REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1648/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. u Zadru, protiv I-tuženika AA pok. Š iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Ukalović, odvjetnik u Zadru, II-tužene PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženika TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužene NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II, III i IV-tuženici kao nasljednici pok. CA, V-tužene FA iz [adresa], VI-tužene ŽA iz [adresa], VII-tužene RA rođ. CA iz [adresa] i VIII-tužene OA, [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-628/2024-2 od 1. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-4764/2009 od 4. listopada 2012., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto i šesto pitanje.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na peto i sedmo pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-628/2024-2 od 1. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-4764/2009 od 4. listopada 2012.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- proč.tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija).
3. Postavljena pravna pitanja glase:
„1. Može li drugostupanjski sud povodom žalbe potvrditi prvostupanjsku presudu kada u žalbenom postupku utvrdi postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, a da pri tome nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 373.a Zakona o parničnom postupku?
2. Može li se vještačenje izrađeno u jednom parničnom postupku u kojem stranka iz drugog parničnog postupka nije sudjelovala koristiti u drugom parničnom postupku i biti sastavni dio vještačenja izrađenog u tom drugom postupku od strane drugog vještaka, sve u smislu odredbe čl. 4., 5., 8., 219., 220. i dr. Zakona o parničnom postupku?
3. Može li se u parničnom postupku na bilo koji način (npr. kao dio vještačenja) koristiti dokaz proveden u drugom postupku ukoliko na isto stranka nije dala svoju suglasnost?
4. Predstavlja li odredba čl. 219. st. 2. Zakona o parničnom postupku samo ovlaštenje suda ili bi ovisno o tijeku samog parničnog postupka takva odredba predstavljala i dužnost, odnosno obvezu suda, poglavito u situacijama kada se radi o postupku u kojem zbog njegove dugotrajnosti nije moguće udovoljiti temeljnom načelu (koncentracija postupka) sadržanom u čl. 10. Zakona o parničnom postupku?
5. Predstavlja li odredba čl. 148. Zakona o parničnom postupku obvezu suda da, u slučajevima kada kao fizička osoba ne raspolaže adresom na koju treba dostaviti pismeno ili poziv, sud istu adresu pribavi po službenoj dužnosti?
6. Može li prvostupanjski sud bez da je u ponovljenom postupku postupio po ukidnoj uputi višeg suda, samostalno odlučiti o pitanju za koji odgovor i zaključak je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže?
7. Narušava li se načelo ravnopravnosti stranaka u situaciji kada se ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu izjasnili o provedenim dokazima i/ili dokaznim prijedlozima odnosno nisu ponudili analizu provedenih dokaza ni obrazloženje za takvo postupanje pa ni povodom žalbe stranke, a radi se o dokazima koji se odnose na bitne činjenice?“.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije I-tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. U odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto i šesto pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja, jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč.3. ZPP.
7. Peto postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može se smatrati pravnim pitanjem koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava, jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
8. Sedmo naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se radi o pitanju koje polazi od postupovnih pretpostavki koje nisu ostvarene u ovom postupku.
9. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu.
10. Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja, njegova presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Budući da u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto i šesto pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč.3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st.3. ZPP riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da peto i sedmo postavljeno pitanje nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
