Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-886/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenika KN, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenika KN, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 20. prosinca 2024. godine, broj: Pp-15197/2024, na sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenika KN, kao odgovorne osobe, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Ukoliko okrivljenici u roku od 3 mjeseca po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III Okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, svaki u roku od 3 mjeseca po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba Isto nekretnine d.o.o. Zagreb novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), a okrivljenik KN, kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su u cijelosti oslobođeni od obveze naknade troškova prekršajnog postupka nastalih pred prvostupanjskim sudom.
3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, a naročito zbog odluke o kazni, navodeći u bitnom da su naknadno predali godišnje financijsko izvješće, pa da stoga do štetnih posljedica uslijed počinjenog prekršaja nije ni došlo. Uz to smatraju kako okrivljena pravna osoba do sada nije kažnjavana, da su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo. Ispitujući dalje pobijanu presudu ovaj sud je našao da nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upiru žalitelji.
7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da su pravilno cijenjene isključivo olakotne okolnosti na strani okrivljene pravne osobe, koje se odnose i na okrivljenu odgovornu osobu, no u odnosu na nju je cijenjena kao otegotna okolnost dosadašnja kažnjavanost. Ovaj sud stoga smatra da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti, te da novčana kazna izrečena okrivljenicima nije prestroga, jer se radi o novčanoj kazni koja je izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, daleko ispod minimuma novčane kazne propisanog za ovakvu vrstu prekršaja. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao zakonske osnove za daljnje ublažavanje već ovako znatno ublaženih novčanih kazni, niti je našao da bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno za oslobođenje okrivljenika od kazne. To stoga što se ispunjenje obveze zbog koje je prekršajni postupak pokrenut, konkretno dostavom godišnjeg financijskog izvješća Fini 10. lipnja 2022. iako je rok za ispunjenje te obveze bio 31. kolovoza 2021. , ne može smatrati ispunjenjem obveze zbog kojeg bi bila primjerena primjena članka 38. Prekršajnog zakona i to iz razloga što je evidentno veliko kašnjenje okrivljenika s ispunjenjem predmetne obveze, konkretno više od devet mjeseci.
9. Stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 3 mjeseca po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
11. Vezano za odluku o oslobođenju okrivljenika od obveze naknade troškova prekršajnog postupka pred prvostupanjskim sudom, ovaj sud ističe da iz spisa predmeta nije vidljiva dokumentacija iz koje bi bilo moguće zaključiti da se okrivljenici nalaze u tako lošoj financijskoj situaciji da bi plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljene odgovorne osobe i uzdržavanje osoba koje je okrivljena odgovorna osoba dužna uzdržavati, odnosno opstanak okrivljene pravne osobe. Međutim kako u ovom postupku ovaj sud odlučuje isključivo o žalbi okrivljenika, to ovaj sud nije ovlašten na štetu okrivljenika preinačiti prvostupanjsku presudu.
12. Međutim imajući u vidu naprijed navedeno, odnosno izostanak dokaza o lošem financijskom stanju okrivljenika kao preduvjetu za njihovo oslobođenje od obveze naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka, ovaj sud je donijevši odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, našao opravdanim na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona obvezati okrivljenike na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, svaki, koje su dužni platiti u roku od 3 mjeseca po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
14. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
