Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4496/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica iza pokojnog ZC OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Patricija Đurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik IC i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3500/2022-25 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3500/2022-25 od 17. svibnja 2024.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

“I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 21.12.2005. potvrđenog od javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod posl. br. OU-773/2005 dana 22.12.2005., sklopljenog između tužitelja ICR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju ICR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od ukupno 33.769,20 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:

na iznos od 139,90 EUR / 1.054,04 kn od dana 02.08.2009. godine do dana isplate, na iznos od 124,50 EUR / 938,07 kn od dana 02.09.2009. godine do dana isplate, na iznos od 20,45 EUR / 154,07 kn od dana 02.10.2009. godine do dana isplate, na iznos od 6,39 EUR / 48,11 kn od dana 02.11.2009. godine do dana isplate, na iznos od 16,30 EUR / 122,78 kn od dana 02.12.2009. godine do dana isplate, na iznos od 12,73 EUR / 95,89 kn od dana 02.01.2010. godine do dana isplate, na iznos od 37,92 EUR / 285,69 kn od dana 02.02.2010. godine do dana isplate, na iznos od 51,53 EUR / 388,25 kn od dana 02.03.2010. godine do dana isplate, na iznos od 49,25 EUR / 371,09 kn od dana 02.04.2010. godine do dana isplate, na iznos od 64,67 EUR / 487,25 kn od dana 02.05.2010. godine do dana isplate, na iznos od 88,84 EUR / 669,37 kn od dana 02.06.2010. godine do dana isplate, na iznos od 89,95 EUR / 677,72 kn od dana 02.07.2010. godine do dana isplate, na iznos od 122,13 EUR / 920,19 kn od dana 02.08.2010. godine do dana isplate, na iznos od 120,95 EUR / 911,32 kn od dana 02.09.2010. godine do dana isplate, na iznos od 153,82 EUR / 1.158,97 kn od dana 02.10.2010. godine do dana isplate, na iznos od 153,82 EUR / 1.158,97 kn od dana 02.11.2010. godine do dana isplate, na iznos od 151,00 EUR / 1.137,68 kn od dana 02.12.2010. godine do dana isplate, na iznos od 153,82 EUR / 1.158,97 kn od dana 02.01.2011. godine do dana isplate, na iznos od 220,18 EUR / 1.658,97 kn od dana 02.02.2011. godine do dana isplate, na iznos od 199,42 EUR / 1.502,55 kn od dana 02.03.2011. godine do dana isplate, na iznos od 194,16 EUR / 1.462,87 kn od dana 02.04.2011. godine do dana isplate, na iznos od 192,71 EUR / 1.452,00 kn od dana 02.05.2011. godine do dana isplate, na iznos od 215,20 EUR / 1.621,46 kn od dana 02.06.2011. godine do dana isplate, na iznos od 221,31 EUR / 1.667,45 kn od dana 02.07.2011. godine do dana isplate, na iznos od 221,31 EUR / 1.667,45 kn od dana 02.08.2011. godine do dana isplate, na iznos od 221,31 EUR / 1.667,45 kn od dana 02.09.2011. godine do dana isplate, na iznos od 221,31 EUR / 1.667,45 kn od dana 02.10.2011. godine do dana isplate, na iznos od 223,61 EUR / 1.684,76 kn od dana 02.11.2011. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.12.2011. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.01.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.02.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.03.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.04.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.05.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.06.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.07.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.08.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.09.2012. godine do dana isplate, na iznos od 288,08 EUR / 2.170,53 kn od dana 02.10.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.11.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.12.2012. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.01.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.02.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.03.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.04.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.05.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.06.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.07.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.08.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.09.2013. godine do dana isplate, na iznos od 289,97 EUR / 2.184,76 kn od dana 02.10.2013. godine do dana isplate, na iznos od 277,16 EUR / 2.088,27 kn od dana 02.11.2013. godine do dana isplate, na iznos od 278,02 EUR / 2.094,72 kn od dana 02.12.2013. godine do dana isplate, na iznos od 287,73 EUR / 2.167,93 kn od dana 02.01.2014. godine do dana isplate, na iznos od 233,07 EUR / 1.756,04 kn od dana 02.02.2014. godine do dana isplate, na iznos od 288,36 EUR / 2.172,62 kn od dana 02.03.2014. godine do dana isplate, na iznos od 294,32 EUR / 2.217,57 kn od dana 02.04.2014. godine do dana isplate, na iznos od 290,39 EUR / 2.187,94 kn od dana 02.05.2014. godine do dana isplate, na iznos od 282,26 EUR / 2.126,67 kn od dana 02.06.2014. godine do dana isplate, na iznos od 282,67 EUR / 2.129,76 kn od dana 02.07.2014. godine do dana isplate, na iznos od 288,82 EUR / 2.176,08 kn od dana 02.08.2014. godine do dana isplate, na iznos od 292,88 EUR / 2.206,71 kn od dana 02.09.2014. godine do dana isplate, na iznos od 294,34 EUR / 2.217,67 kn od dana 02.10.2014. godine do dana isplate, na iznos od 298,78 EUR / 2.251,14 kn od dana 02.11.2014. godine do dana isplate, na iznos od 304,81 EUR / 2.296,56 kn od dana 02.12.2014. godine do dana isplate, na iznos od 11.177,56 EUR / 84.217,35 kn od dana 12.12.2014. godine do dana isplate,

na iznos od 348,13 EUR / 2.622,96 kn od dana 16.12.2014. godine do dana isplate, na iznos od 624,81 EUR / 4.707,65 kn od dana 02.01.2015. godine do dana isplate, na iznos od 13,03 EUR / 98,17 kn od dana 02.03.2015. godine do dana isplate, na iznos od 8,83 EUR / 66,54 kn od dana 02.04.2015. godine do dana isplate, na iznos od 514,51 EUR / 3.876,58 kn od dana 21.04.2015. godine do dana isplate, na iznos od 11,65 EUR / 87,76 kn od dana 02.05.2015. godine do dana isplate, na iznos od 11,65 EUR / 87,76 kn od dana 02.06.2015. godine do dana isplate, na iznos od 6.709,60 EUR / 50.553,49 kn od dana 02.07.2015. godine do dana isplate,

sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 21.12.2005. potvrđenog od javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod posl. br. OU-773/2005 dana 22.12.2005. sklopljenog između tužitelja ICR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i založnog dužnika i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, a koji dio odredbe glasi:„...promjenjiva... mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračun i naplate u skladu s važećim odlukama Banke...“.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju ICR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od ukupno 2.696,67 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:

na iznos od 43,12 EUR / 324,86 kn od dana 02.05.2008. godine do dana isplate, na iznos od 46,34 EUR / 349,14 kn od dana 02.06.2008. godine do dana isplate, na iznos od 29,52 EUR / 222,44 kn od dana 02.07.2008. godine do dana isplate, na iznos od 29,14 EUR / 219,53 kn od dana 02.08.2008. godine do dana isplate, na iznos od 28,95 EUR / 218,11 kn od dana 02.09.2008. godine do dana isplate, na iznos od 28,95 EUR / 218,09 kn od dana 02.10.2008. godine do dana isplate, na iznos od 29,85 EUR / 224,94 kn od dana 02.11.2008. godine do dana isplate, na iznos od 11,51 EUR / 86,75 kn od dana 02.12.2008. godine do dana isplate, na iznos od 49,19 EUR / 370,60 kn od dana 02.01.2009. godine do dana isplate, na iznos od 7,66 EUR / 57,73 kn od dana 02.04.2009. godine do dana isplate, na iznos od 7,96 EUR / 59,97 kn od dana 02.07.2009. godine do dana isplate, na iznos od 153,30 EUR / 1.155,05 kn od dana 02.08.2009. godine do dana isplate, na iznos od 149,39 EUR / 1.125,56 kn od dana 02.09.2009. godine do dana isplate, na iznos od 32,18 EUR / 242,45 kn od dana 02.10.2009. godine do dana isplate, na iznos od 29,94 EUR / 225,55 kn od dana 02.11.2009. godine do dana isplate, na iznos od 30,17 EUR / 227,35 kn od dana 02.12.2009. godine do dana isplate, na iznos od 30,12 EUR / 226,94 kn od dana 02.01.2010. godine do dana isplate, na iznos od 30,75 EUR / 231,67 kn od dana 02.02.2010. godine do dana isplate, na iznos od 31,41 EUR / 236,68 kn od dana 02.03.2010. godine do dana isplate, na iznos od 31,48 EUR / 237,15 kn od dana 02.04.2010. godine do dana isplate, na iznos od 31,87 EUR / 240,13 kn od dana 02.05.2010. godine do dana isplate, na iznos od 32,82 EUR / 247,30 kn od dana 02.06.2010. godine do dana isplate, na iznos od 33,14 EUR / 249,69 kn od dana 02.07.2010. godine do dana isplate, na iznos od 34,28 EUR / 258,25 kn od dana 02.08.2010. godine do dana isplate, na iznos od 34,66 EUR / 261,13 kn od dana 02.09.2010. godine do dana isplate, na iznos od 17,32 EUR / 130,46 kn od dana 02.10.2010. godine do dana isplate, na iznos od 50,33 EUR / 379,18 kn od dana 02.11.2010. godine do dana isplate, na iznos od 40,29 EUR / 303,58 kn od dana 02.12.2010. godine do dana isplate, na iznos od 4,03 EUR / 30,37 kn od dana 02.01.2011. godine do dana isplate, na iznos od 52,85 EUR / 398,17 kn od dana 02.02.2011. godine do dana isplate, na iznos od 55,98 EUR / 421,75 kn od dana 02.03.2011. godine do dana isplate, na iznos od 37,15 EUR / 279,92 kn od dana 02.04.2011. godine do dana isplate, na iznos od 37,08 EUR / 279,39 kn od dana 02.05.2011. godine do dana isplate, na iznos od 37,98 EUR / 286,17 kn od dana 02.06.2011. godine do dana isplate, na iznos od 6,32 EUR / 47,62 kn od dana 02.07.2011. godine do dana isplate, na iznos od 7,89 EUR / 59,44 kn od dana 02.11.2011. godine do dana isplate, na iznos od 76,70 EUR / 577,92 kn od dana 02.12.2011. godine do dana isplate, na iznos od 71,81 EUR / 541,07 kn od dana 02.01.2012. godine do dana isplate, na iznos od 44,94 EUR / 338,60 kn od dana 02.02.2012. godine do dana isplate, na iznos od 34,93 EUR / 263,19 kn od dana 02.03.2012. godine do dana isplate, na iznos od 45,81 EUR / 345,12 kn od dana 02.04.2012. godine do dana isplate, na iznos od 46,14 EUR / 347,63 kn od dana 02.05.2012. godine do dana isplate, na iznos od 37,59 EUR / 283,20 kn od dana 02.06.2012. godine do dana isplate, na iznos od 32,78 EUR / 247,01 kn od dana 02.07.2012. godine do dana isplate, na iznos od 43,16 EUR / 325,22 kn od dana 02.08.2012. godine do dana isplate, na iznos od 47,19 EUR / 355,57 kn od dana 02.09.2012. godine do dana isplate, na iznos od 66,00 EUR / 497,25 kn od dana 02.10.2012. godine do dana isplate, na iznos od 48,01 EUR / 361,72 kn od dana 02.11.2012. godine do dana isplate, na iznos od 38,46 EUR / 289,74 kn od dana 02.12.2012. godine do dana isplate, na iznos od 45,53 EUR / 343,03 kn od dana 02.01.2013. godine do dana isplate, na iznos od 53,47 EUR / 402,87 kn od dana 02.02.2013. godine do dana isplate, na iznos od 55,58 EUR / 418,77 kn od dana 02.03.2013. godine do dana isplate, na iznos od 59,36 EUR / 447,25 kn od dana 02.04.2013. godine do dana isplate, na iznos od 40,08 EUR / 301,96 kn od dana 02.05.2013. godine do dana isplate, na iznos od 70,79 EUR / 533,40 kn od dana 02.06.2013. godine do dana isplate, na iznos od 72,42 EUR / 545,63 kn od dana 02.07.2013. godine do dana isplate, na iznos od 72,98 EUR / 549,86 kn od dana 02.08.2013. godine do dana isplate, na iznos od 70,26 EUR / 529,34 kn od dana 02.09.2013. godine do dana isplate, na iznos od 63,01 EUR / 474,73 kn od dana 02.10.2013. godine do dana isplate, na iznos od 39,58 EUR / 298,23 kn od dana 02.11.2013. godine do dana isplate, na iznos od 37,40 EUR / 281,76 kn od dana 02.12.2013. godine do dana isplate, na iznos od 37,81 EUR / 284,90 kn od dana 02.01.2014. godine do dana isplate, sve u roku 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.162,16 eura (8.756,27 kn) (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 388,78 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 637,61 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 447,19 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 583,74 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 344,12 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 372,84 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 187,98 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 116,19 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 116,19 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 113,97 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 111,12 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 107,42 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 103,44 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 236,00 od 02.11.2008. pa do isplate,

