Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-337/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 5356966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4452/2024-10 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4452/2024-10 od 27. ožujka 2025.

II. Uvažava se žalba tužiteljice i preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj pod točkom IV. izreke, na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 44,52 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka za daljnji iznos od 50,02 eura (preko iznosa dosuđenog u točki III. izreke ovog rješenja), kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odredba članka 3. naknada, Ugovora o kreditu broj 045-50-3874358 od 12. siječnja 2007. godine zaključenog između tužiteljice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 5356966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora koja glasi: „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 5356966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 422,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16.1.2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koja je propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 5356966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. ožujka 2025. do isplate.“

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica se žali protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke, kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, sa zateznim kamatama za pristup punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio preinači. Ujedno traži i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od ukupno 94,72 eura.

2.2. Tuženik se žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 365,59 eura.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnost ni s izrekom presude, a niti međusobno, i koji su sukladni stanju u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije uvažena.

6. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene u skladu sa odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje utvrdivši:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 12. siječnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 045-50-3874358 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 21.102,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje vozila;

- da je u članku 3. Ugovora ugovorena jednokratna naknada koja iznosi 3.30% od iznosa odobrenog kredita, koja se naknada naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita;

- da je tužitelju 15. siječnja 2007. naplaćena naknada u iznosu od

3.183,02 kuna (sada 422,46 eura);

- da se radi o potrošačkom kreditu;

- da se radi o standardnom ugovoru čiji sadržaj je odredio tuženik;

- da se prije sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo vezano za spornu odredbu, kao i da tužiteljica nije mogla mi na koji način utjecati na sadržaj te odredbe u dijelu kojim ju obvezuje na uplatu te naknade, a posebno da nije bila upoznata u čemu se ti troškovi sastoje;

- da navedena odredba nije sadržavala podatke o tome na temelju kojih je parametara tuženik kao banka svojom odlukom odredio visinu naknade, te koji su to troškovi koji su nastali tuženiku radi obrade kredita;

- kao i da tuženik tijekom postupka nije niti predložio dokaze na okolnost da je imao stvarne troškove obrade tužiteljičinog zahtjeva za kredit, pa slijedom toga nije dokazao ni visinu troškova koje je eventualno imao, a niti da se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

7. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno, odredbom članka 81. stavka 2. ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema stavku 4. istog članka ZZP, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

7.1. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8. Nadalje, ovdje treba imati u vidu i presudu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020. povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavak 1. Direktive 93/13 i glasi - da li odredba o „naknadi za obradu kredita“ kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama koje su stvarno pružene i troškovima koji su joj stvarno nastali uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti. Sud Europske unije je presudom u tim predmetima zaključio da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača neznatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja - da se o odredbi o plaćanju jednokratne naknade nije pojedinačno pregovaralo, da je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja, da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tužiteljici nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita) - prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je sporna odredba članka 3. Ugovora, kojom je ugovoreno da se isplata odobrenog kredita tužiteljici umanjuje za jednokratnu naknadu u visini od 3,30 % iznosa kredita, ništetna u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2. i članka 87. stavak 1. ZZP, te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO).

9.1. Kako je navedena ugovorna odredba ništetna, a člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnom odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita i naložio tuženiku vraćanje stečenog bez osnova tužiteljici na temelju članaka 1111. i 1115. ZOO, budući da je tuženik kao novčarska institucija nepošteni stjecatelj jer je sastavio Ugovor s nepoštenom odredbom, pa je tužiteljici pravilno dosuđena zatezna kamata od dana stjecanja navedenog iznosa od strane tuženika, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

10. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore – da odredba članka 3. Ugovora nije nepoštena ni ništetna, jer da se radi o jasnoj i preciznoj odredbi koja kao takva ne može biti ništetna, da naplata naknade za obradu kredita nije zabranjena niti jednim propisom koji se može primijeniti na ugovorni odnos među strankama, da je sporna ugovorna odredba uobičajena u bankarskom poslovanju, a da tuženik nije dužan navesti sve troškove koji se navedenom naknadom podmiruju.

10.1. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata plaćenog iznosa naknade za obradu kredita. Naime, o ovom je pitanju Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, a kako je tek u ovom postupku sporna ugovorna odredba utvrđena ništetnom, i po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tuženika, ocijenivši ga neosnovanim.

10.2. Konačno, ne stoji ni žalbeni prigovor tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženik pošteni stjecatelj, pa da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe.

11. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovanom.

12. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika kao neosnovanu je valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

13. Osnovano se međutim tužiteljica žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka zbog toga što je njen zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude odbijen (točka IV. izreke prvostupanjske presude).

13.1. Prvostupanjski sud je odluku o naknadi parničnog troška donio u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) kojom je u Tbr. 9.3. propisano da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da se radi o trošku koji nije potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP budući da stranke imaju pravo pristupiti na to ročište te je zbog tih razloga dio prvostupanjske presude pod točkom IV. izreke preinačen na način da je tuženiku naloženo da tužiteljici, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u točki III izreke prvostupanjske presude u iznosu od 1.106,18 eura sa zateznim kamatama, naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom II.

14. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom, analognom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka.

14.1. Tužiteljica se žalila samo na odluku o troškovima postupka, a odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra se rješenjem. Ako se istodobno ne pobija i odluka o glavnoj stvari, odluka o troškovima sadržana u presudi se može pobijati samo žalbom na rješenje.

14.2. S obzirom na gore navedeno, tužiteljici je sukladno odredbi Tbr. 10.4. Tarife, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora žalbe tužiteljice od 125,00 eura, valjalo dosuditi naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 25,00 eura, što uz 25% PDV-a iznosi ukupno 31,25 eura. Tužiteljici je kao osnovan dosuđen i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od plaćenih 13,27 eura, tako da joj je dosuđen ukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,52 eura, a kako je odlučeno u točki III. izreke ove odluke.

14.3. Preostali iznos zatraženih troškova žalbenog postupka je kao neosnovan odbijen, jer je zatražen suprotno važećoj Tarifi, odnosno, jer tužiteljica nije platila trošak sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu (točka IV. izreke).

15. Primjenom iste zakonske odredbe je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka, budući da tuženik nije uspio sa svojom žalbom (točka V. izreke).

U Šibeniku, 13. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić