REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1430/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, OIB:40589450667, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, OIB:18103492590, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivančić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-126/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr-97/2020-35 od 15. srpnja 2024., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik i umješač na strani tuženika podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj GžR-126/2024-2 od 11. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr- 97/2020-35 od 15. srpnja 2024.
2. Prijedlog tuženika podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
"1. Je li tužiteljeva obveza, trenutkom podnošenja stupnjevite tužbe sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku, dostava dokazne građe da je prethodno zatražena dokumentacija koja je bila potrebna za podnošenje specificiranog tužbenog zahtjeva, kao i dokaz da je tuženica takav zahtjev odbila, nužna pretpostavka za daljnje očitovanje o podnesenoj tužbi?
2. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, dovodi li izostanak takvog postupanja tužitelja do toga da nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, a zbog čega je tužitelja trebalo pozvati na postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tube uslijed izostanka takvog postupanja?
3. Predstavlja li podnesak tužitelja kojim tužitelj „uređuje“ tužbeni zahtjev, potražujući novčane iznose po osnovi odrađenog, a navodno neplaćenog prekovremenog rada, iako u tužbi i tijekom prethodnog postupka nije iznesena tvrdnja o postojanju novčane tražbine po toj osnovi, objektivnu preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 191. Zakona o parničnom postupku, a što dovodi do zaključka kako je u procesnom smislu riječ o novoj tužbi na koju se imaju primijeniti istaknuti prigovori u pogledu zastare tražbine po preinačenoj tužbi?
4. Predstavlja li preinaku tužbe isticanje tužbenog zahtjeva na isplatu s osnove neplaćenog prekovremenog rada, iako u povijesnom dijelu tužbe – uključujući sve navode tužitelja tijekom postupka – nije iznesena tvrdnja tužitelja o neplaćenom prekovremenom radu, već isključivo tvrdnja o neplaćenim dodatcima na posebne uvjete rada na odrađeni prekovremeni rad?
5. Predstavlja li prekoračenje tužbenog zahtjeva odluka suda o zahtjevu za isplatu tužitelja, iako izostaje činjenična tvrdnja tužitelja tijekom postupka o postojanju novčane tražbine prema tuženiku po osnovi po kojoj je zatražena isplata?".
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje.
4. Odgovor na prijedloge za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten, dok prijedlog umješača na strani tuženika nije osnovan.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, u odnosu na navedena pitanja vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom je sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije bio dužan priložiti žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa na koje se prijedlog za dopuštenje revizije poziva, što je u konkretnom slučaju obzirom na sadržaj postavljenog pitanja i predmetna tužba, a što tuženik nije učinio. Na taj način nije niti dokazao da se radi o važnim pitanjima, odnosno jesu li u pobijanoj odluci pitanja trebala biti razmatrana.
8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
9. Naime, odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način.
10. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
12. U prijedlogu za dopuštenje revizije umješač na strani tuženika postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u postupku, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
"1. Jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, sukladno odredbi čl. 186.b st.3. ZPP ako tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaze da je prethodno od tuženika zatražio dokumentaciju koja je potrebna za podnošenje određenog tužbenog zahtjeva, kao i dokaz da je tuženik takav zahtjev odbio?
2. ako je odgovor na prethodno pitanje negativan, je li sud trebao tužitelja pozvati na postavljenje točno određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe?
3. Predstavlja li preinaku tužbe isticanje tužbenog zahtjeva na isplatu s osnovne neplaćenog prekovremenog rada, iako u činjeničnom dijelu tužbe i navodima tijekom postupka, nije iznesena tvrdnja o neplaćenom prekovremenom radu, već isključivo činjenice o neplaćenim dodacima na posebne uvjete rada na određeni prekovremeni rad?
4. Je li prekoračenje tužbenog zahtjeva odluka suda o zahtjevu za isplatu tužitelja, iako takav zahtjev tužitelj nije postavio do kraja prethodnog postupka, o postojanju novčane tražbine prema tuženiku po osnovi po kojoj je isplata zatražena?".
13. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
14. Budući da je umješač na strani tuženika uz prijedlog za dopuštenje revizije priložio samo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv koje se prijedlog za podnošenje revizije podnosi i žalbu, ali ne i druge dijelove spisa s jasnom naznakom spornih dijelova na kojima temelji postavljena pravna pitanja (čl. 387. st. 3. ZPP) vijeće je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP na temelju onoga što je dostavljeno uz prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika ocijenilo da u prijedlogu nije riječ o pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
15. Slijedom navedenog prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
