Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-207/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Roberte Pandža, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6367/2018-102 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice FI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6367/2018-102 od 21. listopada 2024. u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I.1. odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je dana 27. studenog 2006. raskinut ugovor o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa br. 1000080519 sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 7. prosinca 1998.

Pod stavkom drugim odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, isplatiti tužiteljici FI, iznos od 646,19 eur[1] / 4.868,75 kn/ zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. srpnja 2007. pa do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se pod stavkom prvim raskida ugovor o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa, br. 1000080519, sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 7. prosinca 1998., a pod stavkom drugim odbijen je zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 646,19 eur / 4.868,75 kn/ zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 16. srpnja 2007. pa do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 906,25 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2024. pa do isplate.

Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika Zagrebačke banka d.d. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke s obzirom da se sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) uzima da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu, tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP- a.

5. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dana 27. studenog 2006. raskinut Ugovor o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa (dalje u tekstu: Ugovor) sklopljen između tužiteljice i tuženika 7. prosinca 1998. uz zahtjev za isplatu iznosa od 646,19 eura /4.868,75 kn /, odnosno eventualno kumulirani zahtjev za raskidom navedenog Ugovora te isplatu navedenog iznosa, sve uz zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica tvrdi da je, prvo, usmenim putem zatražila zatvaranje navedenog računa kod tuženika kada je stanje na računu bilo 0,00 kuna, no da se tuženik tome oglušio, da je nadalje slao izvode o stanju računa i naplaćivao naknadu od 12,00 kn mjesečno, zbog čega da je tužiteljica 27. studenog 2006., s kojim danom traži utvrđenje da je raskinut Ugovor, podnijela pisani zahtjev za zatvaranje računa, ali da se i na njega tuženik oglušio, te da bi konačno tuženik 6. srpnja 2007., s osnove naknade za vođenje računa te zateznih kamata, naplatio iznos od 4.868,75 kuna. Stoga traži isplatu iznosa kao neosnovano joj uskraćenog, uz zahtjev da se utvrdi da je Ugovor raskinut odnosno da se, eventualno kumuliranim zahtjevom, raskida navedeni Ugovor uz navedeni zahtjev za isplatu.

6. Između stranaka je nesporno da su 7. prosinca 1998. sklopile Ugovor o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa broj 1000080519 te da su 27. veljače 2002. sklopili Anex Ugovoru o otvaranju i vođenju kunskog računa za redovno poslovanje.

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužiteljica uputila fax tuženiku 27. studenog 2006. kojim je otkazala uslugu vođenja računa kod tuženika,

- na temelju izvoda po računu tužiteljice (list 160 -161 spisa) utvrđeno je da je tuženik imao evidentiranu blokadu računa tužiteljice u razdoblju od 17. prosinca 2004. do 23. studenog 2006., u trajanju od 706 dana (list 160-161spisa),

- na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica 24. studenog 2004 usmeno na šalteru u poslovnici tuženika izjavila djelatnici da želi raskinuti Ugovor, no da je tuženik nije pozivao da potpiše papire o raskidu Ugovora, da je tužiteljica 16. srpnja 2007. na predmetni račun primila iznos od 11.066,04 kn od kojeg joj tuženik ustegnuo iznos od 4.868,75 kn s osnova obračuna na ime zateznih kamata,

- na temelju Ugovora o otvaranju i vođenju računa i obavljanja poslova platnog prometa broj 1000080519/0000 od 7. prosinca 1998. (dalje u tekstu - Ugovor o otvaranju žiro računa) utvrđeno je da je tužiteljica potvrdila da je upoznata i da pristaje na primjenu Odluke o kamatnim stopama banke i Pravilnika o obračunu kamate i revalorizacije te Odluke o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja banka, koji zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora čine njegov sastavni dio,

- isto tako, utvrđeno je, iz gore navedenog Ugovora da je tužiteljica ovlastila tuženika da naknadu za obavljanje usluge platnog prometa naplati o dospijeću iz sredstava na njezinom računu (čl. 4.)

- točkom 6. istog Ugovora određeno je da će tuženik evidentirati sve promjene na računu temeljem provedenih naloga platnog prometa s datumom valute, kao i da će tužiteljici staviti na raspolaganje izvadak o stanju i promjenama sredstava na računu,

- točkom 8. predmetnog Ugovora određeno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, a da će tuženik na pisani zahtjev tužiteljice zatvoriti račun u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva za zatvaranje računa, nakon što tužiteljica podmiri sve svoje obveze prema tuženiku koje se temelje na predmetnom ugovoru,

- iz točke 9. predmetnog ugovora proizlazi da će tuženik zatvoriti predmeti žiro račun ako na njemu nema nikakvog prometa 18 mjeseci, a saldo je 50,00 kn ili manje, u kojem slučaju će tužitelj sredstva prihodovati, a račun zatvoriti,

- na temelju Aneksa ugovoru o otvaranju i vođenju kunskog računa za redovno poslovanje od 27. veljače 2002. (list 36 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica prihvatila i primjenu Pravilnika o otvaranju i vođenju računa sudionika i obavljanju poslova platnog prometa u zemlji od 16. listopada 2001. (dalje u tekstu: Pravilnik),

- temeljem točke 6. Pravilnika utvrđeno je da je istim određeno da će tuženik zatvoriti račun na temelju zahtjeva tužiteljice uz otkazni rok od 30 dana,

- iz točke 6. Pravilnika proizlazi da tuženik neće udovoljiti zahtjevu za zatvaranje računa, kao i da tužiteljica neće moći otkazati predmetni ugovor ako je račun blokiran, ako ima evidentiranih naloga u redu čekanja, ako tužiteljica ima dugova prema tuženiku ili ako je dužna vratiti tuženiku stvar koja je vlasništvo tuženika,

- točkom 7. Pravilnika određeno je da je sudionik dužan banci plaćati naknadu za otvaranje i vođenje računa i obavljanje poslova platnog prometa u vrijeme i na način određen Odlukom banke o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja banka, a da će banka izraditi fakturu za naplaćene naknade i dostaviti je sudioniku koji ovlašćuje banku da tu naknadu naplati po dospijeću iz sredstava na računu.

8. Slijedom gornjih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica bila poznata s Pravilnikom kao i Odlukom o tarifi naknade banke obzirom da su isti sastavni dio ugovornog odnosa između stranaka. Dakle, da je tuženik mogao zatvoriti žiro račun dana 27. studenog 2006. to je tužiteljica sukladno s točkom 8. Ugovora o otvaranju žiro računa i točkom 6. Pravilnika bila dužna podmiriti prema tuženiku sve obveze koje se temelje na predmetnom ugovoru.

9. Prvostupanjski sud je na okolnost je li bilo nepodmirenih iznosa po [broj], proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Ivanu Tkalecu koji je svom nalazu i mišljenju od 21. ožujka 2011. utvrdio da je tužiteljica 16. srpnja 2007. imala dug po spornom računu i to zbog troškova vođenja računa, slanja izvoda te obračunatih zateznih kamata na korištenje kredita u razdoblju od 21. kolovoza 2003. do 21. lipnja 2005. u ukupnom iznosu od 4.868,75 kn. Stoga je vještak zaključio da se, zbog postojanja duga na ime zateznih kamata po korištenom kreditu, račun nije mogao zatvoriti sa datumom 27. studenoga 2006. No kako je pri tom vještak naveo da tuženik u svojim kompjuterskim memorijama čuva evidenciju duga tužiteljice i ne naplaćuje taj dug iako ima pozitivan saldo na računu, nego na dug obračunava zateznu kamatu i čeka ''značajniju'' doznaku, kako bi mogla naplatiti cjelokupni memorirani dug, a koji opet neće biti naplaćen u cijelosti, jer će nastati zatezne kamate od dana zadnjeg obračuna (zadnjeg dana tromjesečja prije naplate) do dana stvarne naplate, a koja će se kamata pojaviti tek po isteku toga tromjesečja, to je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka

10. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Ivana Tkaleca u dijelu da bi da tuženik u kompjuterskim memorijama čuvao evidenciju duga i isti ne bi naplaćivao usprkos pozitivnom saldu, čekajući značajniju doznaku kako bi dug naplatio u cijelosti obrazlažući navedeno da vještak ne razlikuje izvode o prometu po računu od očevidnika te da vještak nije imao u vidu pregled blokada računa. Imajući u vidu prigovor tuženika sud prvog stupnja je pozvao vještaka Ivana Tkaleca na dopunsko očitovanje u svezi istaknutog prigovora u kojem je isti na raspravi održanoj 16. travnja 2013. istakao da ne može odgovoriti jesu li zatezne kamate u iznosu od 4.868,75 kn ispravno obračunate, jer nema obračuna kamata iz kojeg bi se vidjeli elementi potrebni za izračun. Isto je tako naveo i da se, uz pretpostavku da je postojala tzv. blokada, banka nije mogla naplatiti iz iznosa na računu, s obzirom da banka ne smije dirati sredstva na računu dok se ne podmiri blokada.

10.1. Nadalje, sudski vještak Ivan Tkalec je na raspravi održanoj 17. siječnja 2018. istaknuo da je radi utvrđenja je li bilo razloga i osnove za naplatu salda koji je bio na tom računu potrebno pribaviti promet po žiro računu pri čemu je istakao da mu pri izradi nalaza i mišljenja nije bila poznata činjenica da je tužiteljica imala dva računa, slijedom čega je zaključio da će se tek po primitku prometa po spornom žiro računu i uvidom u promet po blokiranom računu kod FINA-e, moći očitovati ima li razloga za povrat ustegnutog iznosa.

10.2. Kako je tijekom ovog postupka sudski vještak Ivan Tkalec umro to isti nije mogao dati dopunu nalaza i mišljenja.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje Ivana Tkaleca u dijelu u kojem se vještak mogao očitovati ovisno o dostavljenoj dokumentacije, točnije u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica 16. srpnja 2007. imala dug po spornom računu, i to zbog troškova vođenja računa, slanja izvoda te obračunatih zateznih kamata na korištenje kredit u razdoblju od 21. kolovoza 2003. do 21. lipnja 2005. u ukupnom iznosu od 4.868,75 kn.

12. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića. Naime, tuženik je istakao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića navodeći da vještak nije imao u vidu cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to tablicu prometa, pregled blokada po računu i kamatne listove, te da se nalaz i mišljenje temelji isključivo na temelju prometa po računu no da je već iz prometa po računu razvidno da je u redoslijedu naplate bio samo nalog od 23. listopada 2010.HV01710072300000039 za prijenos na Raiffeisenbank Austria d.d. Kako se vještak Zrinko Ručević nije mogao dopunski očitovati na navedene prigovore s obrazloženjem da je nepotpuna dokumentacija, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da navedeni vještak nije u mogućnosti odgovoriti na postavljeni zadatak, te nije uzeo u obzir njegov nalaz. Stoga su žalbeni navodi tužiteljice kojima se poziva na nalaz vještaka Zrinka Ručevića neosnovani.

13. Slijedom svega navedenog sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je dana 27. studenog 2006. raskinut Ugovor o otvaranju računa obzirom da ista nije dokazala da su bili ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog Ugovora s pripadajućim aneksom temeljem Pravilnika tuženika. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ivana Tkaleca je utvrđeno da je tužiteljica 16. srpnja 2007. imala dug po spornom računu, i to zbog troškova vođenja računa, slanja izvoda te obračunatih zateznih kamata na korištenje kredita u razdoblju od 21. kolovoza 2003. do 21. lipnja 2005. u ukupnom iznosu od 4.868,75 kn.

14. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice i prema shvaćanju ovog suda na tužiteljici je teret dokazivanja neispunjenja ugovorne obveze, odnosno da joj je tuženik neopravdano ustegnuo s računa iznos od 646,19 EUR (4.868,75 kn).

15. Kako tužiteljica nije dostavila dokaze kojima bi dokazala svoje navode da je valjano raskinula ugovor, odnosno da su u trenutku slanja izjave o raskidu od 27. studenoga 2006. bili ispunjeni svi uvjeti određeni Ugovorom i Pravilnikom, a koji su bili potrebni za valjani raskid ugovor, to je pravilno sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da dana 27. studenoga 2006. nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog Ugovora o otvaranju žiro [broj bankovnog računa] od 7. prosinca 1998., zajedno s pripadajućim aneksom.

16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je dana 27. studenog 2006. raskinut Ugovor o otvaranju i vođenju računa koji su tužiteljica i tuženik sklopili 7. prosinca 1998.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev obzirom da je tužiteljica potvrdila da je ugovor o otvaranju i vođenju računa otkazan 5. prosinca 2014., a što potvrđuje i dopis tuženika od 5. prosinca 2014. (list 279 spisa), pa je stoga neosnovan zahtjev kojim traži da sud konstitutivnom odlukom raskine predmetni ugovor koji je već raskinut.

18. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

19. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža