Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-70/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Ivan Jonjić odvjetnik u Hvaru, Ivana Buzolića 2, protiv tuženica 1. HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. JČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Željko Šćepanović odvjetnik u Hvaru, Groda b.b, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-81/2020-26 od 14. prosinca 2022., u sjednici održanoj dana 13. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-81/2020-26 od 14. prosinca 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi solidarne isplate iznosa od 25.504,00 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe i zahtjev radi naknade parničnog troška (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak od 7.200,00 kn/955,60 EUR (točka II. izreke).
2. Navedenu presudu žabom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je tužitelj kada prvostupanjsku presudu pobija sadržajno zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP.
6. Iz podataka predmeta spisa proizlazi da je tužitelj tužbom od 13. siječnja 2020. pokrenuo postupak protiv tuženica radi solidarne isplate iznosa od 25.504,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, utemeljen na tvrdnji da su stranke kao brat i sestre sunasljedstvom stekli pravo suvlasništva više nekretnina u odnosu na koje je vođeno više sudskih i upravnih postupaka koji traju od 80-tih godina prošlog stoljeća, da je dogovor između njih bio da tužitelj o svom trošku pokrene i vodi sve navedene postupke da bi se provela i podijelila ostavina, a zauzvrat tuženice su bile dužne okončati parnični postupak radi rješavanja pitanja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako bi se ista „prebacila“ na njega, te da je 2018. doznao da su tuženice bez konzultiranja s njim (potajice) odustale od tog postupka, pa kako je on izvršio svoju obvezu plaćanja svih troškova u vezi navedenih postupka, od tuženica zahtijeva solidarnu isplatu po toj osnovi (list 17. spisa).
7. Iz spisa dalje proizlazi da je tužitelj u tužbi na te okolnosti predložio saslušanje stranaka, jednako kao i tuženice u odgovoru na tužbu, da je prvostupanjski sud taj dokaz prihvatio na pripremnom ročištu od 27. siječnja 2022. na kojem je prethodni postupak zaključen, da bi na ročištu od 15. studenoga 2022. na kojem je tužitelj ustrajao u tom dokaznom prijedlogu, donio rješenje kojim između ostalog „odustaje“ od izvođenja dokaza stranačkim saslušanjem smatrajući da taj dokaz nije od važnosti za donošenje odluke, te prvostupanjsku presudu kojom odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan temelji, pored prihvaćenog prigovora zastare, i na zaključku da tužitelj adekvatnim dokazom nije dokazao svoje navode a takav dokaz da ne predstavlja njegov iskaz, te sve i da je izveden ne bi bio od važnosti, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP ocjenjuje da činjenični navodi tužbe nisu dokazani.
8. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, osnovano tužitelj ukazuje u žalbi da saslušanje stranaka predstavlja adekvatan dokaz u odnosu na činjeničnu osnovu tužbe koju je dužan dokazati tužitelj u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, pa kada je bez izvođenja tog dokaza, činjenice na kojima se zahtjev temelji ocijenio nedokazanim, pogrešno je primijenio odredbu čl. 221.a ZPP što je utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, da bi sud o nepostojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja potrebno je i da izvede predložene dokaze, pa kako je prvostupanjski sud to propustio, ocjenjuje se osnovanost žalbenog prigovora tužitelja.
9. Slijedom navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, uvažavanjem žalbe tužitelja valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te temeljem odredbe čl. 370. odlučiti kao u izreci, kako bi tijekom ponovnog postupka, nakon što izvede predloženi dokaz i istog, kao i ostale izvedene, ocijeni u smislu čl. 8. ZPP, bio u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora. Pored toga, u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ocijeniti i pravnu osnovu zahtjeva, a što je propustio prvostupanjskom presudom, kako bi bio u mogućnosti na valjan način odlučiti i o prigovoru zastare utužene tražbine.
10. Pored toga, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i u dijelu u kojem odlučeno o naknadi troškova postupka.
11. Nadalje, iz podataka predmeta proizlazi i da je tužitelj u podnesku od 26. siječnja 2022. naveo da postavlja podredni tužbeni zahtjev radi isplate četiri novčana iznosa koja su plaćena u tadašnjim dinarima s zakonskom zateznom kamatom na prvi iznos od 3. lipnja 1989. i jedan u kunama s istom kamatom od 1. kolovoza 1994., s dokaznim prijedlogom izračuna revaloriziranog iznosa, međutim, suprotno žalbenim navodima žalitelja, vidljivo je da se u odnosu na zahtjev tužbe i predmetni radi o jednom te istom zahtjevu radi isplate, pa se u odnosu na odlučivanje o takvom zahtjevu radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava, a ne o isticanju više zahtjeva koji se međusobno isključuju u odnosu na koje bi bio postavljen eventualni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. i 3. ZPP.
U Šibeniku 13. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