- kn 99,50 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 150,75 od 02.01.2009. pa do isplate,

- kn 97,37 od 02.02.2009. pa do isplate,

- kn 97,37 od 02.03.2009. pa do isplate,

- kn 97,37 od 02.04.2009. pa do isplate,

- kn 97,37 od 02.05.2009. pa do isplate,

- kn 97,37 od 02.06.2009. pa do isplate,

- kn 97,37 od 02.07.2009. pa do isplate,

- kn 53,56 od 28.01.2015. pa do isplate,

- kn 4.001,65 od 02.02.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 590,32 eura (kn 4.447,78) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- kn 4,85 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 176,89 od 02.02.2009. pa do isplate,

- kn 210,15 od 02.03.2009. pa do isplate,

- kn 47,86 od 02.05.2009. pa do isplate,

- kn 63,15 od 02.06.2009. pa do isplate,

- kn 403,94 od 02.08.2011. pa do isplate,

- kn 1.042,68 od 02.09.2011. pa do isplate,

- kn 155,44 od 02.10.2011. pa do isplate,

- kn 601,72 od 02.02.2014. pa do isplate,

- kn 183,35 od 02.03.2014. pa do isplate,

- kn 172,30 od 02.04.2014. pa do isplate,

- kn 170,46 od 02.05.2014. pa do isplate,

- kn 170,21 od 02.06.2014. pa do isplate,

- kn 172,70 od 02.07.2014. pa do isplate,

- kn 174,26 od 02.08.2014. pa do isplate,

- kn 174,03 od 02.09.2014. pa do isplate,

- kn 173,73 od 02.10.2014. pa do isplate,

- kn 174,73 od 02.11.2014. pa do isplate,

- kn 175,33 od 02.12.2014. pa do isplate,

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

VII. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 4. svibnja 2023.

VIII. Nalaže se tuženome naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.944,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 17. svibnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tužiteljici dosuditi trošak odgovora na žalbu sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik poziva u žalbi. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako će naknadno biti obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivim kamatama.

7. U odnosu na navode žalbe o eventualnom izuzeću suda treba navesti da je rješenjem Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 29 Su-64/2025-3 od 16. siječnja 2025. odbijen kao neosnovan zahtjev podnositelja Erste&Steiermaerkische bank d.d. za izuzeće od obavljanja sudske dužnosti predmetnog suca u ovom parničnom postupku.

8. Nadalje, odlukom Suda EU C-567/2020 (Herman vs ZABA) izraženo je stajalište da predmeti kao što je konkretni, a čiji je predmet postupanja ugovor o kreditu sklopljen prije datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, nisu obuhvaćeni pravom Unije pa nije bilo mjesta podnošenjem zahtjeva za prethodnu odluku o tumačenju odredbe čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli. Time što je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.), u koji su implementirane odredbe upravo te Direktive, sud nije ni na koji način počinio bitnu povredu odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., kako se prigovara u žalbi. Sud je primijenio zakon koji je bio dio pozitivnog prava u Republici Hrvatskoj u vrijeme sklapanja spornog ugovora o čijoj se djelomičnoj ništetnosti odlučuje u ovoj parnici, te nije bilo mjesta odlučivanju o primjeni prava Unije, jer se radi o ugovoru od 21.12.2005. i tada važećem propisu.

Odluka Suda EU C-81/19 na koju se tuženik poziva u svom prijedlogu za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Suda EU donesena je u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi budući da se radi o presudi kojom je ocjenjivan upit rumunjskog suda u odnosu na propise važeće u toj zemlji, različite od onih važećih u Republici Hrvatskoj.

9. U postupku je utvrđeno, a među strankama nije niti sporno sklapanje Ugovora o kreditu od 21. prosinca 2005. između tuženika kao kreditora i prednika tužiteljice ŽC kao korisnika kredita, koji je sklopljen pod brojem [broj kredita] slijedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 186.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj,

- ugovoren je rok otplate od 144 mjesečnih anuiteta,

- kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu,

- kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja je iznosila 4,000% godišnje,

- namjena kredita je kupovina nekretnine,

- kredit će se otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanim u valuti, a plativim u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

10. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

11. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv, između ostalih, i ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Nadalje su prava potrošača povrijeđena na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

13. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

15. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

16. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

17. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

18. U konkretnom slučaju, suprotno navodima žalbe, tuženik nije tvrdio niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

19. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio, da su ona i suprug s obzirom da imaju troje djece odlučili kupiti stan u [adresa] jer su djeca odlazila u [adresa] na studij, a i oni su se u starosti namjeravali tu preseliti jer je blizu dom zdravlja. Nikada nisu imali namjeru niti koristili taj stan u ikakve ekonomske svrhe, nisu ga iznajmljivali, nisu u njemu imali obrt niti registrirali pravnu osobu. Stan je i nadalje u njihovom vlasništvu te ga koriste ona i kći. Graditelj i prodavatelj stana bila je Ingra, a stan je već bio i oglašen sa cijenom u valuti švicarskih franaka te su ih iz Ingre uputili u Erste banku u kojoj im je ponuđen upravo kredit u toj valuti, zapravo im je tako bilo uvjetovano, te im je rečeno kako se radi o stabilnoj i sigurnoj valuti sa nižom kamatnom stopom koja je za njih povoljnija. Ne sjeća se da bi vidjela u banci ponude u drugim valutama a njima je ponuđen kredit samo u valuti CHF. Tužiteljica je radila u to doba u bjelovarskoj bolnici kao liječnica, te je trajni nalog imala na način da je pristala na administrativnu zabranu kod svog poslodavca.

20. Sud je ocijenio i iskaz svjedokinje VC, koja je iskazala da su tužiteljica i sada pok. suprug kupovali stan u [adresa], da su sami izričito tražili kredit u valuti CHF, a bila im je ponuđena i valuta Euro, a ne sjeća se da li je bila tada u ponudi i valuta Kune, no odlučili su se za kredit vezan uz valutu CHF jer je za taj kredit kamatna stopa bila najniža, da je u to doba banka imala letke sa kretanjem tečaja valute CHF desetak godina prije sklapanja kredita, da im je objašnjavala da je rata kredita promjenjiva s obzirom na promjenu tečaja valute, no tada je općenito mišljenje bilo da kako će biti svima tako će biti i njima, da je objašnjavala i da je kamatna stopa promjenjiva i da se može mijenjati u svakom trenutku u skladu sa odlukom kreditnog odbora, a kriterij za tu promjenu nisu bili predvidljivi. Ne sjeća kako je objašnjavala kriterij promjene kamatne stope, i da li je ta promjena bila vezana uz promjenu tečaja valute.

Ugovor je bio špranciran i jedinstven za tu vrstu ugovora o kreditu, te se ne sjeća da bi ŽC ili CC tražili bilo kakve izmjene.

21. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da iskaz bankovnog službenika zapravo u cijelosti potvrđuje sva utvrđenja iz kolektivnog spora jer sama djelatnica tuženika iskazuje da kriteriji za promjenu kamatne stope nisu bili predvidljivi a da se ne sjeća je li promjena bila vezana uz promjenu tečaja valute, pa dakle tužiteljica i suprug nisu niti mogli dobiti obavijesti na temelju kojih bi mogli dati svoj informirani pristanak na sporne ugovorne odredbe.

22. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, prvostupanjski sud je imao na umu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502 C ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., u kojoj navodi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači nije nužno provoditi poseban dokazni postupak jer bi to bilo, s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, neekonomično i previše tegobno za potrošača, te suprotno odredbama ZPP i ZZP. Ustavni sud je u odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrdio da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti proizvoljno.

23. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu, koji je u svom nalazu i mišljenju od 27. kolovoza 2020. (list 157-167 spisa) naveo da je tužitelj ukupno više platio radi promjenjive kamatne stope u razdoblju od 1.4.2008. do 1.1.2014. 20.318,08 kn. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima na stranici 4-5 nalaza. U navedenom razdoblju, pojedini mjesečni anuiteti su plaćeni u manjem iznosu od obveze, i to u ukupnom iznosu od 2.104,96 kn. Manje plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i dospijećima na stranici 5 nalaza. Tužitelj je u utuženom razdoblju (od 1.11.2008. do 1.7.2015.) više platio radi promjene tečaja u odnosu na tečaj na dan 21.12.2005. ukupno 254.434,03 kn. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima na stranici 6-7 nalaza. U navedenom razdoblju, pojedini mjesečni anuiteti su plaćeni u manjem iznosu od obveze, i to u ukupnom iznosu od 5,125,68 kn. Manje plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i dospijećima na stranici 7 nalaza. Razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita, odnosno 21. prosinca 2005. za razdoblje od 1.2.2006. do 1.12.2008., a sve sukladno točci 6a odgovora na tužbu iznosi:

U razdoblju od 1.2.2006. do 1.9.2006. po predmetnom kreditu je ukupno više plaćeno 1.672,20 kn. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima na stranici 8 nalaza.

U razdoblju od 1.10.2007. do 1.12.2008., po predmetnom kreditu je manje plaćeno ukupno 3.966,09 kn. Manje plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i dospijećima na stranici 9 nalaza.

23.1. Razlika između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4% i stvarno plaćenih kamata po sniženoj stopi od 3,23% za razdoblje od 1.2.2014. do 1.7.2015. sukladno točci 6b odgovora na tužbu iznosi ukupno 2.342,82 kn manje plaćeno u razdoblju od 1.2.2014. do 1.12.2014. Prema dokumentaciji u spisu, razlika za razdoblje od 11.12.2014. do 1. 7.2015. ne može se utvrditi jer je nejasno što se dešavalo po predmetnom kreditu s obzirom da tuženik više nije zaračunavao anuitete, već dijelove otplate glavnice i redovnu kamatu obračunatu na nepoznati iznos glavnice, nepoznato razdoblje i po nepoznatoj kamatnoj stopi. Vještak je računski probao rekonstruirati što se po kreditu dešavalo, no nije uspio prema dostavljenoj dokumentaciji, pa bi za eventualno potraživanje za razdoblje od 11.12.2014. pa nadalje, tuženik trebao dostaviti pojašnjenja za navedene nejasnoće.

23.2. Vještak je također po prijedlogu tužitelja sačinio dopunu nalaza (list 534-542 spisa) na način da je na temelju osnovnog nalaza i mišljenja dao konverzija svih razlika u EUR, a prema fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) i Zakonu o proglašenju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022). U dopunskom je nalazu vještak dobiveno iskazao u važećoj valuti eura. Vještak navodi da je tužitelj ukupno više platio radi promjenjive kamatne stope u razdoblju od 1.4.2008. do 1.1.2014. iznos od 20.318,08 kn, odnosno po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) protuvrijednost od 2.696,67 EUR. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima na stranici 2-3 nalaza. U navedenom razdoblju, pojedini mjesečni anuiteti su plaćeni u manjem iznosu od obveze, i to u ukupnom iznosu od 2.104,96 kn odnosno po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) protuvrijednost od 279,38 EUR. Manje plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i dospijećima na stranici 3 nalaza.

23.3. Tužitelj je u utuženom razdoblju (od 1.11.2008. do 1. 7.2015.) više platio radi promjene tečaja u odnosu na tečaj na dan 21.12.2005. ukupno 254.434,03 kn, odnosno po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) protuvrijednost od 33.769,20 EUR. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima na stranici 3-5 nalaza. U navedenom razdoblju, pojedini mjesečni anuiteti su plaćeni u manjem iznosu od obveze, i to u ukupnom iznosu od 5.125,68 kn, odnosno po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) protuvrijednost od 680,29 EUR. Manje plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i dospijećima na stranici 5 nalaza. Razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita, odnosno 21. prosinca 2005. za razdoblje od 1. 2.2006. do 1.12.2008., a sve sukladno točci 6a odgovora na tužbu iznosi:

a) U razdoblju od 1. 2.2006. do 1. 9.2006. po predmetnom kreditu je ukupno više plaćeno 1.672,20 kn odnosno po fiksnom konverzijskom tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) protuvrijednost od 221,94 EUR. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima na stranici 6 nalaza.

b) U razdoblju od 1.10.2007. do 1.12.2008., po predmetnom kreditu je manje plaćeno ukupno 3.966,09 kn, odnosno po fiksnom konverzijskom tečaju protuvrijednost od 526,39 EUR. Manje plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i dospijećima na stranici 6-7 nalaza. Razlika između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4% i stvarno plaćenih kamata po sniženoj stopi od 3,23% za razdoblje od 1.2.2014. do 1.7.2015. sukladno točci 6b odgovora na tužbu iznosi ukupno 2.342,82 kn, odnosno po fiksnom konverzijsko tečaju (1 EUR = 7,5345 kn) protuvrijednost od 310,95 EUR manje plaćeno u razdoblju od 1. 2.2014. do 1.12.2014.

24. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužiteljici pripada na ime razlike više plaćenog zbog tečajne razlike i promjenjivih kamata tužbenim zahtjevom traženi iznos od 33.769,20 eur, odnosno 2.696,67 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od uplate pojedinih anuiteta u kojima je preplata ostvarena, do isplate.

25. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

26. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

27. U smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

27.1. U konkretnom slučaju tužba je podnesena 12. lipnja 2019., te tražbina tužiteljice nije zastarjela.

28. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

29. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen istaknuti prigovor tuženika radi prebijanja, jer plaćanjem anuiteta tužitelji nisu ništa primili, pa stoga ne postoji niti njihova obveza vraćanja nečeg što nisu primili, a time ne postoji niti tražbina tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio u trenutku isplate kredita, posebno je istaknuto da tuženik nema svojstvo potrošača te se ne njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Uzimajući u obzir da tužitelji ništa nisu stekli plaćanjem manjih iznosa anuiteta u ugovornom razdoblju, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti, tj. pravila vraćanja, na temelju kojih bi tužitelji bilo što trebali vratiti, odnosno isplatiti tuženiku.

30. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

31. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT). Sud je osnovano primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 126/22) prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eur, za sve poduzete radnje, budući da je isto predviđeno upravo odredbama čl. 2. te Tarife.

32. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić