Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-379/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Marić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn- 3040/2018-51 od dana 17. ožujka 2023. godine, u sjednici održanoj dana 13. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 780,14 eura/5.878,00 kuna sa zateznim kamatama, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-3040/2018- 51 od dana 17. ožujka 2023. godine, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i u preostalom dijelu pod točkom I. izreke, preinačava prvostupanjska presuda na način da se odbija tužbeni zahtjev za iznos od 864,16 eura/6.511,00 kuna sa zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tužitelja i u odbijajućem djelu pod točkom II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-3040/2018-51 od dana 17. ožujka 2023. godine.

III. Zbog djelomične preinake mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, na način da se nalaže tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.016,73 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 863,93 eura, teče od 17. ožujka 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, odbija zahtjev tuženika kao neosnovan, te zahtjev tužitelja za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.644,30 eura 12.389,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 14. siječnja 2017. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 6.276,33 eura/47.289,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 477,80 eura/3.600,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 17. ožujka 2023. godine pa do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke i to tužitelj pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, a tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke, zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ove parnice je odštetni zahtjev tužitelja zbog neimovinske štete (pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, fizičkih boli i straha) i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, koju je prema činjeničnim navodima tužbe pretrpio u prometnoj nezgodi dana 23. studenog 2015. godine, kada je stradao kao biciklist na dijelu ceste D 51, između mjesta Busenovi i Ivandol, kada je zadobio više tjelesnih povreda, a za koju nezgodu je odgovoran BĆ, vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika.

6. U postupku nije sporno da se tužitelj obratio sa odštetnim zahtjevom dana 13. siječnja 2017. godine tuženiku i da mu je tuženik na ime nespornog dijela naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dana 3. ožujka 2017. godine isplatio nesporan iznos od 13.022,00 kune (prema podnesku tuženika od 7. srpnja 2022. godine, od toga 12.350,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, a 672,00 kune za imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege).

7. Sporno je bilo u postupku, jednako i u ovom žalbenom postupku, da li postoji odgovornost tuženika, odnosno da li je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika ili je nastanku istom doprinio i sam tužitelj, te da li je tuženik nespornom isplatom iznosa od 13.022,00 kune tužitelju u cijelosti naknadio prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu.

8. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza tužitelja i svjedoka BĆ, te rezultata provedenog prometnog vještačenja – koje je ocijenio sukladno odredbi članka 8. ZPP, utvrdio slijedeće činjenice:

- da se tužitelj predmetne zgode nije kretao neposredno uz svoj desni rub kolnika, nije imao upaljenu rasvjetu na biciklu niti je nosio reflektirajući prsluk, pa je takvim svojim ponašanjem u prometu postupio protivno odredbama članka 47. stavak 1., članka 101. stavak 2. i članka 113. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14, dalje ZSPC),

- da prema nalazu i mišljenju vještaka, da se tužitelj prije prometne nezgode kretao uz svoj desni rub kolnika svojim lijevim rubom na udaljenosti od oko 0,80 m od desnog ruba kolnika, ne bi došlo do sudara, međutim, da se isti kretao na udaljenosti od oko

1.20 m od desnog ruba kolnika,

- da se osiguranik tuženika nije kretao sa upaljenim dugim svjetlima pa je njegovo ponašanje protivno članku 106. stavak 1 ZSPC,

- da je predmetni dio kolnika bio neosvijetljen,

- da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužitelja, dakle neosvijetljen bicikl s vozačem bez reflektirajuće odjeće u snopu dugih svjetala.

- da bi osiguranik tuženika mogao uočiti vozača i u snopu kratkih svjetala da je ovaj imao na sebi reflektirajuću odjeću,

- da prometni vještak nije utvrdio da bi brzina kretanja osiguranika tuženika bila viša od dozvoljene budući je na dionici kolnika na kojoj se štetni događaj desio dozvoljena brzina kretanja 90 km/h, a osiguranik tuženika se kretao brzinom od oko 74 km/h,

- da u postupku nije dokazana tvrdnja tužitelja da je osiguranik tuženika osobnim vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju, pa da je to utjecalo na njegove vozačke sposobnosti,

- da je tužitelj rođen 1994. godine, u štetnom događaju zadobio natučenje mozga i subarahnoidalno krvarenje tjemeno lijevo, razderotno-gnječnu ranu frontalno i zigomatično desno, hematom tjemeno lijevo, prijelom lijeve lisne kosti ispod glavice, oguljotine desnog stopala i lijevog koljena, razdor mišića vanjske glave mišića gastroknemiusa lijevog koljena, kao i lakši potres mozga i da su ozljede u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a zbog istih da je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja,

- da po završenom liječenju ukupno umanjenje životne aktivnosti iznosi 7 % zbog koje tužitelj trpi duševne boli, a tužitelj da je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno, primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja nije postojao jer je bolesnik u predmetnom događaju zadobio potres mozga s inicijalnim gubitkom svijesti, u nastavku liječenja sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, poremećaj prilagodbe) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, te manjeg intenziteta 6 tjedana,

- da je tužitelju trebala tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno tjedan dana (hod uz pomoć štaka) u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj doprinio nastanku ovog štetnog događa u omjeru od 50 % jer bi postupanje sukladno naprijed opisanim zakonskim odredbama i od strane tužitelja i od strane osiguranika tuženika u jednakoj mjeri spriječilo nastanak predmetnog štetnog događaja, budući da je tužitelj postupao protivno članku 47. stavak 1., članku 101. stavak 2. i članku 113. stavak 2. tada mjerodavnog ZSPC, a osiguranik tuženika protivno članku 106. stavak 1. ZSPC kojim je propisano kao pravilo upotreba dugog svjetla, pa takav zaključak kao pravilan, s obzirom na utvrđene činjenice, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Premda oba žalitelja prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbama ne navode u čemu bi se sastojao taj žalbeni razlog, a kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja iz tog žalbenog razloga trebalo odbiti kao neosnovanu.

11. Odgovarajući na prigovore tuženika upućene pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda da utužene prigode na biciklu nije bilo reflektirajućih svjetala, a pri čemu se poziva na svoj iskaz, takav prigovor je neosnovan, jer se vještak na raspravi dana 29. rujna 2020. godine između ostalog, na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, izjasnio da je na fotografijama policije vidljivo da nije postojalo stražnje svjetlo ili katadiopteri, te da punomoćnik tužitelja nije imao daljnjih pitanja.

12. Odgovarajući na prigovore tuženika upućenih pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik u trenutku nezgode suprotno članku 106. stavak 1. ZSPC imao upaljena kratka svijetla, što isti opravdava dozvoljenom iznimkom, odnosno drugačijom prometnom situacijom kada mu iz suprotnog smjera nailazi vozilo prema stavku 2. tog članka, prvostupanjski je sud dao utemeljene razloge zbog kojih ne prihvaća takvu tvrdnju, budući da je nailazak vozila iz drugog smjera prije prometne nezgode, odnosno 200-300 m prije sudara osporio tužitelj, navodeći da je promet bio slab i da se cijelom duljinom puta mimoišao sa možda dva vozila, te uzimajući u obzir, da je do nezgode došlo u zimsko doba, noću, na neosvijetljenoj brzoj cesti, koja prema nalazu i mišljenju vještaka povezuje tri naselja, slijedom čega je takav prigovor, u kojem tužitelj daje svoju ocjenu iskaza tužitelja, neosnovan.

13. U odnosu na visinu zahtjeva, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od dana 5. rujna 2022. godine pokušao smanjiti zahtjev sa 59.680,00 kuna na iznos od 24.778,00 kuna, nalazeći da sa već isplaćenih 13.022,00 kune ukupna neimovinska i materijalna šteta iznosi 37.800,00 kuna, međutim, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu u iznosu od 59.680,00 kuna, prema razlozima obrazloženja na temelju prethodno utvrđenih činjenica, utvrdio ukupnu štetu u iznosu od 37.800,00 kuna od čega bi se na neimovinsku štetu odnosio iznos od 2.800,00 kuna, te je od tog iznosa odbio iznos od 13.022,00 kune isplaćen tužitelju prije pokretanja parnice, a potom, od preostalog iznosa od 24.778,00 kuna, dosudio tužitelju razmjerno utvrđenom doprinosu stranaka nastanku ove štete, iznos od 50 %, odnosno 12.389,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

14. Suprotno prigovorima stranaka (istaknutih sa suprotstavljenih procesnih pozicija), iznos od 35.000,00 kuna predstavlja sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) adekvatan iznos pravične naknade pretrpljene neimovinske štete s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja ocijenjene po prvostupanjskom sudu – dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja, činjenicu da će tužitelj, rođen 1994. godine, dulji niz godina morati ulagati pojačane napore kod obavljanja svakodnevnih aktivnosti, težinu zadobivenih ozljeda, trajanje liječenja i brojnost liječničkih pregleda, kao i provedenu fizikalnu terapiju i nije u suprotnosti sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, donesenim dana 5. ožujka 2020. godine i dana 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su- IV-47/20), dok je i imovinska šteta u iznosu od 2.800,00 kuna utvrđena sukladno nalazu i mišljenju vještaka i recentnoj sudskoj praksi, međutim, u odnosu na dosuđujući dio pod točkom I. izreke, osnovana je djelomično žalba tuženika, budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava od ukupnog utvrđenog iznosa štete od 37.800,00 kuna tužitelju trebalo priznati 50 % iznosa, dakle 18.900,00 kuna, te nakon što se odbije već isplaćeni iznos od 13.022,00 kune, istom dosuditi preostalih 5.878,00 kuna, odnosno 780,14 eura sa pripadajućom zateznom kamatom (članak 1103. ZOO), zbog čega je u tom dijelu trebalo djelomično odbiti žalbu tuženika i za iznos od 780,14 eura/5.878,00 kuna potvrditi prvostupanjsku (članak 368. ZPP), a u preostalom dijelu, za iznos od 864,16 eura/6.511,00 kuna, preinačiti prvostupanjsku presudu i za taj iznos odbiti tužbeni zahtjev (članak 373. stavak 3. ZPP), kao i odbiti žalbu tužitelja i u odbijajućem dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP i članka 154. stavak 2. ZPP.

16. Tužitelj je u odnosu na konačan zahtjev tužbe u odnosu na osnov uspio sa 50 %, a u odnosu na zahtjev postavljen u iznosu od 59.680,00 kuna sa 5. 878,00 kuna, odnosno sa cca 9,5 %, pa je njegov ukupan uspjeh 59,50 %, odnosno u razmjeru prema tuženiku 29,75 %, dok je uspjeh tuženika glede osnova 50 %, a glede visine 90,50 %, odnosno u razmjeru prema tužitelju 70,25 %, slijedom čega je, po prebijanju uspjeha stranka, uspjeh tuženika u ovom postupku 40,50 %, te mu pripada pravo na naknadu troška.

17. Tuženik je zatražio naknadu troška u podnesku predanom na raspravi dana 30. siječnja 2023. godine (list 185 spisa), te je zatražio:

- trošak zastupanja na ročištu 30. siječnja 2023. godine, 20. siječnja 2022. godine, 29. travnja 2021. godine, 29. rujna 2020. godine, 7. ožujka 2019. godine, u visini od po 100 bodova,.

- trošak sastava podnesaka od 13. rujna 2022. godine, 7. srpnja 2022. godine, 30. rujna 2020. godine, 10. rujna 2020. godine i odgovora na tužbu od 24. prosinca 2018. godine – sve po 100 bodova,

te je obračunao ukupan trošak u iznosu od 1100 bodova i to po 1 bod – 1.99 eura, odnosno u ukupno naznačenom iznosu od 2.189,00 eura sa PDV od 25 %, te troškom pristupa vještaka od 33,18 eura, sve uvećano za zateznu kamatu.

18. Tuženiku je, sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) kao opravdan, priznat trošak zastupanja na naprijed navedenim ročištima, te sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife trošak četiri obrazložena podneska (uključujući i odgovor na tužbu) u iznosu od po 100 bodova, dok je za jedan obrazloženi podnesak po Tbr. 8. točka 3. Tarife priznat trošak u visini od 50 % odnosno 50 bodova, pa slijedom toga ukupno je priznat trošak od 1050 bodova, odnosno prema Tbr. 54. Tarife 2.100,00 eura, te trošak pristupa vještaka od 33,18 eura, što iznosi 2.133,18 eura, dok je odbijen zahtjev za naknadu troška PDV jer isti nije zatražen u određenom iznosu (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP), kao i trošak zatražen u preostalom dijelu za iznos od 89,00 eura.

19. Razmjerno uspjehu tuženika u ovom postupku od 40,50 %, istom je na teret tužitelja dosuđen trošak u iznosu od 863,93 eura nastao u postupku pred prvostupanjskim sudom, te prema Tbr. 10. točka 1. Tarife trošak žalbenog postupka koji je utvrđen (u odnosu na ožalbeni iznos od 1.644,30 eura) u iznosu od 248,75 eura, sa PDV od 25 % sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 62,18 eura, te trošak sudske pristojbe žalbe od 66,36 eura, dakle ukupno 377,39 eura, pa razmjerno uspjehu, isti iznosi 152,80 eura, dakle ukupno 1.016,73 eura, pri čemu je dosuđena zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO na iznos od 863,93 eura, budući da tuženik nije zatražio zateznu kamatu na trošak žalbenog postupka, a u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška tuženika je odbijan, kao i zahtjev za naknadu troška tužitelja u cijelosti.

U Šibeniku, 13. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić