Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-629/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnika iz Zagreba protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2822/2023-78 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn 2822/2023-78 od 9.siječnja 2025. pod toč.I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2822/2023-78 od 9.siječnja 2025. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 991,39 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teće od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 133,57 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.013,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 5.925,42 eura od 14. rujna 2017.

- 4.087,58 eura od 18. listopada 2017.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 486,43 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao s dijelom koji nije osnovan.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 20.528,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

2.Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353.st.1. toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22.- dalje: ZPP), predlažući da se u tom dijelu presuda preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3.Protiv navedene presude, i to pod toč.I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. ZPP, predlažući u tom dijelu presuda preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4.U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5.Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

7.Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika, dok je bila sporna, sada i u ponovljenom suđenju osnovanost zatraženih troškova liječenja tužitelja u [adresa] u ukupno iznosu od 10.013,00 eura sa zateznim kamatama (toč.I. izreke presude)

8.Nalazom i mišljenjem vještaka dr. Beus i dr. Miškulin utvrđeno je, da je tužitelj u KBC Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju kao posljedicu ozljede od 8. prosinca 2015. operiran 12. prosinca 2015. kada su mu ligamenti učvršćeni na kost sa tri titanijska vijka a nakon mjesec dana je nastala upala mekih tkiva operiranog koljena zlatnim stafilokokom, da je u tri navrata zbog poslije operativne infekcije 2016. hospitaliziran i liječen gdje je izoliran soj druge bakterije te da je u 2017. godini ponovno imao problem s operiranim koljenom. Nakon toga se obratio [obrt] u [adresa] gdje je operiran 2. listopada 2017. kada mu je izvađeno nekrotično tkivo, titanijski vijci te su izolirane dvije vrste bakterija koje potiču iz bolničkog ambijenta te se nalaze kao uzročnici hospitalnih infekcija. Liječnici vještaci su zaključili da je stručna pogreška učinjena za vrijeme hospitalizacije u periodu od 18. srpnja do 1. kolovoza 2016. kada za vrijeme boravka tužitelja u bolnici nije učinjen operativni zahtjev odstranjenja titanijskih vijaka već samo incizija u području fluktuacije.

9. Ocjenjujući dokumentacije koja je priložena spisu te utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj od ozljeđivanja pa do odlaska na liječenje u [adresa] proveo svoje liječenje na Klinici za traumatologiju KBC „Sestre milosrdnice“, da je i nadalje imao tegobe izazvane, kao što je utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka bolničkom bakterijom, da nije izliječen, da se obraćao, a što proizlazi iz njegovog uvjerljivog iskaza ponovno Klinici za traumatologiju, [obrt], KB Dubrava koji su sugerirali različite opcije ali ni jedna od navedenih bolnica nije tužitelja primila na liječenje, radi čega je bio sam prisiljen potražiti rješenje u cilju da spasi nogu s obzirom da mu je prijetio gubitak noge. Tako je tužitelj našao rješenje te je otišao na operaciju u javnu ortopedsku bolnicu [obrt] u [adresa] i platio troškove operacije, liječenja i boravka prema priloženim računima. Sud je pritom poklonio vjeru iskazu tužitelja i u dijelu u kojem navodi da se obratio HZZO-u telefonskim putem jer je zbog hitnosti operacija zakazana u roku dva tjedna te da je dobio odgovor da zahtjev za povrat troškova može postaviti i naknadno što je tužitelj i učinio, te je u proceduri koja je slijedila nakon toga (a prema priloženim dokazima) odbijen.

10.Stoga sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj opravdano potražio zdravstvenu zaštitu i pomoć u javnoj bolnici u [adresa] obzirom da adekvatnu zaštitu nije mogao ostvariti unutar zdravstvenog sustava Republike Hrvatske, kako javnog tako i privatnog, da mu je prijetio gubitak noge iako je poduzimao sve mjere da liječenje obavi unutar Republike Hrvatske na teret HZZO-a. U konkretnom slučaju jedini način da spasi nogu i završi svoje liječenje bio je odlazak na liječenje u [adresa]( u javnu odnosno gradsku bolnicu) gdje je njegova noga spašena te nakon toga više nije imao tegobe.

11.Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja troškovi liječenja tužitelja prema računima od 14. rujna 2017. i 18. listopada 2017. smatra opravdanim, pa primjenom odredbi čl. 1095 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.- dalje ZOO), dosuđuje tužitelji troškove liječenje u ukupnom iznosu od 10.013,00 eura sa zateznim kamatama (toč.I. izreke).

12.U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 483,43 eura odbija kao neosnovan, a u tom dijelu odluka nije pobijana žalbom tužitelja.

13.Tuženik žalbom osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja glede opravdanosti troškovi liječenje tužitelja u ortopedsku bolnicu [obrt] u [adresa] navodeći da je tužitelj bio u mogućnosti provesti kompletno liječenje u ustanovama u Republici Hrvatskoj, pozivajući se pritom na nalaz i mišljenja vještaka dr. Mladena Miškulina, kao i da je rješenjem HZZO-a odbijen zahtjev tužitelja za troškovima liječenja u [adresa] s obrazloženjem da je usluga koju je koristio tužitelj dostupna i u Republici Hrvatskoj u više ustanova, kao i da se za liječenje u inozemstvu priznaju troškovi za liječenje koje unaprijed odobri HZZO, a takvo liječenje se odnosi na postupke i tretmane koje nije moguće provesti unutar zdravstvenog sustava HZZO.

14.Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, osim djelomično u odluci o troškovima postupka.

15.Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365.st.2 ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP, na koju određeno ukazuje tuženik.

16.Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja u pobijanom dijelu pod toč.I. izreke pravilno primijenio materijalno pravo.

17.Pravo tužitelja je poduzeti sve da pokuša umanjiti narušenost svog zdravlja do kojeg je došlo zbog stručne pogrešne učinjene za vrijeme hospitalizacije u periodu od 18. srpnja do 1. kolovoza 2016., kada za vrijeme boravka tužitelja u KBC Sestre milosrdnice, Klinici za traumatologiju nije učinjen operativni zahtjev odstranjenja titanijskih vijaka već samo incizija u području fluktuacije, pri čemu je tužitelj, kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja nesporno poduzimao sve radnje u cilju ostvarenja pravovremene zdravstvene zaštite, ali očito bez uspjeha (tužitelj je u četiri navrata bezuspješno bio hospitaliziran, obavljao je preglede u brojim javnim i privatnim ustanovama, zatražio je i stručno mišljenje glede tijeka liječenja od Prom Imoplant fundacije, kao i prof. NČ), a podnio je i zahtjev HZZO-u za refundaciju troškova liječenja koji nije prihvaćen.

18.Naime, ocjenjujući utvrđenje iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Miškulina i dr. Beusa te priležeću medicinsku dokumentaciju i prihvaćen iskaz tužitelja proizlazi kako se u konkretnom slučaju kod tužitelja nakon operacije koljena razvila komplikacija u smislu upale mekih tkiva koljena uzrokovane bakterijskom infekcijom, da je zbog zaostale infekcije nakon operacije koljena tužitelj u čak tri navrata bezuspješno bio hospitaliziran a liječnici KBC Sestre Milosrdnice očigledno nisu mogli utvrditi točan uzrok infekcije i posljedično istu pravilno zaliječiti, da je tužitelj obavljao preglede i u brojnim zdravstvenim ustanovama (KBC Zagreb, Poliklinika [obrt], [obrt], [obrt], klinika [obrt]), da kod tužitelja u kolovozu 2017. dolazi do pogoršanja infekcije nakon čega se tužitelj ponovno obavlja više pregleda u različitim ustanovama ([obrt], [obrt], [obrt], KBC Zagreb i Sestre Milosrdnice), koje ustanove su imale različite preporuke daljnjeg liječenja, ali niti jedna ga nije bila spremna primiti na operativno liječenje. U konačnici, tužitelj je dana 2. listopada 2017. operiran u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u [adresa] gdje su mu operativno izvadili implantate te uz pomoć sonifikatora ustanovili koja bakterija je uzročnik infekcije i propisali odgovarajuću antibiotsku terapiju, nakon čega je u konačnici liječenje tužitelja uspješno obavljeno.

19.Tužitelju je uslijed opasne infekcije koljena, koju je tužitelj u razdoblju od više od godinu dana očito bezuspješno pokušao liječiti u sklopu obaveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj (iz nalaza i mišljenje proizlazi kako je operaciju bilo potrebno učinit već prilikom četvrte hospitalizacije u kolovozu 2016.) prijetio gubitak noge, tužitelj je očito bio prisiljen o vlastitom trošku liječenje i operaciju obaviti u [adresa], pa je pravilna ocjena suda prvog stupnja da su troškovi liječenja u [adresa] u ukupnom iznosu od 10.013 eura bili opravdani usprkos činjenici da se liječenje mogla provesti i u Republici Hrvatskoj, i to iz razloga koji nisu na strani tužitelja s obzirom da je tužitelj poduzimao sve radnje u cilju ostvarenja pravovremene zdravstvene zaštite, ali očito bez uspjeha.

20.Stoga, suprotne žalbene navode tuženika nije moguće prihvatiti.

21.Slijedom iznesenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP odlučiti kao pod toč.I. izreke ove presude.

22.No, odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što osnovano ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. No, žalbeni navode, kojim tuženik odluku o trošku osporava kroz osporavanje odluke o glavnoj stvari nisu osnovani.

23.Kada se uzme u obzir da je tužitelj u uspio u sporu s osnovom 100%, a s visinom zahtjeva 95%, dakle uspio u sporu u omjeru od 97,5%, što se ima smatrati razmjerno neznatnim uspjehom tužitelja, a u vezi s tim dijelom nisu za tuženika nastali posebni troškovi, to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154.st.5. ZPP i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u cijelosti (bez prebijanja s troškovima tuženika). Tako je tužitelju valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 21.519,96 eur. Umanjujući navedeni iznos za priznat trošak postupka u iznosu od 20.528,57 eura, tužitelju je valjalo dosuditi razliku u iznosu od 991,39 eur.

24.Slijedom iznijetog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku u dijelu u kojim tužitelju nije priznata naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 991,39 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude tj.od 13.svibnja 2025. do isplate, sukladno čl. 151.st.3. ZPP i odlučiti kao pod toč.II. izreke ove presude.

25.Tužitelj je uspio sa žalbom, te mu je na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154.st.1. ZPP valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe po Tbr. 10. toč. 4. Tarife u iznosu od 75,00 eur, što uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na žalbu iznosi 133,57 eur.

26.Tuženik nije uspio sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret (čl.154.st.1. u vezi s čl. 166.st.1. ZPP)

27.Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl.155.st.1. u vezi s čl. 166.st.1. ZPP)

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović