REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2044/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Ćuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-873/2023-4 od 6. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2890/2020-34 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-873/2023-4 od 6. studenoga 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2890/2020-34 od 26. svibnja 2023., gdje je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, odnosno NN 138/2023 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27.10.2023, Pž-2450/2023-2 od 30.08.2023., Pž-3919/2023-2 od 06.12.2023., Pž-2057/2023-2 od 24.01.2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18.07.2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (Presuda od 06.04.2006., Zahtjev br. 46917/99), Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Presuda od 06.09.2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (Presuda od 18.11.2021., Zahtjev br. 49083/18), te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)?,

2. Je li sud kod odluke o parničnim troškovima stranaka primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, odnosno NN 138/2023) u svezi s čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014), a imajući na umu pravno stajalište izraženo u presudama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27.10.2023, Pž-2450/2023-2 od 30.08.2023., Pž-3919/2023-2 od 06.12.2023., Pž-2057/2023-2 od 24.01.2024., kao i pravna stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18.07.2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (Presuda od 06.04.2006., Zahtjev br. 46917/99), K i Bešlić protiv Hrvatske (Presuda od 06.09.2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (Presuda od 18.11.2021., Zahtjev br. 49083/18), odluku treba donijeti na način da se za parnične radnje poduzete do 1. studenog 2022. godine stranci prizna parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kn (Tarifa NN br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022), dok se za parnične radnje poduzete nakon 1. studenog 2002. godine stranci treba priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn / 1,99 EUR ( Izmjena Tarife NN br. 126/2022) odnosno prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (NN br. 138/2023) ILI pak odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti na način da za sve poduzete radnje odnosno i za one parnične radnje poduzete i prije 1. studenog 2022. godine stranci prizna/dosudi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn /1,99 EUR odnosno 2,00 EUR?".

1.1. Tuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva.

1.2. Tužiteljica u odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Predmetna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što o tim pravnim pitanjima postoji stabilna praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od te prakse (odluke VSRH broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., broj Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024. i dr.). K tome, ocijenjeno je da postojeću praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske ne treba preispitati.

2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

4. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije osniva se na čl. 166. st. 1. ZPP. Taj zahtjev je odbijen jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug