Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2252/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i MJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević & Šupuković iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-924/2023-77 od 15. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-924/2023-77 od 15. veljače 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 1.776,70 EUR, zajedno sa zateznom kamatom i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti trošak parničnog postupka u iznosu od 2.791,08 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, pod točkom III. izreke i pod točkom IV. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-924/2023-77 od 15. veljače 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.791,08 EUR do iznosa od 3.044,94 EUR (za iznos od 253,86 EUR), i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 253,86 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR.

IV. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da isplati tužitelju JJ iznos od 1.776,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2024. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.044,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.463,45 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 484,39 EUR, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev I. i II. umješača za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.254,09 EUR, kao neosnovan."

2. Protiv točke I. i točke III. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud utvrdio postojanje podijeljene odgovornosti tužitelja i prednika umješača na strani tuženika, i to na način da je tužitelj suodgovoran u omjeru od 20%, a prednik umješača u omjeru od 80%. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge suodgovornosti prednika umješača u nastanku prometne nesreće, tj. nema obrazloženja u čemu se sastoji krivnja prednika umješača i zašto je njegovo ponašanje protupravno te postoji li uzročna veza radnje prednika umješača sa nesrećom i posljedicama nesreće. Smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda nema razloge o suodgovornosti prednika tuženika u nastanku predmetnog štetnog događaja. Nadalje, ističe kako prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je osiguravajuće društvo tužitelja utvrdilo odgovornost za predmetnu nesreću svoga osiguranika JJ (tužitelja) te isplatilo naknadu štete ŽJ (predniku umješača na strani tuženika). Navodi kako je tužitelj, na ročištu održanom dana 8. siječnja 2024., snizio tužbeni zahtjev i na taj način povukao dio tužbenog zahtjeva, a čemu se tuženik protivio. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, već je izrazio pogrešan stav da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja. Tuženik se protivi takvoj ocjeni prvostupanjskog suda i ustraje da sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Nadalje, kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je trebao odlučiti o visini zahtjeva kako je postavljen u tužbi. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Naime, tuženik smatra da je tužitelju neosnovano dosuđen trošak pristupa vještaka na raspravu od 16,59 EUR, budući da je vještak ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je otklonio prigovore tužitelja radi kojih je i pozvan na raspravu. Nadalje, ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, budući da tužitelju, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, taj trošak još nije niti nastao. Generalno ističe da je prvostupanjski sud neosnovano priznao i dosudio nepotrebne troškove tužitelja, a što je dovelo do situacije da je iznos parničnih troškova viši od glavnice potraživanja. Prvostupanjski sud je time postupio protivno odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR.

3. Protiv točke I. i točke IV. prvostupanjske presude umješači na strani tuženika su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Ističu da prvostupanjski sud nije na pravilan način odredio primjerenu visinu naknade štete koja ima pripasti tužitelju. Naime, umješači naglašavaju kako prvostupanjski sud u premalom omjeru cijeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, a zbog čega je i odluka o visini naknade štete pogrešna. Nadalje, ističu kako se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva. Protive se stavu prvostupanjskog suda da se predmetno smanjenje tužbenog zahtjeva smatra specifikacijom tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, već se to treba smatrati djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva. Nadalje, kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev radi priznanja svoje suodgovornosti u nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, proizlazi kako tužitelj nije ostvario stopostotni uspjeh u odnosu na dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, nego njegov uspjeh iznosi 80%. Radi navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno obračunao dosuđeni parnični trošak, neosnovano smatrajući da je tužitelj uspio u cijelosti uspio u sporu. Naime, tužitelj je zapravo uspio u sporu s 80%, a kada se taj uspjeh oduzme s uspjehom tuženika od 20%, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u razmjernom dijelu od 60%. Nadalje, umješači naglašavaju kako troškovi sastavljanja podnesaka od 18. prosinca 2017., 9. listopada 2022. i 20. lipnja 2022. tužitelju nisu trebali biti priznati jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, sukladno čl. 155. ZPP. Nadalje, umješači ističu kako je tužitelju je neosnovano priznat trošak pristupa vještaka na ročište, iako su trošak pristupa vještaka od 16,59 EUR uplatili umješači, a za što su priložili potvrdu o uplati u spis. S obzirom na sve navedeno, umješači predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da nadoknadi umješačima trošak parničnog postupka. Podredno predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.220,88 EUR na ime naknade imovinske štete, tj. štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja, sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala kada je tužitelj, upravljajući svojim vozilom, prednjim dijelom svoga vozila naletio na stražnji dio motocikla kojim je upravljao prednik umješača na strani tuženika.

6.1. Tužitelj je, na ročištu održanom dana 8. siječnja 2024., priznao doprinos u nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, a radi čega potražuje iznos od 1.776,70 EUR, zajedno sa zateznom kamatom.

7. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se, dana 5. listopada 2015., dogodila prometna nezgoda u Zagrebu na kolniku Maksimirske ulice i to na način da se ŽJ, upravljajući motociklom registarskih oznaka [registarska oznaka], prestrojio u desnu prometnu traku, a tužitelj JJ, koji se kretao tom desnom prometnom trakom svojim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], je naletio na stražnji kraj motocikla, tj. da je vozilo tužitelja s prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji dio motocikla

- da se tužitelj kretao trakom namijenjenom za promet javnog gradskog prijevoza i taksi vozila

- da je vozilo tužitelja taksi vozilo

- da vozilo, tj. motocikl ŽJ nije taksi vozilo niti vozilo javnog gradskog prometa

- da se ŽJ, tj. prednik I. i II. umješača, protivno prometnom znaku prestrojio u traku namijenjenu za javni gradski prijevoz i taksi vozila vozilom koje se ne smije kretati po toj traci

- da prednik umješača, prilikom prestrojavanja, nije obraćao pažnju na promet i na vozilo tužitelja kojeg je mogao uočiti u retrovizoru, a koje vozilo se brže kretalo od vozila prednika umješača

- da prednik umješača, prilikom prestrojavanja, nije upalio pokazivač smjera

- da je tužitelj, vidjevši radnju prestrojavanja umješača, mogao smanjiti brzinu svog kretanja i za to je imao dovoljno vremena

- da je, u predmetnoj prometnoj nezgodi, na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 2.220,88 EUR (16.733,25 kn)

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14,

- dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10. Visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 2.220,88 EUR (16.733,25 kn) je procijenio stalni sudski vještak Berislav Šimunović u svome nalazu i mišljenju od 21. veljače 2022. (list 191-199 spisa). Valja istaknuti kako parnične stranke i umješači nisu prigovarali na izračun visine štete na vozilu tužitelja. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, visina štete je pravilno izračunata, budući da je nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića stručan, jasan, obrazložen i sačinjen u skladu sa pravilima struke.

11. Nadalje, u tijeku postupka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, budući da vozilo prednika umješača, u trenutku nastanka štetnog događaja, nije bilo osigurano. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014) propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

12. Međutim, u tijeku prvostupanjskog postupka, a i drugostupanjskog postupka, među strankama je sporna odgovornost za štetni događaj, tj. je li za štetni događaj odgovoran tužitelj ili prednik umješača na strani tuženika.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio da je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, dok je odgovornost prednika umješača 80%, a s takvom ocjenom se slaže i drugostupanjski sud.

14. Naime, vozilo tužitelja se kretalo trakom namijenjenom isključivo za promet vozila javnog gradskog prijevoza i taksi vozila. Tužitelj se mogao kretati tom trakom, budući da je njegovo vozilo taksi vozilo. S druge strane, vozilo prednika umješača nije niti vozilo javnog gradskog prijevoza niti taksi vozilo, dakle, prednik umješača se ne smije kretati tom trakom. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da sudionici u prometu dužni su držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova. Stavkom 3. istog članka propisano je da oznaka na kolniku i drugim površinama predstavlja prometni znak. Dakle, prednik umješača, prestrojivši se u traku kojom se kretalo vozilo tužitelja, postupio je protivno prometnom znaku (oznakama na kolniku) koji jasno označava da je riječ o traci namijenjenoj isključivo za promet vozila javnog gradskog prijevoza i taksi vozila.

15. Osim što se prestrojio u traku u koju se nije smio prestrojiti, prednik umješača nije izvršio radnju prestrojavanja na siguran način za druge sudionike u prometu. Naime, odredbom čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja navedenih radnji vozilom, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Prednik umješača, prilikom prestrojavanja, nije upalio pokazivač smjera niti gledao u retrovizor, a radi čega nije primjetio vozilo tužitelja koje se kretalo većom brzinom od brzine vozila prednika umješača. Valja istaknuti da prednost prilikom prestrojavanja ima vozilo koje se već nalazi u prometnoj traci, dakle, prednik umješača je morao propustiti vozilo tužitelja, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se vozilo tužitelja kretalo većom brzinom od vozila prednika umješača. Uzevši u obzir sve navedeno, prednik umješača nije izvršio radnju prestrojavanja na način koji ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu.

16. S druge strane, tužitelj je imao dovoljno vremena da uoči radnju prestrojavanja prednika umješača i smanji brzinu svog kretanja, a što bi spriječilo nastanak štetnog događaja. Također valja istaknuti kako je kolnik bio ravan i pregledan. Dakle, tužitelj nije prilagodio svoju brzinu uvjetima na cesti, bez obzira što su ti uvjeti bili izvanredni (u njegovu traku se prestrojilo sporije vozilo koje se nije smjelo prestrojiti u tu traku). Time je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. ZSPC-a, budući da nije prilagodio svoju brzinu tako da može svoje vozilo pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti.

17. Dakle, i tužitelj i prednik umješača su postupili protivno prometnim pravilima koje propisuje ZSPC. Prednik umješača je postupio protivno prometnom znaku i prešao u prometnu traku u koju nije smio prijeći, a pritom je izvršio radnju prestrojavanja bez da se uvjerio da to može učiniti na siguran način. Drugim riječima, prednik umješača je vozio u traci u kojoj nije imao pravo biti i time ugrozio vozilo koje se zakonito kretalo tom trakom. Tužitelj se kretao većom brzinom u odnosu na vozilo prednika umješača te se kretao trakom u kojoj ima pravo biti. Međutim, tužitelj je imao realnu mogućnost spriječiti sudar pravovremenim kočenjem, a nije to učinio.

18. Kada se uzmu u obzir sve iznesene okolnosti, za nastanak predmetnog štetnog događaja je odgovoran prednik umješača, ali postoji i doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%.

19. Sukladno odredbi čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Međutim, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

20. S obzirom na to da je, u predmetnom štetnom događaju, tužitelju nastala šteta na vozilu u iznosu od 2.220,88 EUR te prednik tuženika nije isključivo kriv za predmetni štetni događaj, već postoji doprinos tužitelja u omjeru od 20%, tužitelju pripada razmjerno snižena naknada imovinske štete na vozilu u iznosu od 1.776,70 EUR (80% od utvrđene štete u iznosu od 2.220,88 EUR), a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

21. Tužitelj je prvotno zahtijevao isplatu cjelokupne štete u iznosu od 2.220,88 EUR, Međutim, na ročištu održanom dana 8. siječnja 2024., tužitelj je izričito priznao svoj doprinos u nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% i time uskladio svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.776,70 EUR. Tuženik i umješači na strani tuženika su se izričito protivili tome sniženju tužbenog zahtjeva.

21.1. Tuženik i umješači u žalbi ističu kako su se protivili djelomičnom povlačenju tužbe sa 2.220,88 EUR na iznos od 1.776,70 EUR (za iznos od 444,18 EUR). Ističu da radi njihovog protivljenja prvostupanjski sud je bio dužan meritorno odlučiti o povučenom iznosu od 444,18 EUR i cijeniti taj iznos prilikom određivanja uspjeha stranaka u sporu.

21.2. Međutim, tuženik i umješači na strani tuženika su, radi otklanjanja tih nedostataka, mogli u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti prvostupanjskom sudu donošenje dopunske presude, sukladno čl. 339. st. 1. ZPP-a, ali su to propustili učiniti. Radi navedenog, smatra se da je tužba povučena u iznosu od 444,18 EUR, sukladno čl. 339. st. 2. ZPP-a.

21.3. Nadalje, kako tuženik i umješači nisu tražili donošenje dopunske presude, oni ne mogu pravnim lijekom pobijati prvostupanjsku presudu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojemu nije odlučeno.

21.4. S obzirom na navedeno, nisu osnovani ni žalbeni navodi da se prilikom određivanja uspjeha u sporu treba uzeti u obzir da je tužitelj od prvotno traženih 2.220,88 EUR u sporu uspio sa 1.776,70 EUR, tj. sa 80%.

22. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 1.776,70 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, a sve sukladno čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 342. st. 1. i čl. 1072. st. 2. i čl. 1086. ZOO.

23. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka te da treba odbiti zahtjeve tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova parničnog postupka. Drugim riječima, odluka o troškovima postupka, sadržana u točki I. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

24. Međutim, žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su djelomično osnovane u pogledu iznosa priznatih troškova parničnog postupka, tj. prvostupanjski sud je tužitelju priznao troškove parničnog postupka koji mu nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka, a čime je postupio suprotno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

25. Prije svega, valja istaknuti kako je prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) pravilno odlučio o sljedećim troškovima tužitelja: trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr 7.1., trošak sastava dvaju obrazloženih podnesaka od 19. travnja 2017. i 29. ožujka 2022. u iznosu od 400,00 EUR (200,00 EUR za svaki podnesak) prema Tbr 8.1., trošak zastupanja na šest ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 1. prosinca 2017., 4. listopada 2018., 18. siječnja 2021., 27. svibnja 2021., 2. prosinca 2021. i 8. siječnja 2024. u iznosu od 1.200,00 EUR (200,00 EUR za svako ročište) prema Tbr 9.1., trošak zastupanja na dva ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja održanim 10. listopada 2019. i 25. veljače 2020. u iznosu od 100,00 EUR ( 50,00 EUR za svako ročište) prema Tbr 9.5. Sveukupno je riječ o parničnom trošku od 1.900,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 2.375,00 EUR. Tome iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,69 EUR, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 331,80 EUR i trošak pristupa vještaka na ročište održano dana 8. siječnja 2024. u iznosu od 16,59 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 2.791,08 EUR. Pritom valja istaknuti da nisu osnovani žalbeni navodi da tužitelj nema pravo na naknadu troška pristupa vještaka na ročište održano dana 8. siječnja 2024. u iznosu od 16,59 EUR. Naime, taj trošak je tužitelju bio potreban kako bi se razjasnile sporne okolnosti vezane za dinamiku štetnog događaja. Pritom umješači pogrešno navode da tužitelj nije platio navedeni predujam, već da su taj predujam platili umješači. Naime, rješenjem prvostupanjskog suda od 7. lipnja 2022. (list 210 spisa) pozvani su tužitelj i umješači da svaki uplati iznos od 16,59 EUR, a sukladno kojem rješenju su postupili i tužitelj i umješači. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu na dosuđeni trošak postupka koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

26. Međutim, prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 3.044,94 EUR. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, zahtjev tužitelja za naknadu troška nije osnovan u iznosu od 253,86 EUR. Naime, kako to u žalbi osnovano ističu i umješači, tužitelju nije bio potreban trošak sastava triju podneska od 18. prosinca 2017., 9. veljače 2022 i 20. lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 8.4. (50,00 EUR za svaki podnesak), uvećano za PDV od 25%, što iznosi 187,50 EUR. Naime, tužitelj je u podnesku od 18. prosinca 2017. istaknuo da nije popravio štetu na vozilu, a koji navod je mogao istaknuti već u tužbi, dok u podnescima od 9. veljače i 20. lipnja 2022. obavještava prvostupanjski sud o radnji plaćanja predujma za izvođenje dokaza. S obzirom na navedeno, trošak sastava tih podnesaka nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također tužitelju nije nastao niti trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 66,36 EUR, a kako to osnovano ističe tuženik. Naime, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio navedenu sudsku pristojbu, a radi čega mu taj trošak ne može biti priznat jer nije niti nastao.

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju iznos od 1.776,70 EUR na ime naknade štete i iznos od 2.791,08 EUR na ime troškova parničnog postupka, a primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke stavak 1. ove odluke i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 253,86 EUR.

28. Sukladno čl. 166. st.1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevima tuženika i umješača za naknadu troška nastalog povodom njihovih žalbi. Tuženik i umješači na strani tuženika su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da su sa žalbama uspjeli samo djelomično, i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja. (točka III. i IV. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić