Poslovni broj: Usž-1854/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5411/2023-17 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5411/2023-17 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja o sudskoj pristojbi, poslovni broj Us I-5411/23-15 od 25. veljače 2025., kojim je tužiteljici naloženo platiti sudske pristojbe na tužbu, u iznosu od 53,09 EUR, na rješenje u upravnom sporu u iznosu od 66,36 EUR i žalbu protiv rješenja u iznosu od 66,36 EUR, u ukupnom iznosu od 185,81 EUR. Sudska pristojba je određena nakon što je, pravomoćnim rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž- 150/2025-2 od 29. siječnja 2025., odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-5411/23-9 od 28. listopada 2024., kojim je tužba tužiteljice u tom upravnom sporu odbačena.
2. Tužiteljica u žalbi, u bitnom, navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP), prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu RH, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda RH, poslovni broj: U-III/815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava RH. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž te da je to pravo ostvarila i tužiteljica. Smatra da iz objave Europskog suda za ljudska prava, a koja se sastoji u trima pitanjima koje je taj sud dostavio na odgovor Republici Hrvatskoj u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske po zahtjevu broj 9461/24, koji se predmet odnosi na mjeru roditelj odgojitelj, proizlazi da predmetna mjera predstavlja pravo na poštivanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.), ali i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1. Konvencije, a koja su prava također nedvojbeno ustavna prava u Republici Hrvatskoj odnosno čine ljudska prava i temeljne slobode. Slijedom navedenog, smatra da sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, također ima osnove za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru na način da se usvoji prigovor i poništiti ranije rješenje o pristojbi i osloboditi je plaćanja sudske pristojbe. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa proizlazi da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž-150/2025-2 od 29. siječnja 2025., odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-5411/23-9 od 28. listopada 2024., kojim je tužba tužiteljice u tom upravnom sporu odbačena. Predmetna tužba bila je podnesena radi šutnje uprave, zbog nedonošenja rješenja po prigovoru tužiteljice izjavljenom gradonačelniku zbog nepostupanja prvostupanjskog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba za izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/1079, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 25. srpnja 2017. godine.
5. S obzirom na izloženo, što tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno je tužiteljica obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu jer je njezina tužba odbačena, a žalba protiv rješenja suda o odbačaju tužbe je odbijena
6. Pristojbena obveza je određena sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZSP-a, kojom je propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, i sukladno odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23.), i to Tar. br. 29. st. 1. i stavak 5. i Tar. br. 30. st. 1. pa Sud nalazi da je pristojbena obveza pravilno utvrđena, a odluka o prigovoru zakonita.
7. Pri tome neosnovano tužiteljica i u žalbi ponovno upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, prema kojem su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju o tome ne radi, budući da, kao što je to već naveo prvostupanjski sud u obrazloženju ovdje pobijanog rješenja, nije riječ o pravu s područja socijalne skrbi u smislu citirane odredbe ZSP-a, jer je predmet ovog spora, u kojem je tužba odbačena, šutnja uprave, a ne socijalno pravo tužiteljice. Pored navedenog treba istaknuti da nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, kojom je propisano oslobođenje od plaćanja pristojbe za stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, jer se ovdje, u sporu radi "šutnje uprave", ne radi o takvom postupku.
8. Ostali žalbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
9. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje, te odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer se ovdje ne radi o trošku kakav ima u vidu članak 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.).
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
