Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3627/2024-3

R E P U B L I K A  H RVA T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor-Flis kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici CD, a ova po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d. d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, koje zastupa punomoćnik Mario Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-190/2021 od 23. travnja 2024., dana 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-190/2021 od 23. travnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 28.000,00 kn na ime pravične novčane naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 15. siječnja 2020.g. (od podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 2.000,00 kn na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 22. ožujka 2018. g. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude prvog stupnja do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II. Dužna je tužiteljica nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur u roku od 15 dana, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom presudu preinačiti a podredno ukinuti, uz naknadu troška parničnog postupka u povodu žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, uz naknadu troška parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu 28.000,00 kuna naime naknade štete s osnove povrede prava osobnosti te imovinske štete od 2.000,00 kuna a koja je prouzročena prilikom prometne nesreće koja se dogodila dana, 22. ožujka 2018. godine, za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prilikom sudara došlo do bočnog ulaznog naleta pješakinje UD na automobil VW Vento u trenutku kad je prelazila cestu preko pješačkog prijelaza iz smjera zapada prema istoku odnosno, s desne strane nailazećeg automobila VW Vento. Prometna nesreća bila bi izbjegnuta na način da se pješakinja UD odlučila na prelazak kolnika državne ceste broj 1 u situaciji kada je to mogla napraviti potpuno sigurno. Osiguranik tuženika se kretala brzinom od oko 47 km/h pri ograničenju brzine od 50 km/h pa stoga ocjenjuje da vožnja osiguranika tuženika nije bila protupravna a do nesreće je došlo naletom pješakinje tužiteljice na vozilo osiguranika tuženice.

7. Potom utvrđuje i da tužiteljica u ovom postupku nije niti dokazala koje bi ozljede pretrpjela jer osim medicinskih nalaza nije predložila vještačenje po odgovarajućim vještacima tijekom postupka nego samo paušalno u tužbi a prije zaključenja rasprave nije imala dokaznih prijedloga, kao niti na pripremnom ročištu u svezi određenog medicinskog vještačenja radi utvrđenja zadobivenih ozljeda, pa posljedično tome nije dokazala niti visinu imovinske štete u vidu troškova za tuđu pomoć i njegu jer sud nema potrebno medicinsko stručno znanje da bi sam mogao te činjenice utvrditi.

8. Odredbom čl. 130. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.; dalje ZSPC) propisano je da je na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom pješaka upravlja prometnim svjetlima za pješake, odnosno na raskrižju, pješak dužan postupiti prema tim znakovima.

9. Uvidom u spis i u nalaz i mišljenje sudskog vještaka moguće je utvrditi da se predmetni štetni događaj dogodio na pješačkom prijelazu i da se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od oko 47 km/h pri ograničenju brzine od 50 km/h, te da bi tek pri brzini od oko 42 km/h osiguranik tuženika mogao uočiti namjeru pješakinje i poduzeti reakciju intenzivnog kočenja zbog čega bi mogla biti izbjegnuta prometna nezgoda.

10. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužiteljica priznala činjenicu kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo crveno svijetlo za prijelaz pješaka preko pješačkog prijelaza, zbog čega se utvrđuje da je tužiteljica postupila suprotno odredbi čl. 130. st.1. ZSPC.

11. Međutim, u vrijeme nastanka štetnog događaja tužiteljica bila stara 12 godina i 8 mjeseci, te se može opravdano očekivati nepredvidljiva reakcija osobe te dobi u prometu i koja ima tek osnovno poznavanje prometnih propisa.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno kako osiguranik tuženika imao preglednost prema nailasku pješakinje u područje oko pješačkog prijelaza minimalno 80 metara te da je osiguranik tuženika imao mogućnost intenzivnog kočenja u prostornom intervalu od 22,0 metra kada se pješakinja približavala zapadnom rubu kolnika do sudarne pozicije.

13. Odredbom čl. 38. st.2. ZSPC propisano je da, kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

14. Kako je preglednost na mjestu nastanka štetnog događaja bila dovoljno velika da osiguranik tužitelja uoči tužiteljicu na pješačkom prijelazu, bilo je opravdano smanjiti brzinu ispod dopuštene u smislu odredbe čl. 38. st.2. ZSPC kako bi se pravodobno moglo zaustaviti vozilo u slučaju nepredvidivog izlaska iste na pješački prijelaz.

15. Nadalje, utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica samo paušalno u tužbi predložila medicinsko vještačenje a prije zaključenja rasprave nije imala dokaznih prijedloga pa nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva ne odgovara sadržaju spisa.

16. Naime, nije jasno na koji bi drugi način, osim predlaganja medicinskog vještačenja i dostavljanja medicinske dokumentacije, tužiteljica mogla dokazati visinu tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe i da na ročištu od 7. veljače 2024. na kojemu je zaključena glavna rasprava tužiteljica predlagala u nastavku postupka provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ortopedu i psihijatru a koji prijedlog je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem odbio.

17. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje čime je ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom čl. 355. ZPP, zbog čega je na temelju odredbe čl. 370. ZPP trebalo ukinuti presudu prvostupanjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje budući da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u smislu odredbe čl. 1092. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje ZOO), po potrebi i provođenjem dopunskog vještačenja, nakon čega će utvrditi visinu tužbenog zahtjeva predloženim medicinskim vještačenjem, te potom donijeti odgovarajuću odluku koja će se osnivati na provedenim dokazima odnosno, rezultatu dokaznog postupka i za koju će biti iznijeti jasni razlozi, čime će tek u ovom predmetu biti donijeta nova i zakonita odluka.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe stranaka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis