Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5619/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vizetin Brnabić & Rus u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-467/2019-36 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-467/2019-36 od 9. listopada 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak koji će se provesti pred drugim sucem pojedincem.

II. Odluka o troškovima postupka žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita] od 16. prosinca 2004. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, te dio odredbe članka 7. istog kredita, a koje glase: "IZNOS KREDITA: 117.800,00 CHF (sto sedamnaesttisućaosamsto CHF) protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj." "Iznos anuiteta=631,66 CHF VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventulani troškovi) računat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa stranke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule vezane za tečaj CHF u iznosu od 22.621,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke). Nadalje utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljima koja iznosi 1.134,85 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos kako je to pobliže specificirano točkom III. izreke presude te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu 3.897,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim presuđenja do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući istu u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjeve u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 1.051,00 EUR.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti (pravilno: ništavosti) odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu kojeg su 16. prosinca 2004. sklopili 1. tužiteljica kao korisnik kredita, 2. tužitelj kao sudužnik i tuženik kao kreditor, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

5. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravilnost zaključka da je ugovorna odredba iz čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu ništava, u vezi s čim tuženik osporava i osnovanost visine tužbenog zahtjeva. Uz to navodima žalbe ističe se da sud nije obrazložio ima li tužitelj status potrošača, što je pretpostavka da bi se o zahtjevu uopće moglo raspravljati, a tuženik osporava i zaključak suda vezano uz prigovor zastare, prijeboja, tijeka kamata.

6. Prvostupanjski sud, a polazeći od činjeničnih utvrđenja da su tužitelji i tuženik sklopili 16. prosinca 2004. ugovor o kreditu, kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljima novčani iznos od 117.800,00 CHF protuvrijednost u kunama i pozivajući se na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. zaključuje da je ništetna ugovorena odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega da je tuženik u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici, pozivom na odredbe čl. 1111. u svezi čl. 323. st. 1. ZOO-a s kamatama od dana stjecanja sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a. Nadalje, a prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prethodno otklanjajući prigovor zastare, obvezuje tuženika isplatiti tužiteljima u cijelosti zahtijevani iznos sa zatraženim kamatama, a smatra neosnovnim eventualno potraživanje tuženika spram tužitelja istaknuto u prigovoru radi prijeboja i o tome odlučuje u točki III. izreke.

7. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama te su razlozi presude proturječni i nejasni.

8. Prvenstveno valja istaknuti da se točno navodima žalbe ukazuje da sud prvoga stupnja nije utvrdio odlučnu činjenicu imaju li tužitelji svojstvo potrošača te pobijana presuda ne sadrži o tome niti jedan razlog, čime je sud prvog stupnja počinio povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

9. Sud prvog stupnja se u obrazloženju odluke poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite potrošača, konkretno odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., no ne daje nikakvog razloga o tome zašto su utvrđenja iz te odluke primjenjiva u ovom postupku, kao što niti ne obrazlaže status potrošača, ovdje tužitelja.

10. Nastavno navedenom sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge o tome zašto smatra konkretne ugovorne odredbe, čl. 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu ništetnim (ništavim), osim što utvrđuje da budući su ništetne, da je tuženik u obvezi vratiti stečeno bez osnove (točka 9. obrazloženja), pritom pogrešno se pozivajući na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.), koji je u primjeni od siječnja 2006., jer je na konkretni ugovorni odnos koji je nastao koncem 2004. valjalo primijeniti odredbe zakona koji je važio u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96.).

11. U postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača/tužitelja koji je pokrenuo postupak i s obzirom na sve okolnosti konkretnog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

12. Sve navedeno je ovdje u obrazloženju prvostupanjske presude u potpunosti izostalo, s time da je prvenstveno izostalo utvrđenje suda ima/ju li tužitelj/i status potrošača, a na što je već ranije ukazano.

13. U predmetnom postupku provedeni su dokazi saslušanjem tužitelja, ali sud ne ocjenjuje što je na temelju tako provedenih dokaza utvrdio niti ocjenjuje je li tuženik tužiteljima dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba.

14. Radi toga će u ponovljenom postupku, sud ocijeniti provedene dokaze saslušanjem tužitelja na okolnosti koje su prethodno istaknute.

15. Ukoliko sud u ponovljenom postupku, nakon ocjene prethodno provedenih dokaza, utvrdi da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništave, a ništavost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), tada bi tuženik bio nesavjestan stjecatelj, pa bi tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.

16. Nadalje u odluci suda prvog stupnja u potpunosti su izostali razlozi o tome zašto obvezuje tuženika isplatiti korisnici kredita i sudužniku, ovdje 1. i 2. tužiteljima utuženi novčani iznos, a prethodno utvrđuje da budući su ugovorene odredbe ništetne da je tuženik u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici (toč. 9. obrazloženja), te nadalje ne daje nikakve razloge o tuženikovom potraživanju, koje je odbio (točka III.), osim što je naveo da je neosnovano, a u potpunosti propušta iznijeti razloge o tome.

17. U odnosu na uplate izvršene od strane trećih osoba valja imati na umu odredbe čl. 210. i 296. ZOO- a, te je potrebno ukazati i na stav VSRH izražen u odluci Rev- 153/2024-2 od 29. svibnja 2024.: „Korisnik kredita ovlašten je zahtijevati stečeno bez osnove i za one uplate koje je izvršavao sudužnik po kreditu ili koji drugi sudionik kreditnog odnosa, odnosno koje je vršila treća osoba koja nije stranka ugovora o kreditu, a koje su uplate izvršene u ime i za račun korisnika kredita.“

18.1. Nisu sasvim jasni, a niti razumljivi razlozi suda prvog stupnja u otklanjaju prigovora zastare, osim što je obzirom na navođenje određenih datuma za zaključiti da se sud prvog stupnja poziva na datume pravomoćnosti pojedinih odluka iz ranije spomenutog kolektivnog spora vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite potrošača.

18.2. U odnosu na ovaj prigovor treba skrenuti pažnju na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Navedeno znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

19. Nadalje, po stavu ovog suda drugog stupnja nije osnovan prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u već spomenutom kolektivnom sporu vođenom kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, koji će se temeljem odredbe čl. 371. ZPP-a provesti pred drugim sucem pojedincem.

21. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će nakon što otkloni apsolutno bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, pri čemu jedna od njih svakako nije ne postupanje po prijedlogu tuženika radi podnošenja zahtjeva za prethodnom odlukom Sudu EU, utvrditi pravno relevantne činjenice za odlučivanje u ovom postupku i navesti razloge o svim činjenicama na koje je ukazano ovom odlukom, te, će razmotriti i ostale navode iznesene u podnesenoj žalbi nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, obrazloženu na način određen člankom 338. st. 4. ZPP- a.

22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka. Ovdje valja ukazati sudu prvog stupnja, a obzirom na žalbeni navod tuženika u vezi dosuđene sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu, da je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23.) izmijenjen članak 11. stavak 1. točka 20. na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji (potrošači) u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Prema tome, kako je Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama stupio na snagu 20. svibnja 2023. tužitelji, ukoliko bude utvrđen njihov status potrošača, bili bi u ovom postupku oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe za presudu, (a ne i za tužbu), slijedom čega je djelomično osnovan i ovaj žalbeni razlog tuženika. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić