REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-955/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, protiv I-tuženice Općine Vojnić iz Vojnića, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 32028576296, zastupane po punomoćniku Vladimiru Brkiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Brkić i Brkić u Karlovcu i II-tuženika Vodovod i odvodnja Vojnić d.o.o. iz Vojnića, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 19392196591, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1018/2022-2 od 22. rujna 2022., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pn- 117/2019-43 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
Revizija I-tuženika Općine Vojnić odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima isplatiti solidarno tužiteljici iznos od 47.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 191.820,25 kn, te u toč. III. izreke prvostupanjske presude je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke, dok je drugostupanjskim rješenjem prihvaćena žalba tužiteljice, a odbijena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. III. na način da je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.975,04 kn/1.323,92 EUR, a u preostalom dijelu je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30.406,21 kn odbijen kao neosnovan.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd 1130/2023-3 od 19. travnja 2023. prvotuženiku Općini Vojnić dopušteno je podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1018/2022-2 od 22. rujna 2022. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"Može li zastara potraživanja naknade za faktično oduzetu imovinu početi teći i nastupiti u situaciji kada postoji faktično izvlaštenje nekretnine na terenu, a nije u propisanom postupku utvrđena naknada za izvlaštenu nekretninu?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio I-tuženik u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena te je predložio da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske odluke preinače na način da se odbije tužiteljica s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženika te da se istoj naloži naknaditi I-tuženiku troškove parničnog postupka, a podredno da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. U revizijskom stadiju postupka sporno je je li nastupila zastara potraživanja u odnosu na I-tuženika naknade za faktično oduzetu imovinu u situaciji kada postoji faktično izvlaštenje nekretnine na terenu, a nije u propisanom postupku utvrđena naknada za izvlaštenu nekretninu.
9. Među strankama u biti nije sporno da je na nekretnini tužiteljice 1985. od strane prednika I-tuženika izgrađena vodosprema koja je ograđena te da za tako oduzetu nekretninu nije proveden postupak izvlaštenja niti je tužiteljica dobila naknadu za oduzetu nekretninu. Također je između stranaka nesporno da je I-tuženik 2015. obavijestio tužiteljicu da pitanje naknade za zemljište riješi s II-tuženikom, a kojeg je osnivač I-tuženik koji je 2014., između ostalog predmetnu vodospremu unio u kapital II-tuženika prilikom osnivanja.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, koji u biti nisu niti sporne, nižestupanjski sudovi zaključili su da su tuženici u obvezi naknaditi vrijednost oduzete nekretnine, s time da su otklonili prigovor zastare potraživanja od strane I-tuženika. Pritom je prvostupanjski sud zaključio da je I-tuženik zapravo 2015. kada je u svibnju 2015. dostavio i obavijestio tužiteljicu da će pitanje naknade biti riješeno s novoosnovanim društvom priznao potraživanje tužiteljice, pa je zapravo te 2015. nastupio prekid zastare potraživanja na temelju priznanja duga u smislu odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO). Drugostupanjski sud prihvaća da nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice, s time da isti zaključuje da je tužiteljica tek u svibnju 2015. sa sigurnošću saznala da je definitivno otklonjena obveza plaćanja naknade i da je od tog trenutka joj počeo teći petogodišnji rok za zastaru u smislu odredbe čl. 225. ZOO.
11. U odnosu na pitanje kada zastarijeva zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka, ovaj sud je na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje koje se odnosilo na izgradnju prometnice, ali je u cijelosti primjenjivo i na izgradnju komunalne infrastrukture. Tako je zauzeto pravno shvaćanje da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed (izgrađena prometnica ili komunalna infrastruktura) što je zapravo trenutak izgradnje ceste (komunalne infrastrukture) i završetka radova.
12. Na navedenoj sjednici Građanskog odjela ovoga suda također je zauzeto pravno shvaćanje da iznimno kada u okolnostima konkretnog slučaja bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti iz opravdanog razloga je za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, da zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. u konkretnom slučaju neovisno od trenutka završetka radova na izgrađenoj komunalnoj infrastrukturi.
13. Stoga pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela ovoga suda 27. svibnja 2024. je odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija te ovaj sud nije odstupio navedenim pravnim shvaćanjem od dosada ustaljene sudske prakse u vezi potraživanja naknade za oduzetu nekretninu bez postupka izvlaštenja kada se radi o nerazvrstanim i javnim cestama, a analogno tome i komunalnoj infrastrukturi.
14. Međutim, u ovom postupku vidljivo je da su u biti nižestupanjski sudovi u postupku utvrdili da je prvotuženik 2015. zapravo priznao potraživanje tužiteljice, na koji način je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 240. ZOO. To iz razloga jer je utvrđeno da je prvotuženik dopisom iz svibnja 2015. priznao dug tužiteljici s osnova naknade za eksproprirane nekretnine, a samo je u uputio na drugotuženika koji će taj iznos isplatiti.
15. Stoga od odgovora na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer je tužba podnesena 2017., a što znači unutar roka od pet godina nakon priznanja duga iz svibnja 2015.
16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju prvotuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci presude i rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
