Poslovni broj: Usž-3958/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Pomgrad gradnja d.o.o., Bihaćka 2, Split, kojeg zastupa direktor DĆ dipl.ing.rud., protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi sanacije rudarskih radova, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1342/2023-9 od 18. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1342/2023-9 od 18. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-312-01/22-01/1 URBROJ: 443-01-17-02- 23-2 od 12. travnja 2023. Rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I- 312-01/22-01/6 URBROJ: 443-01-12-01-22-1 od 8. travnja 2022. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju naloženo da na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena Klis-Kosa, nakon potpune i trajne obustave izvođenja rudarskih radova, provede sanaciju terena na kojem su izvođeni rudarski radovi, ukloni rudarske objekte i stabilno postrojenje za oplemenjivanje mineralnih sirovina koji su bili izgrađeni u svrhu obavljanja rudarskih radova, odnosno provede sve mjere osiguranja kojima se isključuje mogućnost nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš i o tome obavijesti Državni inspektorat.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom pobija njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi iznosi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je obustava izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju Klis- Kosa bila trajna. Tvrdi da je iz priložene dokumentacije razvidno da do obustave nije došlo s namjerom trajnog obustavljanja eksploatacije, već zbog iscrpljenja rezervi tehničko-građevinskog kamena predviđenog za eksploataciju prema trenutno važećem rudarskom projektu. Ističe da je rješenje tuženika donijeto dvije godine prije isteka ugovora o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na području eksploatacijskog polja Klis-Kosa. Navedeni ugovor mu je davao pravo na eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na tom području do 30. lipnja 2024., ali i nakon navedenog datuma ako njegov zahtjev bude prihvaćen, jer je trajanje samog eksploatacijskog polja Klis-Kosa određeno na rok do 31. prosinca 2028. do kada je on ovlaštenik. Stoga zaključuje da mu je eksploatacija na tom području moguća do kraja 2028. godine bez obzira na privremenu obustavu radova. Uklanjanjem rudarskih objekata i postrojenja to bi postalo nemoguće. Iznosi da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao izjavu direktora zanemarujući pritom cjelokupno činjenično stanje, pravni kontekst i stvarne namjere društva, koje su jasno bile usmjerene prema privremenoj obustavi i nastavku radova. Izjavu direktora trebalo je protumačiti tako da su se radovi obustavili do trenutka kada će se radovi moći nastaviti. Osporava nadležnost rudarskog inspektora za uklanjanje postrojenja za oplemenjivanje mineralnih sirovina obzirom da se ono ne nalazi unutar granica samog eksploatacijskog polja Klis-Kosa. Dodaje da je uklanjanje navedenog postrojenja, obzirom na njegovu ulogu u sanaciji, moguće tek nakon provedbe te sanacije. Napominje da je postigao dogovor s Općinom Klis o procesu sanacije u skladu s prostornim planom, za što se navedeno postrojenje treba koristiti pa bi njegovo uklanjanje prouzročilo znatnu štetu. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude i poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, čime nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da su tužitelju zakonito naložene mjere sanacije i osiguranja eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena Klis-Kosa zbog potpune i trajne obustave izvođenja rudarskih radova.
7. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju utvrđenje upravnih tijela i prvostupanjskog suda da je, 14. ožujka 2022., on obavijestio prvostupanjsko tijelo o obustavi izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju Klis-Kosa s 31. ožujka 2022., zbog iscrpljenja svih rudnih rezervi predviđenih za eksploataciju po Glavnom projektu eksploatacije vapnenca na površinskom kopu Klis-Kosa iz svibnja 1972. godine i Dopunskom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju Klis Kosa – prva dopuna, a na temelju kojeg je sklopljen Ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena od 14. ožujka 2019. s rokom trajanja do 30. lipnja 2024. godine.
8. Odredbom članka 87. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj 56/13., 52/18., 115/18. i 98/19.) propisano je da kad koncesionar potpuno i trajno obustavi izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju, odnosno provede sanaciju eksploatacijskog polja, dužan je izvijestiti Državni inspektorat da su na prostoru na kojem su izvođeni rudarski radovi provedene sve mjere osiguranja kojima se isključuje mogućnost nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš.
9. Slijedom citirane zakonske odredbe, koncesionar je dužan nakon trajne obustave izvođenja rudarskih radova provesti sanaciju eksploatacijskog polja provođenjem mjera osiguranja radi izbjegavanja nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš. Međutim, inspekcijskim nadzorom provedenim 25. ožujka 2022. godine, zapisnikom je utvrđeno da na navedenoj lokaciji postoji opasnost od nekontroliranog zarušavanja na južnom dijelu predmetnog eksploatacijskog polja radi neprovedene biološke rekultivacije etaža, kao i radi nagiba i visine jalovinskog deponija. Također, na pristupnim putevima nisu postavljeni znakovi zabrane pristupa u svrhu sprječavanja nastanka opasnosti za ljude, prirodu, imovinu i okoliš niti su uklonjena stabilna postrojenja za oplemenjivanje mineralnih sirovina.
10. Očitovanjem direktora tužitelja, danim na zapisnik koji je vlastoručno potpisao, svi radovi na eksploatacijskom polju Klis-Kosa, te radovi na oplemenjivanju mineralnih sirovina na stabilnom postrojenju, koje se nalazi izvan samog eksploatacijskog polja, trajno su obustavljeni 18. ožujka 2022. godine, s kojim datumom je dio radnika otpušten, a dio je otpušten 21. ožujka 2022. godine.
11. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni su uvjeti za primjenu odredbe članka 88. Zakona o rudarstvu, kojom je propisano da ako Državni inspektorat utvrdi da provedene mjere osiguranja iz članka 87. ovoga Zakona nisu dovoljne, naredit će koncesionaru da u određenom roku, ne dužem od šest mjeseci, otkloni utvrđene nedostatke na eksploatacijskom polju, a po potrebi da provede i druge mjere osiguranja, te o tome obavijesti tijelo nadležno za rudarstvo i ministarstvo nadležno za pomorstvo ako se rudarski radovi izvode na pomorskom dobru.
12. Kraj provedenog dokaznog postupka, ne dovodi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari prigovor tužitelja da u konkretnom slučaju nije došlo do trajne obustave izvođenja rudarskih radova obzirom da ima važeći ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju Klis-Kosa, sklopljen na rok do 30. lipnja 2024. godine, dok je eksploatacijsko polje određeno na rok do 31. prosinca 2028. godine.
13. Sud ne nalazi osnovanim niti tužiteljevo osporavanje nadležnosti rudarskog inspektora za uklanjanje stabilnih postrojenja koja služe oplemenjivanju mineralnih sirovina, koji žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud pozivajući se na članak 17. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18. i 117/21.), prema kojem inspekcijske poslove u području rudarstva obavlja rudarska inspekcija, pri čemu inspekcijski poslovi podrazumijevaju provedbu nadzora zakona i drugih propisa iz područja rudarstva kojima se uređuje, između ostalog, i istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina, te uporaba rudarskih objekata i postrojenja do završetka eksploatacije i sanacija eksploatacijom mineralnih sirovina devastiranog područja.
14. Stoga, prigovori tužitelja istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice i pravilnu primjenu materijalnog prava, nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je u obrazloženju presude naveo sve bitne činjenice koje proizlaze iz povedenih dokaza te argumentirane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
15. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
