Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-973/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, radi tvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1676/2019-39 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 1676/2019-39 od 13. prosinca 2024. pod toč. I. i II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-1676/2019-39 od 13. prosinca 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.589,08 EUR i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.289,04 EUR od 30. rujna 2015. do isplate, i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-1676/2019-39 od 13. prosinca 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:

- 0,59 EUR od 30. rujna 2007.,

- 1,74 EUR od 31. siječnja 2008.,

- 37,07 EUR od 31. siječnja 2008.,

- 5,93 EUR od 10. ožujka 2008.,

- 65,62 EUR od 10. ožujka 2008.,

- 10,50 EUR od 10. travnja 2008.,

- 66,69 EUR od 10. travnja 2008.,

- 6,46 EUR od 09. svibnja 2008.,

- 65,66 EUR od 09. svibnja 2008.,

- 1,59 EUR od 31. svibnja 2008.,

- 64,43 EUR od 31. svibnja 2008.,

- 3,40 EUR od 30. lipnja 2008.,

- 64,82 EUR od 30. lipnja 2008.,

- 1,07 EUR od 31. srpnja 2008.,

- 64,21 EUR od 31. srpnja 2008.,

- 63,51 EUR od 31. kolovoza 2008.,

- 0,06 EUR od 30. rujna 2008.,

- 63,87 EUR od 30. rujna 2008.,

- 7,23 EUR od 31. listopada 2008.,

- 65,56 EUR od 31. listopada 2008.,

- 16,11 EUR od 30. studenog 2008.,

- 67,67 EUR od 30. studenog 2008.,

- 11,66 EUR od 31. prosinca 2008.,

- 66,53 EUR od 31. prosinca 2008.,

- 21,73 EUR od 31. siječnja 2009.,

- 68,92 EUR od 31. siječnja 2009.,

- 27,43 EUR od 28. veljače 2009.,

- 70,24 EUR od 28. veljače 2009.,

- 35,28 EUR od 31. ožujka 2009.,

- 72,08 EUR od 31. ožujka 2009.,

- 25,42 EUR od 30. travnja 2009.,

- 69,64 EUR od 30. travnja 2009.,

- 24,70 EUR od 31. svibnja 2009.,

- 69,40 EUR od 31. svibnja 2009.,

- 22,16 EUR od 30. lipnja 2009.,

- 68,73 EUR od 30. lipnja 2009.,

- 24,11 EUR od 10. kolovoza 2009.,

- 69,14 EUR od 10. kolovoza 2009.,

- 20,81 EUR od 10. rujna 2009.,

- 68,28 EUR od 10. rujna 2009.,

- 23,09 EUR od 09. listopada 2009.,

- 68,77 EUR od 09. listopada 2009.,

- 20,65 EUR od 10. studenog 2009.,

- 68,12 EUR od 10. studenog 2009.,

- 21,66 EUR od 10. prosinca 2009.,

- 68,30 EUR od 10. prosinca 2009.,

- 22,32 EUR od 08. siječnja 2010.,

- 68,39 EUR od 08. siječnja 2010.,

- 28,60 EUR od 10. veljače 2010.,

- 69,83 EUR od 10. veljače 2010.,

- 31,75 EUR od 10. ožujka 2010.,

- 70,51 EUR od 10. ožujka 2010.,

- 32,66 EUR od 09. travnja 2010.,

- 70,65 EUR od 09. travnja 2010.,

- 37,90 EUR od 10. svibnja 2010.,

- 71,83 EUR od 10. svibnja 2010.,

- 44,17 EUR od 10. lipnja 2010.,

- 73,25 EUR od 10. lipnja 2010.,

- 53,01 EUR od 09. srpnja 2010.,

- 75,27 EUR od 09. srpnja 2010.,

- 49,18 EUR od 10. kolovoza 2010.,

- 74,28 EUR od 10. kolovoza 2010.,

- 66,86 EUR od 10. rujna 2010.,

- 78,37 EUR od 10. rujna 2010.,

- 64,03 EUR od 07. listopada 2010.,

- 77,62 EUR od 07. listopada 2010.,

- 60,94 EUR od 10. studenog 2010.,

- 76,81 EUR od 10. studenog 2010.,

- 69,23 EUR od 10. prosinca 2010.,

- 63,53 EUR od 10. prosinca 2010.,

- 84,59 EUR od 10. siječnja 2011.,

- 66,35 EUR od 10. siječnja 2011.,

- 74,29 EUR od 10. veljače 2011.,

- 64,33 EUR od 10. veljače 2011.,

- 76,12 EUR od 10. ožujka 2011.,

- 64,59 EUR od 10. ožujka 2011.,

- 71,43 EUR od 19. travnja 2011.,

- 63,63 EUR od 19. travnja 2011.,

- 85,26 EUR od 09. lipnja 2011.,

- 66,13 EUR od 09. lipnja 2011.,

- 98,93 EUR od 17. lipnja 2011.,

- 56,58 EUR od 17. lipnja 2011.,

- 104,20 EUR od 20. srpnja 2011.,

- 57,30 EUR od 20. srpnja 2011.,

- 151,61 EUR od 09. rujna 2011.,

- 64,43 EUR od 09. rujna 2011.,

- 105,88 EUR od 10. listopada 2011.,

- 45,83 EUR od 10. listopada 2011.,

- 99,50 EUR od 10. listopada 2011.,

- 44,99 EUR od 10. listopada 2011.,

- 100,58 EUR od 10. studenog 2011.,

- 45,04 EUR od 10. studenog 2011.,

- 99,95 EUR od 09. prosinca 2011.,

- 44,89 EUR od 09. prosinca 2011.,

- 106,16 EUR od 10. siječnja 2012.,

- 45,57 EUR od 10. siječnja 2012.,

- 110,99 EUR od 10. veljače 2012.,

- 46,07 EUR od 10. veljače 2012.,

- 112,25 EUR od 09. ožujka 2012.,

- 46,15 EUR od 09. ožujka 2012.,

- 110,86 EUR od 10. travnja 2012.,

- 45,91 EUR od 10. travnja 2012.,

- 11,85 EUR od 10. svibnja 2012.,

- 45,95 EUR od 10. svibnja 2012.,

- 112,42 EUR od 08. lipnja 2012.,

- 45,94 EUR od 08. lipnja 2012.,

- 112,97 EUR od 10. srpnja 2012.,

- 45,93 EUR od 10. srpnja 2012.,

- 111,57 EUR od 10. kolovoza 2012.,

- 45,69 EUR od 10. kolovoza 2012.,

- 109,49 EUR od 10. rujna 2012.,

- 45,36 EUR od 10. rujna 2012.,

- 103,46 EUR od 10. listopada 2012.,

- 44,57 EUR od 10. listopada 2012.,

- 106,89 EUR od 9. studenog 2012.,

- 44,90 EUR od 9. studenog 2012.,

- 111,46 EUR od 30. studenog 2012.,

- 45,36 EUR od 30. studenog 2012.,

- 110,52 EUR od 31. prosinca 2012.,

- 45,16 EUR od 31. prosinca 2012.,

- 112,09 EUR od 31. siječnja 2013.,

- 45,26 EUR od 31. siječnja 2013.,

- 106,75 EUR od 28. veljače 2013.,

- 44,56 EUR od 28. veljače 2013.,

- 105,60 EUR od 31. ožujka 2013.,

- 44,34 EUR od 31. ožujka 2013.,

- 109,08 EUR od 30. travnja 2013.,

- 44,65 EUR od 30. travnja 2013.,

- 107,80 EUR od 31. svibnja 2013.,

- 44,43 EUR od 31. svibnja 2013.,

- 105,02 EUR od 30. lipnja 2013.,

- 44,01 EUR od 30. lipnja 2013.,

- 101,79 EUR od 31. srpnja 2013.,

- 43,55 EUR od 31. srpnja 2013.,

- 99,69 EUR od 31. kolovoza 2013.,

- 43,23 EUR od 31. kolovoza 2013.,

- 102,43 EUR od 30. rujna 2013.,

- 43,45 EUR od 30. rujna 2013.,

- 104,84 EUR od 31. listopada 2013.,

- 43,65 EUR od 31. listopada 2013.,

- 108,04 EUR od 30. studenog 2013.,

- 43,92 EUR od 30. studenog 2013.,

- 108,20 EUR od 31. prosinca 2013.,

- 43,84 EUR od 31. prosinca 2013.,

- 108,09 EUR od 31. siječnja 2014.,

- 105,68 EUR od 28. veljače 2014.,

- 103,48 EUR od 31. ožujka 2014.,

- 108,51 EUR od 30. travnja 2014.,

- 110,40 EUR od 31. svibnja 2014.,

- 109,35 EUR od 30. lipnja 2014.,

- 107,37 EUR od 31. srpnja 2014.,

- 106,46 EUR od 31. kolovoza 2014.,

- 108,80 EUR od 30. rujna 2014.,

- 111,57 EUR od 31. listopada 2014.,

- 112,58 EUR od 30. studenog 2014.,

- 112,21 EUR od 31. prosinca 2014.,

- 115,45 EUR od 31. siječnja 2015.,

- 114,80 EUR od 28. veljače 2015.,

- 116,96 EUR od 31. ožujka 2015.,

- 117,12 EUR od 30. travnja 2015.,

- 117,12 EUR od 31. svibnja 2015.,

- 117,12 EUR od 30. lipnja 2015.,

- 117,12 EUR od 31. srpnja 2015.,

- 117,12 EUR od 31. kolovoza 2015.,

- 117,12 EUR od 30. rujna 2015., sve do isplate,

i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ukida se rješenje o parničnom trošku sadržano u toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 1676/2019-39 od 13. prosinca 2024. i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod toč. I. izreke utvrđeno da je ništetan dio ugovorne odredbe sadržan u čl. 4. toč. 4.1. Ugovora o kreditu broj: 9012837580, ugovora sklopljenog 27. srpnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao banke, na kojem je ugovoru ovjeren potpis tužitelja **.**.2007. kod RĆ, javnog bilježnika u [adresa] pod brojem: OV-8657/07, koji dio odredbe glasi: "...promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana." Pod toč. II. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe sadržan u čl. 7. toč. 7.2. gore u toč. I. ove presude navedenog Ugovora o kreditu koja glasi: "..u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...". Nadalje, naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 14.589,08 EUR (109.921,42 HRK), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na pojedine iznose, kako je navedeno u toč. III. izreke. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.650,00 EUR sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2024. do isplate.

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice protiv presude je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Tako nije počinjena u žalbi tuženice istaknuta bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer presuda nije nerazumljiva, i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, isti nisu nejasni ni proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj broj: 9012837580, sklopljenog 27. srpnja 2007., te zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u tom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:

- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj dana 27. srpnja 2007., kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 84.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,28% godišnje, na rok otplate od 276 mjeseci, koji je odobren za kupnju nekretnine od prodavatelja sukladno Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. srpnja 2007.

- da se predmetnim ugovorom tužitelj obvezao platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana;

- da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), te je sadržana u anuitetima i dospijevaju na naplatu zajedno s njima;

- da se interkalarna kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate:

- da se kamata na zakašnjela plaćanja obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate;

- da se kredit otplaćuje u 276 jednakih mjesečnih anuiteta plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora;

- da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita;

- da je sud sukladno čl. 502c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača, na koje se tužitelj pozvao, vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa u kojem postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je donesena presuda br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je tuženica time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno potvrđena presudom VTS RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u kojoj je utvrđeno da je tuženica u razdoblju kada je sklopljen predmetni ugovor o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio revizije tuženice odlukom br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske r. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014, a odlukom br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

- da se o spornim dijelovima Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF nije pojedinačno pregovaralo,

- da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012837580 dana 19. prosinca 2015. (dalje Dodatak Ugovoru), koji je solemniziran po javnom bilježniku iz [adresa] Đordanu Pahoviću dana 22. prosinca 2015. pod brojem OV-8110/15, kojim je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)

- da je tužba podnesena 11. lipnja 2019.

10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, što je utvrđeno toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude. Stav prvostupanjskog suda je da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka, s obzirom da tužitelj ni nakon provedene konverzije nije u potpunosti obeštećen za preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi, zbog čega ima pravni interes za vođenje ovog postupka, kao i da se tužitelj sklapanjem dodatka ugovoru nije odrekao zaštite od tih nepoštenih ugovornih odredbi niti da je to moguće u skladu s člankom 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14). Na temelju provedenog financijskog vještačenja tužitelju sudi pod toč. III. izreke kao ukupan iznos preplate do dana konverzije 14.589,08 EUR, od čega se iznos od 4.193,14 EUR odnosi na preplatu na ime kamata između izvršenih uplata po tužitelju i iznosa koje bi bio dužan uplatiti da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, iznos od 7.106,90 EUR na preplatu zbog rasta tečaja zbog valutne klauzule CHF između izvršenih uplata po tužitelju i iznosa koje bi bio dužan uplatiti da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, iznos od 3.289,04 EUR na ime razlike između preostale glavnice utvrđene konverzijom i preostale glavnice po početnom otplatnom planu uzimajući samo tečaj CHF na dan isplate kredita i prvotnu ugovorenu kamatnu stopu, sve sa kamatama na pojedine iznose, uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

11. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima smatra bespredmetnim utvrđivanje ništetnosti bilo koje odredbe ugovora o kreditu i dovodi u pitanje pravni interes tužitelja na isticanje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zbog provedene konverzije, jer sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

12. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su „…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primijene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu“.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 502.c ZPP kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženicu prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja, unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

14. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03,46/07,79/07, dalje ZZP/03), kao i da tuženica na kojoj je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarala sa tužiteljem i da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bila ovlaštena mijenjati redovnu kamatu, tužitelja prije sklapanja ugovora o tome obavijestila na drugi način, kao i da bi ga u potpunosti informirala o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.

15. Iz navedenog razloga su za predmet spora neodlučni žalbeni navodi kojima tuženica otklanja zakonsku obvezu definiranja parametara promjenjivosti redovne kamate u ugovorima o kreditu i iznosi razloge za promjenu kamatnih stopa, kao i pozivanje tuženika na dopuštenost ugovaranja valutne klauzule sukladno čl. 22. ZOO, budući da odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj za CHF nisu utvrđene ništetnim zbog toga što su protivne prisilnim propisima, već stoga što su nepoštene u smislu čl. 81. ZZP/03 jer tuženica prije zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, na koji način je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, i to čl. 81., 82. i 90., a zbog čega su navedene odredbe sukladno čl. 87. tog Zakona ništetne.

16. Neodlučni su, a ujedno i neosnovani žalbeni navodi tuženice o razumljivosti spornih ugovornih odredbi i nastavno tome isključenju istih iz testa poštenosti, jer se radi o odredbama koje su u kolektivnom sporu ocijenjene netransparentnima, koje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Stoga je ovaj sud žalbu tuženice ocijenio neosnovanom u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu u točki I.i II. izreke koji se odnosi na ništetnost dijelova spornih odredaba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci tuženika, kao i u dijelu kojim je obveza vraćanja kredita vezana uz valutu CHF prema srednjem tečaju Banke na dan plaćanja, te je stoga u tom dijelu odbijena žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda, koja je u tom dijelu posljedica pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

18. Međutim, djelomično su osnovani navodi tuženice kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na kondikcijski zahtjev tužitelja i to iz sljedećih razloga.

19. Vezano uz primjenu Direktive 93/13/EEZ na koju se poziva prvostupanjski sud, Sud Europske unije je dao tumačenje o primjeni Direktive u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64., u skladu s praksom tog Suda koji je više puta do tada ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Europskoj uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od **.**.2014., U, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., O, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.), protumačivši da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive. Kako je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, te da tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C-567/2020 obvezuje sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci, to navedeno tumačenje obvezuje sudove koji odlučuju u ovom postupku. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13/EEZ) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021.

20. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.

21. Stranke su nesporno sklopile Dodatak Ugovoru dana 19. prosinca 2015. u kojem suglasno konstatiraju da se Dodatak Ugovoru sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK/15 (članak prvi), nadalje suglasno utvrđuju da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim sukladno čl. 19.c ZID ZPK/15, kao i izvod otvorenih stavaka po kreditu na dan 30. rujna 2015. (članak drugi), a isto tako je suglasno utvrđen nakon konverzije iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita (članak treći), kao i ukupan iznos pretplate koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta (članak peti).

22. Odredbe Dodatka Ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženica, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

23. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

24. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

25. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka Ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

26. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

27. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisan je način konverzije te tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Dodatak Ugovoru bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i njegovu valjanost tijekom postupka nije doveo u pitanje. S obzirom da su na temelju kogentnih odredbi ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvršteni svi iznosi koje je tuženica za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženice na dan sklapanja Dodatka, razlike koje tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nisu (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.

28. Primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

29. Na taj način je valjano prestala obveza tuženice (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženicom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate. Tužitelj ne može zahtijevati ni iznos na ime razlike glavnice kao razlike između preostale glavnice utvrđene konverzijom i preostale glavnice po početnom otplatnom planu uzimajući samo tečaj CHF na dan isplate kredita i prvotnu ugovorenu kamatnu stopu, jer je utvrđen iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita Dodatkom Ugovoru, i sukladno odredbi čl. 160. st. 1 ZOO, postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) sporazumno izmijenjen u skladu s navedenim Dodatkom Ugovoru te je time postignut sporazum o novim kreditnim uvjetima.

30. Tužitelj bi imao pravo jedino na više plaćene iznose koji su uračunati prilikom izračuna konverzije u skladu s čl. 19.c. ZID ZPK/15 od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužitelj preuzeo sklapanjem Dodatka Ugovora. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u oduci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

31. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženice po ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod toč. I. izreke rješenja, dok je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačio presudu i pod toč. II. izreke presude odbio zahtjev tužitelja za isplatu ukupno 14.589,08 EUR, te isplate zakonske zatezne kamate na iznos utuženog na ime razlike glavnice u iznosu od 3.289,04 EUR.

32. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja).

33. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. III. izreke rješenja).

34. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima izvesti dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica te potom pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević