Poslovni broj: Usž-600/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Iva Vukelić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jelena Cekić i Iva Vukelić, Zagreb, Horvaćanska cesta 23 a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4710/2024-4 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4710/2024-4 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-04/395, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 14. listopada 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363- 02/16-008/5570, URBROJ: 251-10-32/006-23- 4-MK od 30. kolovoza 2023. godine. Točkom II. izreke pobijane presude nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/5570, URBROJ: 251-10-32/006-23-4-MK od 30. kolovoza 2023., kojim je tužiteljici utvrđena obveza komunalnog doprinosa u iznosu od 2.380,76 EUR/17.937,84 kn za ozakonjenje nezakonito rekonstruirane stambene zgrade u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 203,61 m3, nezakonito rekonstruirane manje zahtjevne zgrade u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 158,34 m3 i nezakonito izgrađene jednostavne zgrade u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 198,23 m3.
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra nepravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Prema shvaćanju tuženika, predmetni upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut je za vrijeme važenja (starog) Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03.- pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG/95), po službenoj dužnosti, na dan kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa, a koje podatke (zahtjev za obračun) mu je sukladno članku 22. stavku 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13.) dostavilo upravno tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju od 5. lipnja 2015. godine. Predmetni zahtjev za obračun komunalnog doprinosa od 24. kolovoza 2015. prvostupanjsko tijelo je zaprimilo prije 4. kolovoza 2018., kada je snagu stupio (novi) Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG/18). Slijedom navedenog, smatra da je predmetni upravni postupak trebalo provesti na temelju ZKG/95 koji ne propisuje rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, s čim u vezi se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1393/16 od 7. veljače 2018. i broj: U-III- 1071/16 od 29. ožujka 2018. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tuženika, budući da je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.
7. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je Odjel za graditeljstvo, Središnji odsjek za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog Odjela za komunalne poslove i zelenilo istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 24. kolovoza 2015. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 5. lipnja 2015. (na kojem je otisnut datum pravomoćnosti 2. srpnja 2015.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 30. kolovoza 2023. tužiteljici utvrđena obveza komunalnog doprinosa temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa od 28. listopada 2020. godine.
8. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan ZKG/18, koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.
9. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 2. srpnja 2015., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. i nastupila je 1. siječnja 2022., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je osporavano drugostupanjsko rješenje od 14. listopada 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 30. kolovoza 2023., doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti, dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
11. Pored navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine. Sukladno navedenom, neosnovano tuženik smatra da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.
12. Kako je, dakle, razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tuženika, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tuženik.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
