Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-38/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) mlt. EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 3) zastupa majka i zakonska zastupnica ĆJ, svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P Ob-792/20-38 od dana 26. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se u dijelu toč. I. izreke preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P Ob-792/20-38 od 26. siječnja 2024. godine na način da se tuženiku nalaže da tužitelju 3) EJ za razdoblje od 30. rujna 2020. godine do 26. siječnja 2024. godine isplati iznos od 17,28 EUR a od 27. siječnja 2024. godine pa nadalje iznos od 150,00 EUR mjesečno, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale po dospijeću, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve na tekući račun majke otvoren kod Addiko bank d.d. IBAN: [broj bankovnog računa], dok se u preostalom dijelu u odnosu na tužitelja ad 3) EJ i to za iznos od 30,00 EUR za razdoblje od 30. rujna 2020. godine do 26. siječnja 2024. godine, te za iznos od 30,00 EUR od 27. siječnja 2024. godine, pa ubuduće i pripadajuće zatezne kamate na te iznose tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. U preostalom dijelu se potvrđuje toč. I. izreke i žalba tuženika odbija kao neosnovana.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u toč. II. izreke se potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Preinačava se odluka o troškovima postupka (toč. III. izreke) na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke mijenja se obveza uzdržavanja određena presudom prvostupanjskog suda posl. broj P-1711/15 od 18. siječnja 2019. godine, te se nalaže tuženiku platiti za uzdržavanje tužiteljice 1) Gabriele Miškić 57,28 EUR mjesečno za period od 30. rujna 2020. do 26. siječnja 2024. godine, za tužitelja 2) ČJ iznos od 47,28 EUR mjesečno za period od 30. rujna 2020. do 26. siječnja 2024. godine i za mlt. EJ iznos od 47,28 EUR za period od 30. rujna 2020. do 26. siječnja 2024. godine, a od 27. siječnja 2024. godine pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati za tužiteljicu 1) ŠJ iznos od 190,00 EUR mjesečno, za tužitelja 2) ČJ iznos od 180,00 EUR mjesečno i za tužitelja 3) mlt. EJ iznos od 180,00 EUR mjesečno, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale po dospijeću, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate (toč. I. izreke). U toč. II. izreke odbijaju se tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuju daljnji iznos od 140,00 EUR mjesečno kao neosnovanim. U toč. III. izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 2.496,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2024. godine do isplate.

2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv toč. II. izreke pobijane presude iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno, ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u toč. I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Među strankama u ovoj parnici nije sporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-1711/15 od 18. siječnja 2019. godine tuženi obvezan doprinositi za uzdržavanje tužitelja mjesečni iznos od po 1.000,00 kn za svakog. Sporno je jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za povišenjem mjesečnog iznosa uzdržavanja i u kojem iznosu.

8. Žalbe podnesene iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP, nisu osnovane. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, iscrpne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, a niti u razlozima pobijane presude postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržajima isprava i samih tih isprava. Također, ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9. Nisu osnovane ni žalbe podnesene iz žalbenog razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica 1) ŠJ studentica kemijskog inženjerstva i tehnologije, tužitelj 2) ČJ je učenik četvrtog razreda srednje Strojarske tehničke škole Fran Bošnjaković, a tužitelj 3) mlt. EJ je učenik trećeg razreda osnovne škole;

- da je od podnošenja tužbe, pa do početka 2023. godine tuženik zbog migrantske krize radio kao pripadnik specijalne policije Antiterorističke jedinice Lučko u migrantskoj jedinici, te je bio raspoređen na terenski rad na području Korenice i Plitvica, da je tada njegova osnovna plaća iznosila oko 7.500,00 kn a ovisno o broju prekovremenih sati mjesečno zaradio bi još između 3.000,00 i 4.000,00 kn;

- da je tuženik početkom 2023. godine počeo raditi u Policijskoj upravi Istarskoj u Puli, na radnom mjestu policijskog službenika za stručno usavršavanje policije, da radi u redovnom radnom vremenu, ne radi vikendima, niti blagdanima i nema mogućnost prekovremenog rada, a mjesečna plaća mu iznosi 1.200,00 EUR te nema u vlasništvu nekretnine niti vrijednije pokretnine;

- da je tuženik u međuvremenu dobio još dvoje djece, koja su vrtićkog uzrasta te da je potpisao Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem je za to dvoje djece dužan plaćati uzdržavanje u iznosu 200,00 EUR.

11.Temeljem naprijed utvrđenih činjenica sud je zaključio da su promijenjene okolnosti u odnosu na one koje su bile temelj prethodnoj odluci o uzdržavanju – da samim time što su djeca starija porasli su i troškovi s osnove prehrane, odijevanja, higijene, školovanja i ostalog. Sud je također utvrdio da je tuženik u vrijeme utvrđivanja ranije obveze uzdržavanja imao primanja od 7.000,00 kn, a od podnošenja tužbe ostvaruje veća primanja (1.200,00 EUR), te je slijedom izloženog primjenom članka 307. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ), te čl. 311. i čl. 313 ObZ-a djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Osnovano tuženik ističe u žalbi, da je prvostupanjski sud propustio cijeniti promijenjene okolnosti na njegovoj strani, poglavito činjenicu da je u međuvremenu dobio još dvoje djece čijem uzdržavanju je dužan doprinositi, ali i činjenicu da od početka 2023. godine radi na radnom mjestu policijskog službenika i to isključivo u redovnom radnom vremenu, bez mogućnosti prekovremenog rada kao i dodatnog rada zbog prirode i naravi posla.

12.1. Odredbom članka 314. st. 3. ObZ-a propisano je da se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu odrediti u iznosu manjem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

12.2. Stavkom I. Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024, dalje: Odluka) za dijete od 7 do 12 godina starosti minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje iznosi 20% od prosječne neto plaće, tj. 229,60 EUR.

12.3. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice i primijenio materijalno pravo, kada je utvrdio obvezu uzdržavanja tuženika prema tužiteljici 1) ŠJ u iznosu 190,00 EUR i tužitelju 2) RJ u iznosu 180,00 EUR, no pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelju 3) mlt. EJ utvrdio pravo na uzdržavanja u iznosu od 180,00 EUR koji je, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, previsoko odmjeren.

12.4. Slijedom navedenog, kada se uzmu u obzir činjenice da je tuženik otac petero djece, da mu mjesečna primanja iznose 1.200,00 EUR i da uslijed prirode službe koju obavlja nema mogućnost dodatne zarade, pravilnom primjenom odredbe članka 314. st. 3. ObZ-a u vezi stavka I. Odluke, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženika, utvrditi obvezu uzdržavanja u odnosu na tužitelja 3) mlt. EJ u iznosu 150,00 EUR mjesečno, te za višak potraživanja tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

12.5. Stoga je temeljem članka 373. toč. 3. ZPP presuđeno kao u toč. I. izreke, dok je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuđeno kao u toč. II. izreke.

13. Tužitelji nisu u pravu, kada pobijaju odbijajući dio prvostupanjske presude (toč. II. izreke) pozivajući se u žalbi na Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ 49/2024). Naime, kraj naprijed utvrđenih i obrazloženih činjenica ovaj sud je mišljenja da je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za ukupan iznos od 140,00 EUR, a imajući u vidu da je tuženik u obvezi uzdržavati petero djece i da nema druge mogućnosti ostvarenja dopunske zarade.

13.1. Stoga je temeljem članka 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke.

14. Odluka o troškovima postupka (toč. IV. izreke) temelji se na odredbi članka 166. st. 2. ZPP u vezi članka 154. st. 4. ZPP, jer su u ovom postupku stranke uspjele u približno jednakim dijelovima.

U Šibeniku 13. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić