- 1 -              Rev 771/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 771/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2021-2 od 16. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5875/2011-107 od 24. rujna 2021., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2021-2 od 16. veljače 2022. u točki I. u dijelu kojim su dosuđene zatezne kamate na iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 594,60 EUR/ 4.480,00 kuna za razdoblje od 11. studenog 2011. do 29. rujna 2012., u dijelu točke II. kojom je potvrđena točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5875/2011-107 od 24. rujna 2021. za iznos glavnice 7.054,88 EUR/ 53.155,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2011. do isplate i za iznos zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 594,60 EUR/ 4.480,00 kuna za razdoblje od 29. rujna 2012. do 23. travnja 2015. i u točki IV. te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5875/2011-107 od 24. rujna 2021. u točki I. za iznos glavnice 7.054,88 EUR/ 53.155,00 kuna sa zateznim kamatama i zatezne kamate na iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 594,60 EUR/ 4.480,00 kuna i točka IV. i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.054,88 EUR/ 53.155,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2011. do isplate i za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 594,60 EUR/ 4.480,00 kuna za razdoblje od 11. studenog 2011. do 23. travnja 2015. kao neosnovan.

 

              Nalaže se tuženiku E. d.d. naknaditi tužitelju N. B. iz D. parnični trošak u iznosu od 1.767,81 eura/ 13.319,55 kuna u roku od 15 dana.

 

              II.              Odbija se revizija u preostalom dijelu kao neosnovana.

 

              III.              Nalaže se tužitelju N. B. iz D. naknaditi tuženiku E. d.d. trošak revizije u iznosu od 300,00 EUR/ 2.260,35 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 103.480,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. rujna 2012. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 4.600,00 EUR počevši od 17. studenoga 2011. pa nadalje mjesečnom dinamikom zaključno sa 15. veljače 2012. pa do isplate, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 60.490,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2011. do isplate kao i u dijelu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za vrijeme od 17. studenog 2011. do 30. rujna 2012., a pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 50.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2011. do isplate.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 60.490,00 kuna sa zateznom kamatom od 17. studenog 2011., dok je u ostalom dijelu žalba usvojena te je prvostupanjska presuda preinačena tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju pored već dosuđene kamate na iznos od 103.480,00 kuna počevši od 30. rujna 2012. do isplate, i kamatu koja teče na dosuđeni iznos za vrijeme od 11. studenoga 2011. pa do 29. rujna 2012. Pod točkom II. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke. Pod točkom III. izreke odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke. Pod točkom IV. i V. izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2694/2022-2 od 16. studenog 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-988/2021-2 od 16. veljače 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              "1. Predstavlja li primitak nalaza i mišljenja sudskog vještaka novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje tužitelj može preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku?

 

              2. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja preinačenog dijela tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku) samostalno ili u okviru zastare prvotno podnesene tužbe za naknadu štete te je li za početak tijeka roka zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbe odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe u situaciji kada se radi o tražbinama naknade štete iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima?

 

              3. Od kada je tuženik u obvezi platiti tužitelju zatezne kamate na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete – od dana kada je šteta dospjela ili od dana kada je tužba preinačena?

 

              4.              Dospijevaju li zatezne kamate na naknadu neimovinske štete prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika?"

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. i čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u naznačenom dijelu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija je djelomično osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega te izgubljena zarada) zbog ozljeda koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći s pripadajućim zateznim kamatama.

 

9.              Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj podnio tužbu 8. prosinca 2011. tražeći isplatu iznosa od 97.000,00 kuna sa zateznim kamatama na neimovinsku štetu u iznosu od 92.000,00 kuna od 17. studenog 2011., a na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kuna od presuđenja te naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 18.400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim na iznos od po 4.600,00 EUR počevši s datumom 15. studenog 2011. i zadnjim obrokom s datumom 15. veljače 2012., da je podneskom od 23. travnja 2015. povećao tužbeni zahtjev tražeći iznos od 110.805,00 kuna i to na ime neimovinske štete tražeći iznos od 106.325,00 kuna, a na iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege smanjujući na iznos od 4.480,00 kuna sve sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2011., dok u odnosu na izgubljenu zaradu nije mijenjao tužbeni zahtjev, da je podneskom od 23. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev tako da je sada tražio naknadu štete u iznosu od 163.970,00 kuna od čega iznos od 159.480,00 kuna na ime neimovinske štete, a iznos od 4.480,00 kuna na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege sve sa kamatama tekućim od 17. studenog 2011., dok u odnosu na izgubljenu zaradu nije mijenjao tužbeni zahtjev, da je liječenje završeno 30. rujna 2012., da je 17. studenog 2011. podnio odštetni zahtjev, da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-428/2011 oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2012.

 

10.1.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev primjenom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), čl. 19. ZOO, čl. 1045. i čl. 1046. ZOO. Pri tome je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatezne kamate od dana završetka liječenja 30. rujna 2012. jer tuženiku u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2011. nije mogao biti poznat puni opseg neimovinske štete, dok je drugostupanjski sud dosudio kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2011. neovisno o tome kada je liječenje završeno pozivom na čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, dalje: ZOOP).

 

10.2.              Nadalje, drugostupanjski sud je u svojoj odluci otklonio prigovor zastare navodeći da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev u odnosu na utuženu neimovinsku štetu nakon promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u pravnom shvaćanju broj: Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. naveo da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku te da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev, jer kad bi se zastara u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev ocjenjivala prema danu predaje tužbe u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva, zastara bi nastupila u odnosu na mnoge zahtjeve tužitelja, što bi predstavljalo ograničenje prava na pristup sudu, a takvo tumačenje instituta zastare predstavljao bi pretjerani formalizam.

 

11.              Shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

12.              Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći.

 

13.              Stoga, povećanje tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete s iznosa od 97.000,00 kuna iz tužbe na iznos od 106.325,00 kuna na koji je tužitelj povećao zahtjev podneskom od 23. travnja 2015., a potom na iznos od 159.480,00 kuna podneskom od 23. lipnja 2020. predstavlja preinačenje tužbenog zahtjeva.

 

14.              Iz navedenog proizlazi da je tužba prvi puta preinačena za iznos neimovinske štete od 14.325,00 kuna (106.325,00 - 92.000,00), dok je drugi puta preinačena za iznos od 53.155,00 kuna (159.480,00 - 106.325,00).

 

15.              Budući da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 8. prosinca 2011., dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 25/13, dalje: ZPP/2013) koji je stupio na snagu 1. travnja 2013., izmijenjena odredba čl. 190. st. 1. ZPP/2013 (kojom je sada propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu), se ne primjenjuje u ovom predmetu pa je tužitelj sve do zaključenja glavne rasprave mogao preinačiti tužbu kako je bilo propisano čl. 190. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11) koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011.

 

16.              U odlukama revizijskog suda broj: Rev-665/2018-2 od 10. studenog 2021. i drugima je izraženo pravno shvaćanje da nije dopušteno preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka nakon provedenog vještačenja na okolnosti utvrđivanja vrste i težine ozljeda vezano za koje se traži naknada štete. Međutim, ovakvo pravno shvaćanje je izraženo u predmetima u kojima se primjenjuje odredba čl. 190. st. 1. ZPP/2013 što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj (tako i u Rev-1517/2018-2 od 22. kolovoza 2018.).

 

17.              Odgovor na prvo pitanje glasi: Primitak nalaza i mišljenja sudskog vještaka predstavlja novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje tužitelj ne može preinačiti tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka kada se primjenjuje Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) koji je stupio na snagu 1. travnja 2013.

 

18.              U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1460/2013-2 od 24. siječnja 2017. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe."

 

19.              Iz navedenog proizlazi da je tužitelj podnošenjem povećanog tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio prekinuo zastaru tek onim podneskom kojim je zatražio isplatu tako povećanog iznosa (podnesak od 23. travnja 2015. i podnesak od 23. lipnja 2020.) tako da u odnosu na povećani iznos zastara teče do podneska kojim je tužitelj zatražio povećanje tužbenog zahtjeva, a ne već od tužbe kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud.

 

20.              Stoga odgovor na drugo pitanje glasi: Zastara se u slučaju preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na preinačeni odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno i za ocjenu nastupa zastare mjerodavan je dan kada je tužba preinačena pa se zastara u takvom slučaju u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva prekida tek onog dana kada je tužba preinačena, a ne podnošenjem tužbe, a nakon preinake tužbenog zahtjeva zastara počinje teći iznova.

 

21.              Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je štetnik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

 

22.              Prema shvaćanju revizijskog suda obveza pravične novčane naknade štete dospijeva kada su poznate posljedice štetne radnje, odnosno kada su poznati svi elementi štete, uključujući i njezin opseg (primjerice: nakon završenog liječenja oštećenika i stabilizacijom njegovog zdravstvenog stanja; VS Rev-894/89 od 4. listopada 1989.). Dakle, da bi vjerovniku uopće počeo teći zastarni rok, prethodno je potrebno da tražbina koja se ističe prema dužniku i dospije (VS, Rev 182/89-2 od 1. ožujka 1989.). Stoga je stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja odlučna okolnost, jer bi tek od tada tekla zastara odštetnog zahtjeva tog tužitelja (tako i u Revr-49/2016-2 od 14. svibnja 2019.).

 

23.              Budući da je utvrđeno da je liječenje završeno 30. rujna 2012., dok je tužba prvi puta preinačena podneskom od 23. travnja 2015., u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev koji čini razliku između iznosa neimovinske štete od 92.000,00 kuna koji je zatražen u tužbi i iznosa od 106.325,00 kuna traženog podneskom od 23. travnja 2015. tj. za iznos od 14.325,00 kuna nije nastupila zastara.

 

24.              Međutim, budući da je tužitelj podneskom od 23. lipnja 2023. ponovno preinačio tužbu tražeći daljnji iznos neimovinske štete od 53.155,00 kuna, dok je liječenje završeno 30. rujna 2012., protekao je trogodišnji zastarni rok u odnosu na taj daljnji iznos neimovinske štete u iznosu od 53.155,00 kuna koji se računa od završetka liječenja pa je u odnosu na taj iznos valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

25.              Nadalje, preinačen je i tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate tekuće na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege jer je tužitelj tužbom na taj iznos tražio kamate od presuđenja, a tek podneskom od 23. travnja 2015. traži kamate i na iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 17. studenog 2011. U odnosu na zatezne kamate na neimovinsku štetu tužitelj nije preinačavao tužbeni zahtjev jer je još u tužbi tražio kamate od 17. studenog 2011. za taj oblik štete, dok je u odnosu na izgubljenu zaradu još u tužbi potraživao kamate na mjesečne iznose od po 4.600,00 eura od 15. studenog 2011., 15. prosinca 2011., 15. siječnja 2012. i od 15. veljače 2012.

 

26.              Prvostupanjski sud je tužitelju na ukupan iznos neimovinske i imovinske štete zatezne kamate dosudio od završetka liječenja 30. rujna 2012., a drugostupanjski sud od podnošenja odštetnog zahtjeva 11. studenog 2011.

 

27.              Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da kamate teku od završetka liječenja odnosno od podnošenja tužbe u odnosu na preinačeni dio koji se odnosi na zatezne kamate nije pravilno.

 

28.              Tužitelj je podnošenjem tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva isplatu kamata i za ranije razdoblje za koje prije nije tražio kamate, u odnosu na kamate za ranije razdoblje (za razdoblje od 17. studenog 2011. do 23. travnja 2015.) preinačio tužbu i prekinuo zastaru tek onim podneskom kojim je zatražio isplatu kamata od ranijeg datuma, a to je podnesak od 23. travnja 2015.

 

29.              Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

30.              U odluci revizijskog suda broj: Rev-50/2022-2 od 24. siječnja 2023. izraženo je shvaćanje da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika.

 

31.              Analogno tome, niti zahtjev za naknadu imovinske štete (na ime tuđe pomoći i njege), ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika u smislu čl. 12. ZOOP.

 

32.              Odgovor na treće i četvrto pitanje glasi: Tužitelj je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva s osnova naknade štete tek od dana kada je tužba preinačena. Zatezne kamate na naknadu neimovinske štete prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne mogu početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika.

 

33.              Budući da je tužitelj tek podneskom od 23. travnja 2015. na iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege kamate zatražio od 17. studenog 2011., tužitelj nema pravo na kamate od tog datuma, nego tek od 23. travnja 2015. kada je i zatražio kamate za ranije razdoblje.

 

34.              Stoga je valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege od 17. studenog 2011. do 23. travnja 2015.

 

35.              Budući da je tužitelj u odnosu na neimovinsku štetu kamate još u tužbi potraživao od podnošenja odštetnog zahtjeva 17. studenog 2011. te je u odnosu na zatezne kamate u odnosu na neimovinsku štetu pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 12. st. 4. ZOOP, valjalo je u tom dijelu odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

36.              Preinačenjem presuda tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 62%, a tuženik u omjeru od 38% pa je primjenom čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o parničnom trošku. Kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelju je valjalo dosuditi trošak u omjeru od 24%. Tužitelju pripada trošak za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu od 47.500,00 kuna, a 24% od tog iznosa predstavlja iznos od 11.400,00 kuna. Tom iznosu valjalo je pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna pa trošak tužitelja iznosi 14.400,00 kuna / 1.911,21 EUR.

 

37.              Tuženik je djelomično uspio sa žalbom u omjeru od 21% pa mu je primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 42/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) valjalo priznati traženih 3.125,00 kuna te trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 2.020,00 kuna što uz uspjeh žalbe od 21% iznosi 1.080,45 kuna/143,40 eura pa kad se parnični trošak tužitelja prebije s troškom žalbe tuženika, valjalo je naložiti tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.319,55 kuna/ 1.767,81 eura.

 

38.              S obzirom na to da je tuženik u odnosu na naznačeni pobijani iznos od 167.000,01 kuna/22.164,71 eura uspio u revizijskom postupku u omjeru od 32%, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije po Tbr. 10. toč. 6. Tarife u iznosu od po traženih 375,00 eura što uvećano za 25% PDV-a i uz uspjeh od 32% iznosi 300,00 eura/ 2.260,35 kuna. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe jer je zahtjev nedovoljno određen prema čl. 164. st. 1. ZPP s obzirom na to da nije moguće utvrditi za koju radnju tuženik traži da mu se prizna trošak revizije niti je utvrđeno uvidom u spis da je tuženik platio neku sudsku pristojbu baš u iznosu od traženih 445,95 eura.

 

39.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ove presude, a na temelju čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju i odlučiti kao u izreci.

 

40.              Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 21. studenog 2023.