REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1019/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika PDK, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠDK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 9 Gž- 1746/2023-2 od 28. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1099/20 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj 9 Gž-1746/2023-2 od 28. studenoga 2023. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1099/20 od 20. siječnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu sklopljenog 22. prosinca 2011. između tužitelja kao zajmoprimca i prvotuženika kao zajmodavca, utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu od 19. siječnja 2012. koji je zaključen između tužitelja kao zajmoprimca i prvotuženika kao zajmodavca te zahtjev da se utvrđuje ništetnim ugovor o zajmu od 13. ožujka 2012. zaključen između tužitelja kao zajmoprimca i drugotuženika kao zajmodavca. Ujedno su odbijeni zahtjevi tužitelja kojim je tražio da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje upisanog tereta temeljem ugovora o zajmu od 19. siječnja 2012. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 11.119,14 EUR-a zasnivanjem založnog prava na 1/3 dijela nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorište površine 262 m2 i stambena zgrada površine 145 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a odbijen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje upisanog tereta temeljem ugovora o zajmu od 13. ožujka 2012. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 3.073,36 EUR-a zasnivanjem založnog prava na 1/3 dijela nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorišta površine 262 m2 i stambena zgrada površine 145 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjskom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio da danom donošenja prvostupanjske presude prestaju vrijediti sva osiguranja koje je tužitelj dao na ime osiguranja iz sklopljenih ugovora o zajmu. U točki II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak od 34.062,50 kuna / 4.520,87 EUR-a, a u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u točki II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1281/2024-2 od 27. ožujka 2024. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li sud dužan prilikom ocjene radi li se o zelenaškom ugovoru utvrditi je li faktično ugovorena korist za zajmodavca u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao te pritom uzeti u obzir sadržaj ugovora u cijelosti uz njegove usmene uglavke, neovisno o formalno ugovorenom iznosu zajma i ugovorenoj kamatnoj stopi kao i neovisno o tome što je ugovor zaključen u formi javnobilježničkog akta te je li činjenica da je između istih osoba zaključeno tri istovrsna ugovora o zajmu dovoljna za ocjenu da se ne radi o osobi s nedovoljnim iskustvom?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da se pobijana drugostupanjska odluka pravilnom primjenom materijalnoga prava preinači, a podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim tri ugovora o zajmu sklopljenih sa tuženicima te zahtjev tužitelja za brisanje upisanih tereta u svrhu osiguranja novčane tražbine, odnosno predmet spora je da li su predmetni ugovori o zajmu zelenaški ugovori iz čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

7. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj kao zajmoprimac i prvotuženik kao zajmodavac sklopili ugovor o zajmu 21. prosinca 2011. u kojem su stranke ugovorile da se pozajmljuje iznos od 20.500,00 kuna na šesnaest rata sa kamatama od 6,13% uz ukupni trošak zajma od 901,28 kuna te da mjesečna rata za isplatu zajma iznosi 1.337,58 kuna,

- da su tužitelj kao zajmoprimac i prvotuženik kao zajmodavac sklopili ugovor o zajmu od 19. siječnja 2012. i da je predmet tog zajma iznos od 11.119,14 EUR-a što je protuvrijednost iznosa od 84.000,00 kuna te se ugovorni odnos sklapa na vremensko razdoblje od 39 mjeseci,

- da je u čl. 3. Ugovora o zajmu od 19. siječnja 2012. navedeno da je glavno osiguranje vraćanja zajma na način da tužitelj kao korisnik zajma u cijelosti zalaže udio od 1/3 na k. č. br. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], a na kojem dijelu sukladno čl. 6. ugovora dopušta zajmodavcu da bez njegove daljnje privole ili suglasnosti u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava zaloga za zajam koje je predmet tog ugovora na založenoj nekretnini u svoju korist,

- da je navedeni ugovor o zajmu od 19. siječnja 2012. solemniziran od strane javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra pod brojem OV-411/12 dana 19. siječnja 2012. te da je javna bilježnica ispitala predmetni ugovor i utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta,

- da je javna bilježnica tužitelju pročitala navedeni ugovor i upozorila ga da potvrđena privatna isprava ima sadržaj javnobilježničkog akta, a tužitelj je izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze i da to odgovara njegovoj pravoj volji,

- da je između drugotuženika kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimca i založnog dužnika 13. ožujka 2012. sklopljen ugovor o zajmu prema kojem zajmodavac daje korisniku zajma 3.073,36 EUR-a, a koji ugovoreni iznos u kunskoj protuvrijednosti iznosi 23.200,00 kuna prema srednjem tečaju HNB te da se ugovor sklapa na vremensko razdoblje od 18 mjeseci,

- da je za ugovor o zajmu od 13. ožujka 2012. dano osiguranje vraćanja zajma na način da tužitelj kao korisnik zajma u cijelosti zalaže udio od 1/3 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojem sukladno čl. 6. ugovora dopušta zajmodavcu da bez njegove daljnje privole ili suglasnosti u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava zaloga za zajam koji je predmet tog ugovora na založenoj nekretnini u svoju korist,

- da je ugovor od 13. ožujka 2012. potvrđen, odnosno solemniziran od strane javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra pod brojem OV-1468/12 od 13. ožujka 2012. te se u potvrdi navodi da je javna bilježnica ispitala predmetni ugovor i da je utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta,

- da je javna bilježnica pročitala tužitelju ugovor o zajmu od 13. ožujka 2012. i upozorila ga da potvrđena privatna isprava ima sadržaj javnobilježničkog akta te da je tužitelj izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze i da to odgovara njegovoj pravoj volji,

- da su na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru broj Z- 618/2012 od 23. siječnja 2012. i broj Z-3057/2012 od 15. ožujka 2012. na temelju sklopljenih ugovora o zajmu od 19. siječnja 2012. i 13. ožujka 2012. uknjižena založna prava za osiguranje tražbine iz tih ugovora o zajmu,

- da je tužitelj iz sva tri ugovora o zajmu primio kunske iznose,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da na temelju ugovora o zajmu od 19. siječnja 2012. i 13. ožujka 2012. nisu isplaćeni cjelokupni ugovoreni iznosi na ime glavnice u ukupnom iznosu od 107.200,00 kuna već samo maksimalno 50-55.000,00 kuna,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da u trenutku sklapanja ugovora o zajmu nije iznosio svoje osobne prilike i nije spominjao zašto mu treba novac.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na zahtjev tužitelja da su predmetni ugovori o zajmu ništetni jer se radi o zelenaškim ugovorima iz čl. 329. st. 1. ZOO-a, nižestupanjski sudovi zaključili su da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 329. st. 1. ZOO-a iz razloga što se ne može zaključiti da su tuženici iskoristili stanje nužde ili teške materijalne prilike kod tužitelja i njegovo nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost jer je tužitelj zaključio i potpisao tri ugovora o zajmu pa se nikako ne može uzeti da bi isti bio osoba s nedovoljnim iskustvom, a pored toga nije isticao svoje osobne prilike niti je spominjao zašto mu treba novac ili da bi bio u stanju nužde. Nižestupanjski sudovi svoj zaključak o neispunjenju pretpostavki iz čl. 329. st. 1. ZOO-a temelje i na tome da su dva ugovora o zajmu (od 19. siječnja 2012. i 13. ožujka 2012.) solemnizirani od strane javne bilježnice koja je ispitala predmetne ugovore i utvrdila da oni po svom obliku i sadržaju odgovaraju propisima o javnobilježničkim ispravama, odnosno javnobilježničkom aktu.

9. Tužitelj u reviziji ističe da je tijekom cijelog postupka isticao da mu je novac bio potreban zbog teške financijske situacije jer nije bio zaposlen, a supruga mu je imala mala primanja te mu je prijetilo isključenje struje, vode i grijanja što je naveo u svom iskazu na raspravi od 24. siječnja 2022. Tužitelj također u reviziji posebno ističe da nije primio cjelokupni ugovoreni iznos nego bitno manji iznos od onoga koji je naveden u ugovorima o zajmu (sveukupno je primio 55.000,00 kn prema njegovoj tvrdnji), a ne može se govoriti da je suglasnost tužitelja i potpisivanje tri ugovora dovoljno da bi se zaključilo kako je isti bio dovoljno informiran i sa dovoljnim iskustvom pa da se ne bi radilo o zelenaškom ugovoru.

10. Na temelju odredbe čl. 329. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru sa onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle, dvije su pretpostavke da bi se određeni ugovor o zajmu mogao smatrati i zelenaškim ugovorom od kojih je jedna na strani zajmoprimca, odnosno da je na njegovoj strani postojalo stanje nužde, teško materijalno stanje, lakomislenost i zavisnost, a što je utjecalo na odluku i volju da se sklope takvi ugovori. S druge strane na strani zajmodavca potrebna je želja da se to iskoristiti i da im je to bilo poznato te da su to iskoristili kako bi stekli financijsku korist koja je u očiglednom nesrazmjeru s onim što su na temelju ugovora o zajmu dali zajmoprimcu.

11. Nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari smatraju da tužitelj nije dokazao te pretpostavke, a što ovaj sud za sada ne može prihvatiti jer nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku u pogledu toga da li su predmetni ugovori o zajmu zelenaški, slijedom toga ništetni, na temelju činjenice da su dva od tri ugovora solemnizirana i potvrđena od strane javne bilježnice, da sam tužitelj nije ukazivao na nikakvo svoje teško materijalno stanje te da je u krajnjoj liniji potpisao tri ugovora o zajmu slijedom čega se ne može zaključiti kako je bio lakomislen kod sklapanja tih ugovora.

12. Međutim, ovaj sud prije svega ističe da se pitanje pretpostavki iz čl. 329. st. 1. ZOO-a radi li se o zelenaškom ugovoru ne može temeljiti samo na činjenicama koje su prihvatili nižestupanjski sudovi. Naime, nižestupanjski sudovi nisu cijenili sve okolnosti konkretnog slučaja, kao činjenica da je tužitelj primio samo polovinu novca koji je bio predmet dva ugovora o zajmu te da se mora sagledati u cijelosti sve konkretne okolnosti slučaja, a koje se odnose i na osobe tuženika koje se nikada nisu pojavili u Republici Hrvatskoj, nisu potpisali osobno sporne ugovore te su očigledno bili predmet postupka koji je provodio USKOK u odnosu na druge osobe s kojima su sklapali ugovore o cesiji u odnosu na slične ugovore o zajmu.

13. Stoga je odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija sljedeći:

Sud je dužan u svakom konkretnom slučaju prilikom ocjene radi li se o zelenaškom ugovoru utvrditi je li faktično ugovorena korist za zajmodavca u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao i pritom uzeti u obzir sadržaj ugovora u cijelosti uz njegove sve usmene uglavke, neovisno o formalno ugovorenom iznosu zajma i ugovorenoj kamatnoj stopi kao i neovisno o tome što je ugovor zaključen u formi javnobilježničkog akta, odnosno solemniziran, a sama činjenica da je između istih osoba zaključeno tri istovrsna ugovora o zajmu nije dovoljna za ocjenu da se ne radi o osobi s nedovoljnim iskustvom.

14. Drugim riječima, kao što je ranije navedeno, potrebno je cijeniti sve konkretne okolnosti slučaja u ukupnosti te nije bitno da li su ugovori potvrđeni od strane javnog bilježnika i da li je sam zajmoprimac izjavio da je u stanju nužde i teškom materijalnom stanju. Takvo stanje nužde i teško materijalno stanje može se zaključivati i iz drugih okolnosti, a ne samo na temelju izjave samog zajmoprimca.

15. Slijedom navedenog, za sada ovaj sud ne prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoje pretpostavke iz čl. 329. st. 1. ZOO-a u odnosu na konkretne ugovore o zajmu, odnosno da tužitelj nije uspio dokazati te pretpostavke, slijedom čega su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 329. st. 1. ZOO-a.

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je riješiti kao u točki I. izreke.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković