Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-983/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženice AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-285/2021-58 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-285/2021-58 od 24. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku AB, [adresa] da tužitelju MĆ iz [adresa] isplati iznos od 1.881,62 € (jedna tisuća osamsto osamdeset i jedan eur i šezdeset i dva cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 16,39 € od 1.9.2007.
- na iznos od 16,09 € od 1.10.2007.
- na iznos od 16,05 € od 1.11.2007.
- na iznos od 16,26 € od 1.12.2007.
- na iznos od 16,12 € od 1.1.2008.,
- na iznos od 16,38 € od 1.2.2008.,
- na iznos od 28,91 € od 1.3.2008.,
- na iznos od 29,38 € od 1.4.2008.,
- na iznos od 28,53 € od 1.5.2008.,
- na iznos od 28,32 € od 1.6.2008.,
- na iznos od 28,55 € od 1.7.2008.,
- na iznos od 27,99 € od 1.8.2008.,
- na iznos od 27,99 € od 1.9.2008.,
- na iznos od 28,27 € od 1.10.2008.,
- na iznos od 30,85 € od 1.11.2008.,
- na iznos od 29,05 € od 1.12.2008.,
- na iznos od 30,89 € od 1.1.2009.,
- na iznos od 31,14 € od 1.2.2009.,
- na iznos od 31,22 € od 1.3.2009.,
- na iznos od 30,79 € od 1.4.2009.,
- na iznos od 30,81 € od 1.5.2009.,
- na iznos od 30,26 € od 1.6.2009.,
- na iznos od 29,78 € od 1.7.2009.,
- na iznos od 29,84 € od 1.8.2009.,
- na iznos od 30,05 € od 1.9.2009.,
- na iznos od 29,97 € od 1.10.2009.,
- na iznos od 29,70 € od 1.11.2009.,
- na iznos od 30,10 € od 1.12.2009.,
- na iznos od 30,37 € od 1.1.2010.,
- na iznos od 30,85 € od 1.2.2010.,
- na iznos od 30,67 € od 1.3.2010.,
- na iznos od 31,29 € od 1.4.2010.,
- na iznos od 31,09 € od 1.5.2010.,
- na iznos od 31,35 € od 1.6.2010.,
- na iznos od 33,32 € od 1.7.2010.,
- na iznos od 32,83 € od 1.8.2010.,
- na iznos od 33,93 € od 1.9.2010.,
- na iznos od 33,51 € od 1.10.2010.,
- na iznos od 32,66 € od 1.11.2010.,
- na iznos od 27,62 € od 1.12.2010.,
- na iznos od 29,10 € od 1.1.2011.,
- na iznos od 27,99 € od 1.2.2011.,
- na iznos od 28,31 € od 1.3.2011.,
- na iznos od 27,76 € od 1.4.2011.,
- na iznos od 27,76 € od 1.5.2011.,
- na iznos od 24,77 € od 1.6.2011.,
- na iznos od 24,83 € od 1.7.2011.,
- na iznos od 26,23 € od 1.8.2011.,
- na iznos od 20,39 € od 1.9.2011.,
- na iznos od 19,73 € od 1.10.2011.,
- na iznos od 19,60 € od 1.11.2011.,
- na iznos od 19,50 € od 1.12.2011.
- na iznos od 19,73 € od 1.1.2012.,
- na iznos od 19,96 € od 1.2.2012.,
- na iznos od 19,93 € od 1.3.2012.,
- na iznos od 19,69 € od 1.4.2012.,
- na iznos od 19,73 € od 1.5.2012.,
- na iznos od 19,77 € od 1.6.2012.,
- na iznos od 19,58 € od 1.7.2012.,
- na iznos od 18,62 € od 1.8.2012.,
- na iznos od 18,49 € od 1.9.2012.,
- na iznos od 18,26 € od 1.10.2012.,
- na iznos od 18,40 € od 1.11.2012.,
- na iznos od 18,46 € od 1.12.2012.,
- na iznos od 18,37 € od 1.1.2013.,
- na iznos od 17,90 € od 1.2.2013.,
- na iznos od 18,21 € od 1.3.2013.,
- na iznos od 18,17 € od 1.4.2013.,
- na iznos od 17,97 € od 1.5.2013.,
- na iznos od 17,51 € od 1.6.2013.,
- na iznos od 17,45 € od 1.7.2013.,
- na iznos od 16,59 € od 1.8.2013.,
- na iznos od 16,69 € od 1.9.2013.,
- na iznos od 16,86 € od 1.10.2013.,
- na iznos od 16,69 € od 1.11.2013.,
- na iznos od 16,70 € od 1.12.2013.,
- na iznos od 16,73 € od 1.1.2014., sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.668,53 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 24.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tužitelju uz naknadu troškova tuženici, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sklapanje dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen, a konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Ne može se prihvatiti tvrdnja da tužitelju nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja dodatka, s obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke bile dužne ponuditi sklapanje istog. Budući da su potrošači dobrovoljno, temeljem informiranog pristanka odabrali takav način rješenja putem prihvaćanja i sklapanja dodatka ugovorima, da je jasno da bilo kakav naknadni ili dodatni zahtjev potrošača nije i ne može biti sukladan relevantnom važećem zakonu Republike Hrvatske. Odredbe predmetnog ugovora vezano za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu unijete su na inicijativu tuženice, međutim, to ih samo po sebi ne čini nepoštenima i protivnima po načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom postupka je u potpunosti dokazala da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora sa tužiteljem poštovala tada važeću zakonsku regulativu, a tužitelj tijekom ugovornog odnosa nijednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate niti je zatražio raskid ugovora o kreditu. U odnosu na prigovor zastare, koji, sud prvog stupnja smatra neosnovanim, ističe kako zastara počinje teći od dana kad se tvrdi da je plaćeno ono što se traži natrag, slijedom čega sud prvog stupnja pogrešno izvodi zaključak da bi zastara bila vezana uz datum podnošenja kolektivne tužbe. Nadalje, ističe kako sud prvog stupnja nije u jednakoj mjeri ocijenio tvrdnje obiju stranaka, što upućuje na povredu pravna na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Smatra kako je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Pobija i odluku o troškovima postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
7. Prvenstveno je za istaći da je sud prvog stupnja svojom presudom donesenom pod poslovnim brojem P-346/2019 od 12. lipnja 2020. utvrdio ništetnom odredbu ugovora o kreditu broj 9011250207 od 4. svibnja 2006. zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, u kojem dijelu je ista presuda potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1086/2020 od 15. rujna 2021., te je naložio tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po početno utvrđenoj kamatnoj stopi i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u ukupnom iznosu od 14.177,00 kn za razdoblje od rujna 2007. do siječnja 2014., u kojem dijelu je ista presuda ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda i predmet vraćen istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, budući da vještak prilikom izračuna više preplaćenih iznosa nije uključio efekte konverzije u pogledu visine razlike koja bi pripadala tužitelja, s obzirom da kao potrošač ima pravo na restituciju u slučaju konverzije ugovora o kreditu.
8. Stoga je predmet spora u ovoj fazi postupka zahtjev tužitelja da mu tuženica kao posljedicu ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu isplati novčani iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po početno utvrđenoj kamatnoj stopi i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u iznosu od 1.881,62 EUR za razdoblje od rujna 2007. do siječnja 2014.
9. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio 10. lipnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, koji rok se računa od pravomoćnosti presuda donesenih po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
10. Iako tuženica u žalbi tvrdi da je sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/201 – dalje ZPK) i da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, gubi iz vida da je kod tužitelja utvrđena preplata, koja se u skladu s odredbom čl. 19.c st 1. toč. 5. alineja 1. navedenog ZPK mogla koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta pretplata u cijelosti ne iskoristi, ali očigledno nije, zbog čega tuženica neutemeljeno i u žalbi brani tezu da su sklapanjem dodatka Ugovoru sporne odredbe osnovnog Ugovora suglasnom voljom ugovornih stranaka stavljene izvan snage i da iste ne proizvode nikakve obveze, ni ugovorne, a ni izvanugovorne, s obzirom da je predmet ove parnice pravo tužitelja na restituciju sukladno pravilima o posljedicama djelomične ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO.
11. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, je utvrđeno da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope tijekom otplate kredita platio veći iznos od ukupno 1.881,62 EUR za utuženo razdoblje (koji iznos ne obuhvaća razliku na ime preplate obračunate u konverziji) pa mu je taj iznos valjalo dosuditi zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.
12. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
13. Prema odredbi čl. 1111. st. ZOO kad bio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
14. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužitelju zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatio, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.
16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
17. U odnosu na žalbene navode koji se iscrpljuju na isticanju da odredbe predmetnog ugovora vezano za promjenjivost kamatne stope nisu nepoštene, kao i da je tužitelj dobrovoljno, temeljem informiranog pristanka, odabrao način rješenja putem prihvaćanja i sklapanja dodatka ugovoru, valja reći kako je sud prvog stupnja u tom dijelu donio pravomoćnu presudu kojom je utvrdio ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, a kako je to već ranije obrazloženo.
18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
Zadar, 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
