Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1405/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Roberte Pandža, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević, & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1209/2020- 36 od 31. siječnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1209/2020- 43 od 23. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Erste & Steirmarkische bank d.d., Rijeka, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1209/2020-36 od 31. siječnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1209/2020-43 od 23. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom II., IV., V., VI.( I) i (II) i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje poslovni broj P-1209/2020-36 od 31. siječnja 2022. u dijelu pod točkom II. i III. izreke.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu ispravljenu rješenjem istog suda poslovni broj P-1209/2020-43 od 23. lipnja 2022. kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je ništetna odredba čl. Ugovor o kreditu [broj] od 14.05.2008. sklopljen između tužitelja CĐ, i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., koja glasi:

„čl.7. NAČIN VRAĆANJA

Otplata kredita je u 360 (tristošezdeset) mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu.

Kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu.

Iznos anuiteta =1.431.22 CHF

(jednatisućačetiristotridesetjednaCHFidvadesetdvije/100.

Dospjele obveze po kreditu, Banka će naplaćivati prijenosom sredstava s računa Korisnika kredita, broj 7701250828

VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate sa zakašnjenjem u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznos anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.”

te je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu [broj] od 14. svibnja 2008. godine sklopljen između tužitelja CĐ, i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., koja glasi:

„Čl.8.KAMATA

Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,95% (pet cijelih dvadesetpet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode.

Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke

Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita u otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 (petnaest) dana od datuma zaduženja.”

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. isplatiti tužitelju iznos od 110.816,29 kn , a koji iznos se odnosi na pretplatu, odnosno razliku anuiteta uslijed mijenjanja kamatne stope te uslijed mijenjanja tečaja za CHF, a sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II.

Pod točkom III. izreke utvrđeno je da je tužitelj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.800,60 kn povukao.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 29.540,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Pod točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.378,75 kn.

Pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika u odnosu na valutnu klauzulu i u odnosu na kamatne stope koji glasi:

„I. Utvrđenje tražbine tuženika i to u iznosu od kn 12.577,34 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od

- kn 655,13 od 11.01.2010. pa do isplate

- kn 868,90 od 26.04.2010. pa do isplate

- kn 1.614,54 od 29.11.2010. pa do isplate

- kn 158,64 od 26.01.2011. pa do isplate

- kn 606,94 od 24.10.2011. pa do isplate

- kn 1.608,71 od 29.11.2011. pa do isplate

- kn 610,77 od 29.05.2012. pa do isplate

- kn 490,78 od 31.05.2012. pa do isplate

- kn 845,22 od 28.06.2012. pa do isplate

- kn 1.918,40 od 25.10.2012. pa do isplate

- kn 46,86 od 30.10.2012. pa do isplate

- kn 1.741,66 od 30.01.2013. pa do isplate

- kn 53,49 od 26.02.2013. pa do isplate

- kn 1.293,00 od 28.03.2013. pa do isplate

- kn 64,30 od 28.05.2013. pa do isplate

po stopi propisanoj čl.29.stv.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Utvrđuje postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi CHF 433,62 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 2.138,44 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- CHF 36,94 izraženo u kn 225,85 od 02.06.2011, pa do isplate

- CHF 36,94 izraženo u kn 223,71 od 02.07.2011. pa do isplate

- CHF 36,94 izraženo u kn 223,71 od 02.08.2011. pa do isplate

- CHF 36,94 izraženo u kn 223,71 od 02.09.2011. pa do isplate

- CHF 36,94 izraženo u kn 223,71 od 02.10.2011. pa do isplate

- CHF 103,91 izraženo u kn 637,57 od 02.11.2011. pa do isplate

- CHF 103,91 izraženo u kn 637,50 od 02.12.2011. pa do isplate

- CHF 103,90 izraženo u kn 643,64 od 02.01.2012. pa do isplate

- CHF 103,89 izraženo u kn 652,97 od 02.02.2012. pa do isplate

- CHF 103,88 izraženo u kn 653,12 od 02.03.2012. pa do isplate

- CHF 103,87 izraženo u kn 643,20 od 02.04.2012. pa do isplate

- CHF 103,86 izraženo u kn 649,06 od 02.05.2012. pa do isplate

- CHF 103,85 izraženo u kn 652,61 od 02.06.2012. pa do isplate

- CHF 103,84 izraženo u kn 649,12 od 02.07.2012. pa do isplate

- CHF 103,82 izraženo u kn 649,12 od 02.08.2012. pa do isplate

- CHF 103,81 izraženo u kn 645,89 od 02.09.2012. pa do isplate

- CHF 103,78 izraženo u kn 639,17 od 02.10.2012. pa do isplate

- CHF 103,78 izraženo u kn 646,68 od 02.11.2012. pa do isplate

- CHF 103,76 izraženo u kn 648,71 od 02.12.2012. pa do isplate

- CHF 103,74 izraženo u kn 648,75 od 02.01.2013. pa do isplate

- CHF 103,72 izraženo u kn 637,74 od 02.02.2013. pa do isplate

- CHF 103,70 izraženo u kn 644,62 od 02.03.2013. pa do isplate

- CHF 103,68 izraženo u kn 646,39 od 02.04.2013. pa do isplate

- CHF 103,66 izraženo u kn 642,07 od 02.05.2013. pa do isplate

- CHF 103,64 izraženo u kn 630,16 od 02.06.2013. pa do isplate

- CHF 103,61 izraženo u kn 625,33 od 02.07.2013. pa do isplate

- CHF 103,59 izraženo u kn 630,06 od 02.08.2013. pa do isplate

- CHF 103,57 izraženo u kn 634,87 od 02.09.2013. pa do isplate

- CHF 103,54 izraženo u kn 643,79 od 02.10.2013. pa do isplate

- CHF 103,52 izraženo u kn 639,28 od 02.11.2013. pa do isplate

- CHF 103,50 izraženo u kn 641,53 od 02.12.2013. pa do isplate

- CHF 103,47 izraženo u kn 642,97 od 02.01.2014. pa do isplate

- CHF 501,99 izraženo u kn 3.143,21 od 02.02.2014. pa do isplate

- CHF 501,65 izraženo u kn 3.154,63 od 02.03.2014. pa do isplate

- CHF 501,32 izraženo u kn 3.142,98 od 02.04.2014. pa do isplate

- CHF 500,98 izraženo u kn 3.123,61 od 02.05.2014. pa do isplate

- CHF 500,63 izraženo u kn 3.112,86 od 02.06.2014. pa do isplate

- CHF 500,28 izraženo u kn 3.118,05 od 02.07.2014. pa do isplate

- CHF 499,92 izraženo u kn 3.136,40 od 02.08.2014. pa do isplate

- CHF 499,55 izraženo u kn 3.160,36 od 02.09.2014. pa do isplate

- CHF 499,19 izraženo u kn 3.162,47 od 02.10.2014. pa do isplate

- CHF 498,82 izraženo u kn 3.169,20 od 02.11.2014. pa do isplate

- CHF 498,44 izraženo u kn 3.182,12 od 02.12.2014. pa do isplate

- CHF 498,06 izraženo u kn 3.170,80 od 02.01.2015. pa do isplate

po stopi propisanoj čl.29.stv.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.”

Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je pod točkom I. izreke odbio prijedlog prijeboja tražbine tuženika sa tražbinom tužitelja od dana 22. srpnja 2019. godine. Pod točkom II. rješenje je odbijen prijedlog za prekid postupka do odluke Vrhovnog suda RH u pogledu tuženikove revizije od 22. srpnja 2019.

Pod točkom III. rješenja je odbijen prigovor preinake tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

2. Protiv ove presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu i rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Prije iznošenja žalbenih navoda tuženik opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući u bitnome da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu članka 71. stavak 1. ZPP-a, odnosno situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, a u kojem slučaju izjavljena žalba tuženika se ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu članka 73. ZPP-a, s tim da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno članku 72. stavak 2. ZPP-a.

4.1. Ovaj sud drugog stupnja navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije, jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju u kojoj se uređujući sudac ili njemu bliska osoba nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka čime bi bila uvjetovana njihova pristranost. Obzirom na prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu članka 71. stavak 7. ZPP-a i potom postupi u smislu članka 72. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi da se uopće radi o zahtjevu za izuzeće, to više što je isti podnesen uvjetno, ukoliko uređujući suci nalaze da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesno pravne odredbe sadržane u ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 7. i 8. odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu [broj] od 14. svibnja 2008. sklopljen između tužitelja CĐ, i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. te isplate po osnovi ništetnih navedenih odredbi.

6. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja utvrđujući da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 14. svibnja 2008. koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF i koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te je posljedično naložio tuženiku isplatu iznosa navedenih u točki II. izreke obzirom da tužitelj tvrdi da mu tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,95% po Ugovoru o kreditu od 14. svibnja 2008.

7. Između stranaka nije sporno da je između tuženika i tužitelja zaključen ugovor o [broj kredita] koji je zaključen na temelju kreditnog zahtjeva broj ... te potvrđen kod Javnog bilježnika prema kojem ta privatna isprava po obliku odgovara propisima javnobilježničkih isprava, a po sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta pod brojem: OU-37/2008 dana 15. svibnja 2008., uz obavijesti o otplatnom planu kredita.

8. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj.

9. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22; dalje- ZOO) pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

10. Međutim, prema ocjeni ovog suda osnovano tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 dalje: ZPP) jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, odnosno nije dao odgovor na sve prigovore koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka te ih sada ističe i u žalbi.

11. Naime, između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 13. siječnja 2016. sklopili Anex broj 1. Ugovora o kreditu od 14. svibnja.2008. na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu ; ZID ZPK/15), (list 198 spisa) kojim su ugovorne strane sporazumno ugovorile promjenu valute obveze otplate kredita (konverziju kredita ) te je iz čl. 3.1.a Anexa razvidno da je otplata po kreditu iz Osnovnog ugovora u CHF umjesto uz valutnu klauzulu u CHF vezana uz valutnu klauzulu u EUR.

12. Kako se prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi uopćeno pozvao na dokaze koje je proveo zaključujući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja temeljeći svoju odluku na pravomoćnoj sudskoj odluci donesenoj u kolektivnom sporu, te bez analize činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, a osobito pozivanja tuženika na zaključen Anex broj 1. Ugovora o kreditu od 14. svibnja 2008. na temelju ZID ZPK/15 kojim je izvršena konverzija kredita na način da je otplata po kreditu iz Osnovnog ugovora u CHF umjesto uz valutnu klauzulu u CHF vezana uz valutnu klauzulu u EUR i zbog čijeg postojanja tuženik smatra da tužitelj nema pravo na isplatu te da je tužitelju prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Anexa Ugovoru o kreditu prestalo pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate temeljem osnovnog Ugovora o kreditu, to u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je nije moguće ispitati.

13. Naime, nesporno je da su tužiteljica i tuženik 13. siječnja 2016. sklopili Anex broj 1. Ugovora o kreditu od 14. svibnja.2008. kojim su suglasno ugovorili promjenu valute obveze otplate kredita iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u kojoj je odobren osnovni kredit u eure, da su suglasno potvrdili da je Banka, sukladno čl. 1. ZID ZPK/15 kojim je dodan članak 19.e, dostavila tužitelju kao korisniku kredita izračun konverzije kredita iz osnovnog ugovora u CHF te nacrt Anexa, (čl. 3.3. Anexa) te je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio Izračun konverzije kredita i njegovim sklapanjem potvrdio da su imali dovoljno vremena i potrebnih informacija za donošenje informirane odluke o potpisivanju navedenog Anexa, te su suglasno utvrdili da je nakon konverzije klauzule kredita iz CHF u eure, da obveza tužitelja iz osnovnog ugovora u CHF, provedbi konverzije na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice kredita iznosi 133.725,74 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, a koji iznos predstavlja novu obvezu korisnika kredita prema banci.

14. Stoga a imajući u vidu sklopljeni Anex Ugovoru o kreditu to sud prvog stupnja nije mogao samo prihvatiti zahtjev tužitelja bez utvrđenja odlučne činjenice da li isti ima značenje novog posla kojim su tužitelj i tuženik uredili svoj pravni odnos obzirom na sklopljeni Anex Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora o kreditu od 12. lipnja 2006.

15. Naime, nepravilno sud prvog stupnja smatra da o navedenom Anexu Ugovora o kreditu nije potrebno raspravljati jer nije predmet spora s obzirom da je isti sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15- dalje- ZID ZPK/15) a koji je Zakon donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Sukladno članku 19.c stavak 1. ZID ZPK/15 konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran te se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom.

16. Naime, zaključenjem Anexa ugovora o kreditu stranke su definirale sve bitne uvjete nastalog ugovora, pa tako pored načina izračuna konverzije kredita iz CHF u kredit u eure, čime je promijenjena valuta kredita, definirana je redovna kamata, otplatni plan, a što je najvažnije tužitelj je na to dobrovoljno i samostalno pristao.

17. Valja reći da presuda ne sadrži razloge zbog čega sud prvog stupnja smatra da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe a koji su iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu sklapanjem Anexa Ugovora o kreditu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, ostali u imovini tuženika.

18. Intervencijom zakonodavca i donošenjem ZID ZPK/15 retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u kune. To znači da pravila ZID ZPK/15 u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.

19. Kako sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u pobijanoj presudi nije utvrdio je li konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK/15 ukinuti pobijanu presudu pod točkom II. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

20. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom pod točkom VI. odbio zahtjev tuženika u odnosu na valutnu klauzulu i u odnosu na kamatnu te zahtjev radi utvrđenja postojanja tražbine prema tuženika prema tužitelju u iznosu od CHF 433,62 kunske protuvrijednosti 2.138,44 sa zakonskim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom stavkom II. točke VI. a koje potraživanje se odnosi na potraživanje tuženika istaknuto radi prijeboja s osnove manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Međutim kako pobijana presuda o istaknutom prigovoru tuženika radi prijeboja nema razloga to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presudu u tom dijelu nije moguće ispitati.

21. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o naknadi troškova parničnog postupka, pod točkom IV. izreke.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u dijelu pod točkom II., IV. i VI. izreke i u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, vodeći računa o tvrdnjama tužitelja i prigovorima tuženika u odnosu na koje je potrebno iznijeti jasan i određen stav, pri čemu će posebno ocijeniti činjenicu da su stranke sklopile Anex 1 Ugovoru o kreditu te od koje je važnosti isti u odnosu na zahtjev tužitelja, te će radi nadopune činjeničnog stanja od vještaka zatražiti da se izjasni je li konverzija izvršena pravilno i matematički sukladno odredbama ZID ZPK/15.

24. Kako je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem pravilno odbio prijedlog za prekid postupka do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu tuženikove revizije od 22. srpnja 2019. kao i prigovor preinake tužbenog zahtjeva kao neosnovan za što je dao valjane razloge, to je valjalo temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje pod točkom II. i III. izreke.

25. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža