužitelja da tužbeni zahtjev postavi u važećoj valuti u Republici Hrvatskoj (euro), u skladu sa razlozima ove odluke provesti će dopunsko financijsko vještačenje u svrhu utvrđenja iznosa zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču – tužitelju uračunala tuženica prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa člankom 19.c ZID ZPK/15 od dana svake uplate do dana izvršene konverzije, pa će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 4. ZPP.

U Šibeniku, 13. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić