Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1266/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod za obnovu Dubrovnik, OIB:43644119661, Cvijete Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik, koje zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1071/2021 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1071/2021 od 21. prosinca 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju 185.048,19 kn sa zateznom kamatom od 30.8.2021.g. do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju Zavod za obnovu Dubrovnika, OIB:43644119661 naknaditi tuženici ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 23.437,50 kuna/3.110,70 eur-a, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Tužena je podnijela odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19,80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a .

6. Predmet spora je isplata sredstava koje je ovdje tužitelj uložio u sanaciju zgrade [katastarska čestica].k. o. [katastarska općina] temeljem Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline [adresa] i drugih nepokretnih kulturnih dobara (Narodne novine 21/86, 33/89, 26/93, 128/99, 19/14, 32/14, 99/14 - dalje Zakon o obnovi ).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio sanaciju zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je sanacija zgrade okončana 2003. te da je ovdje tuženica predmetnu nekretninu i to stan kao etažno vlasništvo E -2 na drugom, trećem katu i potkrovlju površine 98,88 m2 stekla darovanjem od svog oca NKP 2005. te da je tuženica predmetni stan prodala 2021.

7.1. Također nije sporno da tužitelj nije upisao založno pravo na predmetnoj nekretnini kojim bi osigurao namirenje troškova u slučaju da vlasnik građevine otuđi nekretninu drugim osobama.

7.2. Međutim sporna je pasivna legitimacija tužene odnosno sporno jest je li ovdje tužena u obvezi vratiti uložena sredstva tužitelju te je sporna zastara potraživanja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog izvatka za zgr.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao etažno vlasništvo E-2 upisan stan na drugo, trećem katu i potkrovlju, površine 99,88 m2,

- da je u odnosu na vlasništvo razvidno da je tuženica upisana pod Z.[broj ZK uloška], te ispisana pod Z.[broj ZK uloška],

- da u zemljišnoj knjizi nije evidentiran upis založnog prava u korist tužitelja,

- da iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka OR ( supruga tužiteljice ) u bitnome proizlazi da isti žive na adresi [adresa] dok je otac tužiteljice živio na adresi [adresa], a predmetni stan koji je otac darovao tuženoj se nalazi na adresi [adresa] te da su na predmetnom stanu vršeni radovi sanacije za vrijeme života oca tužene, a da je nekretnina bila u jako lošem stanju i radovi su obuhvaćali injektiranje zidova i sanaciju krovišta, te da je tužena saznala za potraživanje tužitelja tijekom srpnja ili kolovoza 2021. a da je nekretninu koju joj je darovao otac prodala u listopadu 2021. time da je pravo prvokupa ponudila Gradu, Županiji i RH što su isti odbili uz napomenu da traže povrat sredstava za sanaciju.

9. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja te pozivajući se na odredbe Zakona o obnovi izvodi pogrešan pravni zaključak da u ovom konkretnom slučaju tuženica nije pasivno legitimirana jer je obveza povrata uloženih sredstava nastala u trenutku otuđenja građevine dakle u trenutku kada je prednik tužene, otac tužene ŠRT, predmetnu nekretninu darovao tuženoj a s obzirom da je u trenutku izvođenja radova ( 2003. ) bio vlasnik nekretnine otac tužene.

10. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da Zakonom o obnovi nisu određene pretpostavke za upis založnog prava i da stoga založno pravo nije upisano u zemljišnim knjigama pa da se stoga tužitelj ne može niti pozivati na odredbu čl. 21. Zakona o obnovi.

11. Međutim ovdje osnovano ukazuje tužitelj da upis založnog prava u zemljišne knjige nije odlučan u ovom konkretnom predmetu jer predmet tužbenog zahtjeva nije hipotekarna tužba radi naplate tražbine prodajom nekretnine već isplata na ime stečenog bez osnove jer je tuženik prodajom nekretnine stekao vrijednost uloženih sredstava aseizmičke sanacije zgrade [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].

11.1. Naime ovdje je odlučno da u slučaju otuđenja građevine u koju je Zavod uložio sredstva osobama koje ne pripadaju prvom nasljednom redu vlasnika građevine, vlasnik građevine dužan prije otuđenja vratiti iznos uloženih sredstava uplatom u korist Zavoda .

12. Dakle ovdje je upravo tuženica pasivno legitimirana stranka jer je kao vlasnica nekretnine kupoprodajnim ugovorom sa trećom osobom otuđila građevinu koju joj je darovao njen otac stoga je pogrešan pravni zaključak prvostupanjskog suda da bi obveza povrata uloženih sredstava padala na teret oca tužene kao pravnog prednika tužene koji je otuđio nekretninu ovdje tuženoj a koja nije bila član njegovog domaćinstva od 1999. godine jer iz elektroničkog zapisa o prebivalištu za tuženicu proizlazi da je od 29.siječnja 1999. do 16. 12.2005 bila prijavljena na drugoj adresi.

13. Međutim pogrešno upućuje prvostupanjski sud da naprijed navedeni pravni zaključak ima uporište u odredbi čl. 21 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnik a koji se primjenjivao u razdoblju od 8.12. 1999. do 19.2.2014.

13.1. Naime čl. 21. Zakona o izmjenama i dopunama propisuje da je u visini sredstava kojima je Zavod sudjelovao u snošenju troškova obnove građevine, Zavod ima pravo na razdoblje od 20 godina upisati založno pravo kojim osigurava namirenje troškova u slučaju ako vlasnik građevine otuđi građevinu drugim osobama, koje nisu članovi njegovog domaćinstva.

13.2. Naime ova odredba ne govori o trenutku dospijeća obveze kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud već o mogućnosti upisa založnog prava stoga je sud pogrešno protumačio materijalno pravo a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbenim navodima.

13.3. Prema odredbi čl. 21. Zakona o obnovi je propisano da u slučaju otuđenja građevine u koju je Zavod uložio sredstva osobama koji ne pripadaju prvom nasljednom redu vlasnika građevine, vlasnik građevine dužan je prije otuđenja vratiti iznos uloženih sredstava uplatom u korist Zavoda.

14. Dakle u ovom konkretnom slučaju obveza povrata uloženih sredstava nastaje u trenutku kada vlasnik nekretnine otuđi nekretninu trećim osobama stoga je upravo tužena kao vlasnica nekretnine, a koju je stekla od svog oca kao prednika darovanjem ,je otuđila nekretninu - prodajom trećoj osobi u listopadu 2021. pa je stoga tužena pasivno legitimirana stranka u ovom postupku jer je obveza povrata tada nastala i upravo od tada počinje teći zastarni rok na ime stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Stoga je prvostupanjski sud iz svih naprijed navedenih razloga zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno primijenio materijalno pravo u ovom predmetu.

16. Međutim kako sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije provodio dokazni postupak u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo je ukinuti pobijanu presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci ( čl.166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević