Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-791/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Općine Ražanac, OIB: 08842442553, Ražanac XVII 61, zastupane po punomoćnici Ivanki Bosotini, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice ad 2. ĆP i žalbi tuženice, protiv presude Općinskog suda u Zadru pod brojem P-913/21 od dana 30. lipnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 13. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice, te se pod točkom I. izreke u dosuđujućem dijelu preinačava presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem P-913/21 od dana 30. lipnja 2022. godine i u daljnjem dijelu odbija zahtjev tužitelja ad 1. za utvrđenje vlasništva za 1/4 na dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i ispravku uknjižbe.

II. Odbija se žalba tužiteljice ad 2. i pod točkom II. izreke, kojom je u odnosu na tužiteljicu ad 2. odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva od 1/2 i ispravku uknjižbe na dijelu nekretnine čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem P-913/21 od dana 30. lipnja 2022. godine.

III. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude, mijenja se odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu pod točkom III. i IV. izreke, na način da se nalaže tužiteljima da u roku od 15 dana nakade tuženici parnični trošak u iznosu od 955,19 eura (koji uključuje i trošak žalbenog postupka), dok se odbija zahtjev za naknadu troška tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ad 1. KP, te je utvrđeno vlasništvo istog za 1/4 suvlasničkog dijela na nekretnini označenoj na Skici sudskog očevida od dana 2. ožujka 2022. godine; dio nove čestice 7155, površine 348 m2 – lik C-D-E-F-G-J-K-C označen žutom bojom što odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] u naravi prizemni pomoćni objekt površine 59 m2 (lik 1-D-2-6-1), manji prizemni objekt s pločom površine 13 m2 (lik 3-4-5-6-3), te dio spornog zemljišta koji je ograđen starim suhozidima i starim kameno-betonskim zidom tužitelja, sve K. O. [katastarska općina], prikazano na Skici sudskog očevida od dana 2. ožujka 2022. godine, izrađenog od firme GEO LESI j.d.o.o. za geodetske poslove i vještačenje, stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine, te je isti ovlašten da temeljem presude, zatraži i postigne uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoju korist uz istovremeno upis brisanja ovog prava sa imena tuženice, dok je u preostalom dijelu zahtjev za utvrđenje vlasništva preko 1/4 dijela (do 1/2 dijela), odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), dok je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva i ispravku uknjižbe za 1/2 dijela na istoj nekretnini tužiteljice ad 2. ĆP, kao neosnovan (točka II. izreke), te je naloženo tuženici da tužitelju ad 1. u roku od 15 dana naknadi parnični trošak tog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja ad 1. za naknadom troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke) i naloženo tužiteljici ad 2. da tuženici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak tog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženice za naknadom troška odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku u korist tuženice, pod točkom IV. izreke, žalbu je podnijela tužiteljica ad 2. pobijajući je uvodno zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da istu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i odluke o parničnom trošku u korist tužitelja ad 1.,pod točkom III. izreke, žalbu je podnijela tuženica, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. ZPP, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Žalba tužiteljice ad 2. nije osnovana.

6. U ovom postupku, tužitelji su u tužbi podnesenoj dana 12. svibnja 2021. godine zatražili utvrđenje prava vlasništva na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], površine 908 m2, svaki za po 1/2 dijela, navodeći da je predmetna nekretnina bila "od pamtivijeka prošlog stoljeća" u posjedu njihova oca, pokojnog CP, a koja je u naravi bila ograda s izgrađenom štalom od starine u posjedu obitelji i prednika tužitelja, koji posjed da seže još prije drugog svjetskog rata, te da su prednici tužitelja držali blago i vršili ispašu, a blago držali tijekom noći u štali koju su noću zatvarali.

7. Tužitelji su tijekom postupka djelomično preinačili tužbu, jer su zatražili utvrđenje vlasništva od po 1/2 na fizički točno određenim dijelovima predmetne nekretnine, u ukupnoj površini od 348 m2.

8. Iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pregledom preslika zapisnika s ročišta od dana 30. svibnja 2019. godine u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1760/18 (l.s. 13-14) i priloženog spisa zemljišno knjižnog odjela tog suda, poslovi broj Z-1760/18, Z-12592/20 utvrdio:

- da je prema najstarijim podacima iz povijesti posjedovanja DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, čest. zem [katastarska čestica] bila evidentirana kao posjed Porezne općine Ražanac, te I. revizijom katastarske općine evidentirana kao Općenarodna imovina,

-da je 1987. godine razgraničeno šumsko od građevinskog zemljišta, izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] i formirana čest. zem. [katastarska čestica] , te evidentiran posjed Općine Zadar, a odlukom Vlade RH 1997.godine o podjeli nekretnina bivše Općine Zadar, evidentiran posjed Općine Ražanac,

- da je diobom 2004. godine od čest. zem. [katastarska čestica] formirana čest. zem. [katastarska čestica] i evidentiran posjed Općine Ražanac, a potom novom izmjerom formirana čest zem. 7155 i evidentiran posjednik Općina Ražanac,

- da se tuženica Općina Ražanac na spornoj nekretnini upisala u zemljišne knjige vlasnicom za cijelo tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], na raspravi od dana 15. svibnja 2015. godine na koju nije pristupio pozvani FP (brat tužitelja) koji je prema PL br. 6325 (izvod iz popisnog lista od 6. studenoga 2013. i 24. srpnja 2014. godine) evidentiran posjednikom čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere za cijelo, za kojeg je dostava poziva vraćena s naznakom "umro", kao ni punomoćnik Općine Ražanac, za koju je dostava uredno iskazana,

- da je u tom postupku na zapisnik konstatirano da čbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] izmjere odgovara čbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] stare izmjere, koja da je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], kao društveno vlasništvo,

- da je na upis tuženice općine Ražanac kao vlasnice novoformirane čest. 7155 K. O. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja knjiga, tužiteljica ad 2. ĆP podnijela prigovor dana 22. siječnja 2018. godine (Z-1760/18), koji je odbijen Rješenjem pod poslovnim brojem Z-1760/18 od dana 30. svibnja 2019. godine, protiv kojeg rješenja nije dopuštena žalba, uz uputu da svoja prava može ostvariti u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom, te da ako tužbu podnese u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave, da će zemljišno knjižni sud kad mu bude dokazano da je tužba podnesena, zabilježbu prijave ili prigovora zamijeniti zabilježbom spora,

- da tužiteljica ad 2. nije podnijela tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama, pred tim sudom.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj ad 1. UP nije sudjelovalo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] kada je novoformirana čest. 7155 K. O. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženice za cijelo, te da je isti dokazao da je njegov otac CP stupio u posjed predmetne nekretnine 1967.-1968. godine po odobrenju tadašnjih vlasti, kada da je sagradio predmetnu štalu koju da je nesmetano koristio i držao blago sve do svoje smrti 2002. godine, te da je tužitelj ad 1. zajedno sa braćom FP i K, sestrom – tužiteljicom ad 2. i majkom, stupio u nasljednički suposjed, a nakon smrti majke, da je u suposjedu ostalo njih četvero, te da se nisu podijelili, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev prema tužitelju ad 1. za utvrđenje 1/4 suvlasništva u tom udjelu i zahtjev za ispravak uknjižbe

10. Takvu odluku prvostupanjski je sud utemeljio na iskazima svjedoka i samih stranaka, jer je o posjedu oca tužitelja u razdoblju od 1967. do 1970. godine i gradnji štale iskazao svjedok LP koji je naveo da je otac tužitelja izgradio štalu 1967.- 1968. godine jer su "vlasti naredile" da se štale moraju ukloniti iz sela, te su im rekli da štale grade na putu prema moru, svjedok BP, koji je naveo da je odbor donio odluku da svi koji ne posjeduju neke ograde da mogu napraviti staje na općinskom zemljištu izvan sela, da su "dogovorno ljudi odlučili da se staje naprave na morskom putu", te da se štala gradila od 1968. do 1970. godine, svjedok PP, stric tužitelja, koji je naveo da se gradila od 1968. do 1970. štala i da ne zna kako je to bilo moguće na općinskom zemljištu, svjedok ŽP koji je naveo da je "Jovićki odbor" dao odobrenje da svi oni koji su imali štale u sklopu kuće da svoje štale izmjeste na Slivnički put, te da je štala građena 1967. godine, a tužitelj ad 1. da se štala izgradila kada se počela graditi cesta za Pag, te da je pritorak od stare štale uzet za cestu, a ocu da je rečeno da zida novu štalu, te tužiteljica ad 2. da je štala građena krajem 60- tih godina i izmještena iz sela dodatno i zbog toga što im je oduzet dio stare štale za potrebe ceste, kada su rekli ocu da "uzme jedan dio terena u vlasništvu Općine Ražanac, u kršu prema moru i tamo da izgradi štalu".

11. Utvrđenu činjenicu stupanja u posjed oca tužitelja 1967. godine izgradnjom štale na dijelu nekretnine koja je u određenom fizičkom dijelu predmet ovog postupka, prihvaća kao pravilno utvrđenu i ovaj drugostupanjski sud, ovo imajući u vidu da u postupku nitko od svjedoka nije iskazivao o posjedu prednika tužitelja prije 1967. godine, te činjenicu da prednici tužitelja nisu bili evidentirani kao posjednici predmetnih nekretnina kod revizije katastra 1955. godine, te da je i 2004. godine bila upisana kao posjednik Općina Ražanac, a na drugačije stanje stvari glede stupanja u posjed oca pokojnog CP, ne upućuju u iskazima ni sami tužitelji.

12. Odredbom članka 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a čija su se pravila primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine" broj 73/91), propisan je za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu posjed od 40 godina koji je trebao biti pošten, a prema paragrafu 326. OGZ nepošten je posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, s time da se poštenje u slučaju dvojbe pretpostavlja prema paragrafu 328. OGZ.

13. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju, kada bi se uzelo da je posjed prednika tužitelja bio pošten, vrijeme od 40 godina posjedovanja bi isteklo 2007. godine za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine i koji je u tada važećoj odredbi članka 388. stavak 4. ZV propisivao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. godine (kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – "Narodne novine" broj 53/91, kojim je stavljena van snage odredba članka 29. ZOVO) bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecajne prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog roka, a koja je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. godine, broj U-I-58/97, te je članak 388. dopunjen novim stavkom 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZV prema kojem se vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. godine ne može računati u vrijeme potrebno za dosjelost u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću za nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu.

14. Slijedom navedenog, kako od stupnja prednika tužitelja u posjed 1967. godine do 17. studenog 1999. godine (do kada je greška države, koja ne može ići na štetu ovlaštenika prava, otvarala mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu pod određenim uvjetima i ukoliko je do tada isteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću) – nije protekao rok za stjecanje vlasništva dosjelošću u potrebnom trajanju od 40 godina, to je prednik tužitelja vlasništvo dosjelošću mogao stjecati posjedovanjem samo od 8. listopada 1991. godine, sukladno odredbama članka 28. ZOVO, a kako je 2002. godine umro, to nije proteklo potrebno vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću, te predmetna nekretnina nije postala vlasništvo prednika tuženika, a niti dio njegove ostavinske imovine, pri čemu treba imati u vidu da su se tužitelji u tužbi pozvali određeno na nasljednički posjed iza smrti oca CP i diobu među sunasljednicima – a što predstavlja i činjeničnu osnovu tužbe, te da u postupku iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi njihovi prednici bili u posjedu "od pamtivijeka", odnosno da su stupili u posjed predmetne nekretnine prije II. svjetskog rata, a što su tvrdili u tužbi.

15. Pri tome treba reći, da tužitelji (od kojih tužitelj ad 1. u iskazu navodi da je 30-40 godina živio i radio u Njemačkoj, kao i da se predmetna nekretnina koristila, te se vratio polovicom 2020. godine, a tužiteljica ad 2. živi u [adresa]), sve da u tužbi i ističu stjecanje vlasništva nekretnine po osnovi samostalnog posjedovanja i uračunavanjem vremena svog prethodnika (počev od 8. listopada 1991. godine) do dana podnošenja tužbe, dana 12. svibnja 2021. godine, ne bi imali potrebno vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću.

16. Slijedom navedenog, žalbu tuženice trebalo je uvažiti i prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preinačiti, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad 1. u daljnjem dijelu za utvrđenje vlasništva za 1/4 i ispravku uknjižbe (članak 373. stavak 2. ZPP).

17. Neosnovano tužiteljica ad 2. u žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP koju nalazi u tome što u odnosu na istu dokazni postupak nije proveden, jer su tužitelji podnijeli zajedničku tužbu sa istovjetnim činjeničnim navodima, te istim dokaznim prijedlozima, koji dokazi su i provedeni, a tužiteljica ad 2. je saslušana tijekom postupka.

17.2. U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju tužiteljica ad 2. obrazlaže "iz razloga povrede pravila o pravu na tužbu na utvrđenje prava vlasništva", iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, pregledom preslika zapisnika s ročišta od dana 30. svibnja 2019. godine u predmetu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-1760/18 (l.s.13-14) i priloženog spisa zemljišno knjižnog odjela tog suda, poslovni broj Z-1760/18, Z-12592/20, utvrdio da je tužiteljica ad 2. sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] kada je novoformirana čest. 7155 K. O. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženice za cijelo, dok da je tužiteljica ad 2. ĆP sudjelovala u tom postupku i izjavila prigovor koji je odbijen, nakon čega tužiteljica ad 2. kao nezadovoljna stranka takvim upisom, nije podnijela tužbu za ispravak, te je polazeći od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Županijskog suda u Zadru, zauzetog na sjednici Odjela, održanog dana 14. veljače 2013. godine, broj 1. Su 86/2013-2, prema kojem rješenje doneseno u završnom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK/96), tužbeni zahtjev tužiteljice ad 2. odbio kao neosnovan.

17.3. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom dana 16. i 17. rujna 2015. godine u Šibeniku (Zapisnik broj Su-IV 246/15 od 17. rujna 2015. godine) donesen je zaključak: "Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu.".

18. Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz zahtjeva tužbe proizlazi nesporno da je tužiteljica ad 2. pored utvrđenja vlasništva zatražila i ispravak upisa – brisanje postojećeg upisa i upisa vlasništva tužiteljice ad 2. za određeni suvlasnički dio, a u činjeničnim navodima tužbe tužitelji se pozivaju na postupak oblikovanje zemljišnih knjiga u kojem je upisano vlasništvo tuženice, a kao osnov svog zahtjeva ističu stjecanje vlasništva dosjelošću po predniku, pri čemu nije sporno da je tužiteljica u prigovoru podnesenom u postupku Z-1760/18 istakla da je otac stranaka CP sagradio štalu davnih godina koju nasljednici istog imaju u posjedu, nadalje, da je tužiteljica ad 2. upućena na mogućnost podnošenja tužbe proizlazi iz rješenja suda na zapisniku rasprave od dana 30. svibnja 2019. godine, te je predmetnu tužbu podnijela u roku od tri godine sukladno odredbi članka 197. stavak 2. ZZK/96 koji je bio tada na snazi. Stoga je, iz naprijed navedenih razloga, a ne onih koje navodi prvostupanjski sud, žalbu iste trebalo odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, te je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP, tuženici trebalo dosuditi iznos pravilno utvrđenog parničnog troška po prvostupanjskom sudu, od 5.625,00 kuna, te kod vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kuna, odnosno 1.327,23 eura, zatraženi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.171,88 kuna za sastav žalbe (Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 38/123, dalje: Tarifa) i plaćenu sudsku pristojbe žalbe u iznosu od 400,00 kuna, što iznosi ukupno 7.196,88 kuna/955,19 eura, te obvezati tužitelje ad 1. i ad 2. na naknadu istog u roku od 15 dana, te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

20. U žalbom nepobijanom dijelu i to odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke (zahtjev za utvrđenje vlasništva i ispravku uknjižbe tužitelja ad 1. za daljnjih 1/4 suvlasničkog dijela), odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke (zahtjev tužitelja ad 1. za naknadu troška iznad iznosa od 4.550,00 kuna), te odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke (kojom je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška preko iznosa od 5.625,00 kuna) – prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 13. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić