Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-561/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČJUA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb (OIB: 92963223473), zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru posl.br. P-2137/2023 od 4. listopada 2024., ispravljene rješenjem posl.br. P-2137/2023 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Zadru posl.br. P-2137/2023 od 4. listopada 2024. ispravljena rješenjem posl.br. P-2137/2023 od 17. listopada 2024., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. II O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski će sud odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 6.085,52 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (toč. II).

2. Tuženik pobija presudu u odluci glavnoj stvari iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te u odluci o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, predlažući preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka, podredno predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tužiteljica odluku pobija o troškovima postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati više plaćeno po ugovoru o kreditu s osnove promjene kamatne stope.

6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka ranijom presudom posl.br. P-2053/2015 od 6. svibnja 2016. utvrdivši prethodno pitanje da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, pozivajući se pri tom i na učinak odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača broj: Revt-249/2014, te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime razlike između primjenjivane kamatne stope i kamatne stope određene sukladno čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) iznos od 54.081,93 Kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je za daljnjih 27.441,81 Kn, tužbeni zahtjev odbio.

6.1. Odlučujući povodom žalbi stranaka, ovaj drugostupanjski sud presudom posl.br. Gž-1153/2016 od 24. rujna 2018. potvrdio je presudu u dosuđujućem dijelu, dok ju je u odbijajućem dijelu preinačio prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za preostalih 27.441,81 Kn.

6.2. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem posl.br. Rev 3832/2018-12 od 22. veljače 2023., preinačio je presudu kako ovog tako i prvostupanjskog suda u dosuđujućem dijelu te odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, ukinuo odluke o troškovima postupka, te spise predmeta vratio prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke povodom eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva zauzevši shvaćanje da se, slučaju kad je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, ne primjenjuje kamatna stopa koja se određuje sukladno odredbama čl. 26. st. 3. ZOO (prvopostavljeni tužbeni zahtjev), već početno ugovorena kamatna stopa (eventualni tužbeni zahtjev).

7. Nakon ponovno provedenog postupka prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 6.085,52 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koji iznos, sukladno nalazu vještaka financijske struke predstavlja razlike između anuiteta po primjenjivanoj kamatnoj stopi i onih koji bi bili da je cijelo vrijeme otplate primjenjivana početno ugovorena kamatna stopa.

8. Tuženik presudu pobija ističući bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer da ukupan dosuđeni iznos ne odgovara zbroju pojedinačnih iznosa; da unatoč njegovu prigovoru presuda ne sadrži razloge o tome utječe li i na koji način činjenica da je kredit konvertiran na osnovanost zahtjeva tužiteljice; ne sadrži obrazloženje o istaknutom prigovoru da tužiteljica nema svojstvo potrošača, ni prigovoru zastare preinačenog tužbenog zahtjeva, ne sadrži utvrđenje je li se tužiteljica pozvala na učinke parnice radi kolektivne zaštite potrošača. Ističe kako prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbenog zahtjeva prema podnesku od 14. veljače 2024.; dovodi u pitanje pravilnost primjene odredaba čl. 502.a i 502.c ZPP obzirom da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača, te smatra kako nema mjesta retroaktivnoj primjeni tih odredaba koje su na snazi od 2011., na ugovor iz 2005.

8.1. Nadalje navodi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer je prigovor zastare otklonjen pozivom na učinke iz parnice vođene radi kolektivne zaštite potrošača koja se ne odnosi na ugovore o kreditu u kojem su stranke naknadno sklopile dodatak kojim je kredit konvertiran u valutu Eur. Smatra da i kad bi se prihvatilo kako je nakon 13. lipnja 2014. zastarni rok počeo teći iznova, za tužbeni zahtjev preinačen podneskom od 14. veljače 2024. nastupila je zastara; da tužiteljica do podnošenja tužbe nije ukazivala na ništetnost odredaba pa nije nepošten stjecatelj, te bi zatezne kamate imale teći tek od podnošenja tužbe odnosno preinačenog tužbenog zahtjeva, kao i da sud poštenje tuženika u odnosu na sklapanje ugovora iz 2005. ne može procjenjivati retroaktivno prema standardu uspostavljenom 2014., te da su u postupku mjerodavne samo odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., a ne kasnijih zakona koji reguliraju istu materiju.

8.2. Odluku o troškovima postupka smatra pogrešnom jer da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev, a time i zahtjev za naknadu troškova, a i zbog povreda odredaba parničnog postupka jer je protivno odredbama čl. 106.a st. 5. ZPP prihvatio tužiteljičin troškovnik predan neposredno na glavnoj raspravi.

9. Tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka navodeći u bitnom kako je s eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti, dakle, u postupku je uspjela u omjeru od 100%, pa je tuženiku trebalo naložiti naknaditi joj cjelokupan trošak.

10. Žalba tuženika je osnovana.

11. Naime, prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka naložio tuženiku isplatiti tužiteljici 6.085,52 Eur sa pripadajućim zateznim kamatama, ne osvrćući se presudom ni u jednom dijelu na prigovor tuženika da su stranke 11. travnja 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je kredit konvertiran u valutu Eur, promijenjena kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u valuti Eur, utvrđen iznos preplate te ugovoren način njezina korištenja, sve u skladu s odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), slijedom čega da su stranke riješile svoje pravne odnose prije i poslije konverzije čime su u cijelosti prestale obveze tužiteljice i tuženika iz Ugovora. Pored toga, u ponovljenom postupku tuženik je prigovorio kako tužiteljica nije dokazala status potrošača o čemu prvostupanjska presuda ne sadrži razloge.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik, jer je tužbeni zahtjev prihvaćen ne uzimajući u obzir prigovor da tužiteljica nema svojstvo potrošača i da je sklopljen Dodatak ugovora kojim je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, odnosno ne dajući o tim prigovorima nikakve razloge.

13. Za navesti je, a u odnosu na pravne učinke konverzije, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

14. Slijedom navedenog žalba tuženika prihvaćena je, te je temeljem odredaba čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjene povrede, pozvati vještaka financijske struke dopuniti nalaz i mišljenje utvrđivanjem u Dodatku ugovoru o kreditu iznosa obračunate pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, te u skladu sa razlozima ove odluke, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku u kojoj će dati razloge o istaknutim prigovorima tuženika.

16. Obzirom da je presuda po žalbi tuženika ukinuta u cijelosti, to je nepotrebno obrazlagati žalbu tužiteljice na odluku o parničnom trošku, no za napomenuti je kako slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao ovdje, tužiteljica ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan od njih (čl. 188. st. 2. ZPP), iz kojeg razloga se omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev.

17. Temeljem odredaba čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Šibeniku, 13. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić