Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2544/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Adnanu Omanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ad/1. ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad/2. ČN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o., iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja prava vlasništva odlučujući o žalbi tuženika ad/1. i ad/2. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-744/2022- 17 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ad/1. ZN i ad/2. ČN, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-744/2022-17 od 21. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ad/2. ČN, kao neosnovana i u odnosu na njega potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-744/2022-17 od 21. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1. i ad/2. za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja utvrđen je ništetnim čl. 3. (treći) Ugovora o zajmu od dne. 18. veljače 2021. g. zaključenog između zajmoprimca tuženog ad/1. i zajmodavca ad/2. koja glasi: "Radi osiguranja povrata pozajmljenog iznosa te eventualnih kamata i troškova zajmoprimac prenosi na zajmodavca pravo vlasništva radi osiguranja (fiducijarno vlasništvo) na nekretnini: suvlasnički dio 55/10000 etažno vlasništvo E- 30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 koja garaža se nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina]. Potpisom ovog ugovora zajmoprimac ovlašćuje zajmodavca da na temelju ovog ugovora i bez ikakve dalje dozvole ili odobrenja ishodi uknjižbu prava vlasništva radi osiguranja na nekretnini: suvlasnički dio 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 koja garaža se nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], uz zabilježbu da je prijenos učinjen radi osiguranja potraživanja zajmodavca u iznosu od 100.000,00 kuna (stotinu tisuća kuna), kamata i troškova." što su tuženici ad/1 i ad/2. dužni priznati (toč. I. izreke). Utvrđeno je, da je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 na z.k. č. br. [katastarska čestica] RN ukupne površine 1781 m2 dvorište 1047 m2, garaža 116 m2 i stambena zgrada k. b. 3 od 618 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], uključujući zakonska prava na zajedničkim dijelovima nekretnine temeljem čl. 67. i 68. te čl. 370. st. 4. ZVDSP, što je tuženik ad/2. dužan priznati, a u protivnom će njegovo priznanje zamijeniti ova presuda (toč. II. izreke). Nadalje, tuženik ad/2. dužan je trpjeti uknjižbu tužitelja kao vlasnika suvlasničkog dijela 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 na z.k. č. br. [katastarska čestica] RN ukupne površine 1781 m2 dvorište 1047 m2, garaža 116 m2 i stambena zgrada k. b. 3 od 618 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], uključujući zakonska prava na zajedničkim dijelovima nekretnine temeljem čl. 67. i 68. te čl. 370. st. 4. ZVDSP, nekretnine u zemljišnoj knjizi (toč. III. izreke). Konačno, naloženo je tuženicima ad/1. i ad/2. solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.085,07 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. IV. izreke).

2. Rješenjem je određena u korist predlagatelja-tužitelja na teret predloženika- tuženika ad/2. privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja suvlasničkog dijela 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 na z.k. č. br. [katastarska čestica] RN ukupne površine 1781 m2 dvorište 1047 m2, garaža 116 m2 i stambena zgrada k. b. 3 od 618 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], sadržaja pobliže navedenog u izreci rješenja, dok je u odnosu na tuženika ad/1. prijedlog za određivanjem privremene mjere odbijen kao neosnovan.

3. Tuženici ad/1. i ad/2. se žale protiv presude, a sadržajno tuženik ad/2. i protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu presudu preinačiti i odbiti zahtjev tužitelje, te ukinuti rješenje o privremenoj mjeri, uz naknadu troškova postupka podredno ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika ad/1. i ad/2. i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja ad/1. i ad/2. je neosnovana.

6. Predmet postupka je utvrđenje ništetnim čl. 3. (treći) Ugovora o zajmu od 18. veljače 2021. sklopljenog između tuženog ad/1., kao zajmoprimca i ad/2., kao zajmodavca, sadržaja pobliže navedenog pod toč. I. izreke presude. Nadalje, predmet postupka je i utvrđenje da je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela 55/10000 etažno vlasništvo E-30 garaža u suterenu površine 13,18 m2 označena sa G16 na z.k. č. br. [katastarska čestica] RN ukupne površine 1781 m2 dvorište 1047 m2, garaža 116 m2 i stambena zgrada k. b. 3 od 618 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], uključujući zakonska prava na zajedničkim dijelovima nekretnine temeljem čl. 67. i 68. te čl. 370. st. 4. ZVDSP, što je tuženik ad/2. dužan priznati, te trpjeti upis prava vlasništva predmetne nekretnine za korist tužitelja u zemljišnoj knjizi.

7. Sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da iz Predugovora od 12. srpnja 2003. sklopljenog između ŽN i tužitelja proizlazi da je predmet prodaje garaža u poslovno-stambenoj građevini u izgradnji na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve po građevinskoj dozvoli od 9. travnja 2003. koja je pravomoćna 30. travnja 2003., da se ugovorom prodavatelj obvezao izgraditi zgradu u roku od godine dana od sklapanja predugovora u kojoj se nalazi i predmetna garaža, površine 13,5 m2 koja je predmet kupoprodaje, da je danom potpisa Predugovora kupac prodavatelju isplatio na ruke 10.000,00 EUR, da su se stranke obvezale po završetku gradnje sačiniti kupoprodajni ugovor i kupac isplatiti razliku u cijeni, a prodavatelj kupcu izdati tabularnu izjavu za knjiženje u gruntovnici i definirati kupoprodajnu cijenu po završetku gradnje, s time da su ugovorili da je okvirna cijena 1.000,00 EUR/m2

-da iz potvrde od 3. srpnja 2004. proizlazi da je potpisana od strane prodavatelja, ovdje tuženika ad/1. i kupca, ovdje tužitelja, kojim potvrdom prodavatelj potvrđuje da je kupac, isplatio ostatak kupoprodajne cijene od 5.000,00 EUR za nekretninu navedenu u Predugovoru, a to je garaža u suterenu, da je dio kupoprodajne cijene od 10.000,00 EUR već isplaćen prodavatelju i da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti prodavatelju, da će se izvršiti zemljišno- knjižni prijenos nakon što se zaključi kupoprodajni ugovor u roku 3 godine od potpisa potvrde,a potpisom potvrde kupac je uveden u posjed garaže, kako je navedeno u potvrdi "preuzeo predmetnu garažu u viđenom stanju bez primjedbi"

-da iz neslužbene kopiju zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proizlazi da je na kč. br. [katastarska čestica] u suvlasničkom dijelu 55/10000, etažno vlasništvo (E-30) temeljem zapisnika Z-4378/15/505 prenesen upis garaža u suterenu površini 13,18 m2 označena sa G16 na ime tuženika ad/1. i da je temeljem Ugovora o zajmu od 27. kolovoza 2009. uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti za korist tužitelja, kao i da je nakon toga upisana zabilježba prijenosa prava vlasništva predmetne garaže temeljem Ugovora o zajmu od 18. veljače 2021. za korist tuženika ad/2., kao fiducijarnog vlasnika, radi osiguranja potraživanja u iznosu od 100.000,00 HRK, uvećano za kamate i troškove.

7.1. Ocjenjujući sadržaj Ugovora o pozajmici od 18. veljače 2021. sklopljenog između tuženika ad/1. i ad/2. kojim je čl. 3 regulirano da se radi osiguranja povrata pozajmice od 100.000,00 kn te eventualnih kamata i troškova sa zajmoprimca tj. tuženika ad/1., prenosi na zajmodavca tuženika ad/2., pravo vlasništva radi osiguranja pozajmice, iskaz tuženika ad/2. iz kojeg u bitnome proizlazi da je zainteresiran za kupnju predmetne garaže i da je zaključio ugovor o zajmu, uz uvjet, da mu bude osigurana pozajmica, s tim što pogrešno navodi da je osigurana hipotekom, da je zapravo pozajmica dana uz uvjet i uz pobudu, da se sklopi takav Ugovor, jer iz iskaza tuženika ad/2. proizlazi, da želi kupiti predmetnu garažu, a iz iskaza tuženika ad/1. proizlazi, da je ponudio tuženiku ad/2. kupiti predmetnu garažu, ocjena je suda prvog stupnja da je zapravo kupnja predmetne garaže odlučujuća pobuda iz koje je predmetni Ugovor zaključen, pa zapravo utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. povlačilo bi i ništetnost cijelog ugovora o zajmu, sve kroz primjenu odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22 i 155/23- dalje: ZOO). Osim toga, između tužitelja i tuženika ad/1. nije sporno da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu predmetne garaže i nije sporno, da je i tuženik ad/2. znao da tuženik ad/1. traži pozajmicu radi povrata novca tužitelju s osnova kupoprodajne cijene predmetne garaže, dakle nije bilo nepoznato niti tuženiku ad/2. da između tužitelja i tuženika ad/1. postoji pravni odnos kupoprodaje predmetne garaže.

7.2. Nadalje, sud prvog stupnja ocjenjuje da se u pravnom poslu između stranaka tuženik ad/1. ponašao protivno načelu savjesnosti i poštenja i moralu društva jer je znao, da je tužitelj u posjedu predmetne garaže, da je isplatio kupoprodajnu cijenu i da ne prihvaća povrat kupoprodajne cijene, (ali mu nije poznato iz kojeg razloga ne želi primiti novac) i da je istu garažu ponudio na prodaju tuženiku ad/2. uz uvjet da mu pozajmi novac, da bi isplatio tužitelja s osnova povrata kupoprodajne cijene. Iz iskaza tuženika ad/1. u bitnome proizlazi, da zapravo tužitelj ne želi povrat novčanih sredstava nego traži da mu se izda tabularna isprava, da se može upisati vlasnikom na predmetnoj garaži, ali i bez obzira na takvo traženje tužitelja sačinjen je Ugovor o pozajmici (očito se radi o Ugovoru o zajmu od 27. kolovoza 2009.) koji zajam nikada nije izvršen, nego samo da bi tužitelju osigurano povrat 15.000,00 EUR, koji je zapravo prividan ugovor temeljem kojeg je upisano založno pravo tužitelja na predmetnoj nekretnini, pa i takvo postupanje sud cijeni nemoralnim, jer zapravo nameće se tužitelju da prihvati sasvim nešto drugo, nego što je ugovorio i isplatio kupoprodajnu cijenu, pri čemu se tužitelj zapravo cijelo vrijeme povodio ponašanjem tuženika ad/1. i BN vjerujući im da će zaključiti kupoprodajni ugovor, kada to njima bude odgovaralo obzirom na razrez poreza.

7.3. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tuženika ad/2. da nema nikakvog saznanja o odnosu između tužitelja, tuženika ad/1 niti BN jer je hipoteka na predmetnoj nekretnini za korist tužitelja upisana još 2009. godine, što mu nije moglo ostati nepoznato jer su zemljišne knjige javne, a pozajmicu koju je izvršio tuženiku ad/1. osigurao je fiducijarnim vlasništvom, što znači, da sve dok se ne ostvari uvjet osigurane tražbine da je fiducijarni vlasnik nekretnine, dok iz iskaza tuženika ad/1. u bitnome proizlazi da je tuženiku ad/2. ponudio da mu proda garažu i da mu pozajmi novac kako bi tužitelju izvršio povrat isplate kupoprodajne cijene od 15.000,00 EUR.

7.4. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj je s ĆN, koji je bio suinvestitor zajedno s tuženikom ad/1., sklopio Predugovor za kupnju predmetne nekretnine kojim je utvrđen predmet prodaje i kupoprodajna cijena, da je u vrijeme zaključenja predugovora isplaćen je veći dio kupoprodajne cijene (10.000,00 EUR), jer je kupoprodajna cijena dogovorena od 15.000,00 EUR, da je tužitelj godinu dana kasnije, 2004., isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, stupio u posjed nekretnine i kontinuirano se nalazi u posjedu bez da ga bilo tko smeta u posjedovanju nekretnine, koja činjenica nije sporna između parničnih stranaka, ocjena je suda prvog stupnja da je tužitelj dokazao da je njegov posjed istinit, zakonit i pošten.

7.5. Pri tome, sud prvog stupnja zaključuje da je Ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženika ad/1. 27.srpnja 2009. zapravo prividni ugovor i da ne proizvodi pravne učinke, odnosno smatra se da nije niti nastao jer je iskazima tužitelja i tuženika ad/1. u bitnome utvrđeno da nije bilo stvarne pozajmice, nego samo da je ugovor zaključen da bi tužitelj bio siguran u novčana sredstava koja je dao od 15.000,00 EUR za kupnju predmetne garaže, a kupoprodajni ugovor nije zaključen, pa tužitelj nije bio nepošten posjednik, na što upiru tuženici ad/1. i ad/2. Osim toga, neživotno je da bi netko od 2004. pa do zaključenja rasprave bio u posjedu garaže, dakle gotovo 20 godina, a da bi imao garažu imao samo na korištenje, kako to tvrdi tuženik ad/1.

8. Slijedom iznesenog, zaključuje da su se ispunile pretpostavke za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP), pa odlučuje kao u izreci presude.

9. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

10. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

11. Pobijana presuda i rješenje se mogu ispitati, imaju razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju određeno ukazuju tuženici ad/1. i ad/2. u svojoj žalbi.

12. Sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prihvaćanjem zahtjeva tužitelja, kao i prijedloga za određivanjem predložene privremene mjere pravilno je primijenio materijalno pravo.

13. Suprotno navodima žalbe sud tuženika ad/1. i ad/2. nema proturječja u izreci i obrazloženju presude jer je sud prvog stupnja odredbu čl. 3. Ugovora o zajmu od 18. veljače 2021. ocijenio ništetnom, i za takovo utvrđenje dao jasne i obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. Točno je da je sud prvog stupnja u obrazloženju naveo da je Ugovor o pozajmici prividan ugovor koji ne proizvodi pravne učinke, no to se, što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja obrazloženja (vidi rbr. 8. do 11.) odnosi na Ugovor o pozajmici sklopljen između tužitelja i tuženika ad/1. dana 27. srpnja 2009., a ne na Ugovor o zajmu sklopljen između tuženika ad/1. i ad/2. dana 18. veljače 2021., kako to pogrešno tumače tuženici ad/1. i ad/2.

15. Stoga žalbeni navodi tuženika ad/1. i ad/2. i pozivanje na praksu Županijskih sudova te Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede učinaka prividnog ugovora - da takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) ugovor) nema učinka među strankama - pa slijedom toga ne može biti proglašen ništetnim, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

16. Ocjenjujući ponašanje stranaka predmetnog pravnog posla, sadržaj Ugovora o pozajmici od 18. veljače 2021. sklopljenog između tuženika ad/1. i ad/2. kojim je čl. 3 regulirano da se radi osiguranja povrata pozajmice od 100.000,00 kn te eventualnih kamata i troškova sa zajmoprimca tj. tuženika ad/1., prenosi na zajmodavca tuženika ad/2., pravo vlasništva radi osiguranja pozajmice, iskaza tuženika ad/2. iz kojeg u bitnome proizlazi da je zainteresiran za kupnju predmetne garaže i da je zaključio Ugovor o zajmu, uz uvjet, da mu bude osigurana pozajmica, s tim što pogrešno navodi da je osigurana hipotekom, da je zapravo pozajmica dana uz uvjet i uz pobudu, da se sklopi takav ugovor, jer iz iskaza tuženika ad/2. proizlazi, da želi kupiti predmetnu garažu, a iz iskaza tuženika ad/1. proizlazi, da je ponudio tuženiku ad/2. kupiti predmetnu garažu, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je zapravo kupnja predmetne garaže odlučujuća pobuda iz koje je predmetni ugovor zaključen. Osim toga, nije sporno da je tužitelj kupoprodajnu cijenu predmetne garaže isplatio u cijelosti, kao i da je tuženik ad/2. znao da tuženik ad/1. traži pozajmicu radi povrata novca tužitelju s osnova kupoprodajne cijene predmetne garaže, dakle nije bilo nepoznato niti tuženiku ad/2. da između tužitelja i tuženika ad/1. postoji pravni odnos kupoprodaje predmetne garaže.

17. Međutim, jasno je da je u ovom slučaju kod tuženika ad/1. i ad/2., kao ugovaratelja nedopuštena pobuda bila razlogom sklapanja Ugovora o pozajmici od 18. veljače 2021. Naime, ocjenjujući ponašanje stranaka predmetnog pravnog posla proizlazi zaključak da su tuženici ad/1. i ad/2. svjesno želi otuđiti predmetnu garažu iako su oba ugovaratelja znala da je predmetna garaža već otuđena tužitelju koji je kupoprodajnu cijenu isplatio u cijelosti.

18. Prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nedopuštena pobuda za sklapanje ugovora predstavlja takvo postupanje koje je suprotno moralu društva pa su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke za ništetnost čl. 3. Ugovora o zajmu od 18. veljače 2021., sadržaja pobliže navedenog u izreci presude (čl.322.st.1. ZOO).

19. Navedena utvrđenja tuženici ad/1. i ad/2. žalbom određeno niti ne osporavaju.

20. Nadalje, iz sadržaja izvedenih dokaza (iskaza tužitelja i tuženika ad/1.) proizlazi da su tuženik ad/1. i njegov otac ĆN gradili predmetnu garažu, da su bili suinvestitori, da je između tužitelja i ĆN zaključen Predugovor 12. srpnja 2003., da je tom prilikom tužitelj ispatio 10.000 EUR, dok je dana 3. srpnja 2004. tužitelj isplatio preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 5,000 EUR, a o čemu su tužitelj i tuženik ad/1. sačinili potvrdu, da se od tada tužitelj nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne garaže. Navedene činjenice među strankama i nisu sporne.

21. Članak 159. ZVDSP propisuje uvjete za stjecanje vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22. Dakle, samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

23. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

24. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj kupio predmetnu garažu, da je isplatio kupoprodajnu cijenu ad/1. tuženiku u cijelosti dana 3. srpnja 2004., da se od tada nalazi u samostalnome nesmetanom posjedu u predmetne garaže upućuje na zaključak da tako realizirani Ugovor o kupoprodaji predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja.

25. Pored iznesenog, žalbeni navodi tuženika ad/1. i ad/2., kojim osporava zakonitost posjeda tužitelja nisu osnovani.

26. Posjed tužitelja je nedvojbeno istinit jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja; dok se poštenje predmnijeva i koja predmnijeva od strane tuženika ad/1. i ad/2. nije s uspjehom oborena.

27. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja je Ugovor o zajmu sklopljen između tužitelj i tuženika ad/1. dana 27.srpnja 2009. prividan pravi posao (jer nije bilo stvarne pozajmice, nego je Ugovor o zajmu sklopljen da bi tužitelj bio siguran u novčana sredstava koja je dao od 15.000,00 EUR za kupnju predmetne garaže, pored činjenice da stranke nisu sklopile konačan kupoprodajni ugovor) koji ne proizvodi pravni učinak, pa činjenica da je na temelju navedenog Ugovora o zajmu uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini za korist tužitelja ne dovodi u pitanje njegovo poštenje. Pored toga valja dodati da i sami tuženici ad/1. i ad/2. u žalbi ne spore tužiteljevo poštenje.

28. U naprijed iznesenom okolnostima i po ocjeni ovog suda drugog stupnja ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću (koji rok je istekao 2014.).

29. Stoga žalbene navode tuženika ad/1. i ad/2. da tužitelj nema zakonit posjed (nego samo istinit i pošten) pa kako do podnošenje tužbe nije protekao rok od 20 godina (već samo rok od 16 godine) nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije moguće prihvatiti.

30. U odnosu na rješenje o privremenoj mjeri

30.1 Pravilna je ocjena suda prvog stupnja kako je tužitelj, kao predlagatelj dokazao pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. OZ i to kako vjerojatnost tražbine tako opasnost da bi bez te mjere protivnik osiguranja znatno otežao ostvarenje tražbine, tako što bi promijenio postojeće stanje stvari. To iz razloga jer je tuženik ad/2. uknjižen kao fiducijarni vlasnik radi osiguranja pozajmice pa s obzirom na takav status predmetne nekretnine te iskaz tuženika ad/2. iz kojeg proizlazi da mu tražbina još uvijek nije namirena, a da je zainteresiran za kupnju predmetne nekretnine, postoji opasnost otuđenja predmetne nekretnine.

30.2. Tuženici ad/1. i ad/2. u žalbi protiv rješenja ne navode nikakve, ponajmanje obrazložene razloge kojima bi pravilnost toga dijela odluke bila dovedena u sumnju.

31. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Tuženici ad/1. i ad/2. nisu naveli druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

32. S obzirom na navedeno primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP kao u izreci ovog rješenja.

33. Tuženici ad/1. i ad/2. nisu uspjeli sa žalbom pa trošak žalbenog postupka pada na njihov teret (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

34. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu je navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović