Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4646/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Zvicer d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika SF, kao odgovorne osobe, koje brani Hrvoje Ćutuk, odvjetnik iz Splita, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) odlučujući o žalbi tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Split, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 15. travnja 2025. godine, broj: Pp-406/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I
Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Split, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22) te se temeljem navedenog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi Zvicer d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura), a okrivljeniku SF, kao odgovornoj osobi, izriče se novčana kazna u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura).
II Okrivljenici su dužni izrečene novčane kazne platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude.
III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Financijske agencije, Regionalnog centra Split, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću okrivljena pravna osoba Zvicer d.o.o. i okrivljenik ČF, kao odgovorna osoba proglašeni su krivima za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te su oslobođeni od kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova prekršajnog postupka pred prvostupanjskim sudom.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o kazni za okrivljenu pravnu osobu i okrivljenu odgovornu osobu imao u vidu samo olakotne okolnosti, te da je iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo da prvostupanjski sud nije vodio računa o težini počinjenog prekršaja, niti o rasponu propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, uslijed čega da nije na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenika od kazne. Smatra da se oslobođenjem od kazne kod okrivljenika ne može postići svrha kažnjavanja. Predlaže da se okrivljenici kazne istim novčanim kaznama kakve su im izrečene u prekršajnom nalogu, te da ih se obveže troškovima izdavanja prekršajnog naloga, kako je to navedeno u samom prekršajnom nalogu.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenu pravnu osobu i okrivljenu odgovornu osobu primijenio materijalno pravo na njihovu štetu, uslijed čega je pogrešno pravno označio djelo okrivljenika. To stoga što je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude već bio na snazi Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (“Narodne novine” broj: 114/22) koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno nižu novčanu kaznu u odnosu na novčanu kaznu koja je bila propisana Zakonom o računovodstvu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja. Kako na primjenu materijalnog prava na štetu okrivljenika, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je ovaj sud ispravio uočenu povredu točkom I izreke ove presude. Ispitujući dalje pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da bi tijekom prvostupanjskog postupka nastupila zastara prekršajnog progona niti da bi bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud isto tako pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, gdje je na glavnoj raspravi pročitana pisana obrana okrivljenika i dokumentacija koja prileži spisu, konkretno Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. godinu, Potvrda o primitku dokumentacije za 2020. godinu, te izvod iz prekršajne evidencije kažnjavanja za okrivljenike, prvostupanjski sud je osnovano proglasio okrivljenike krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret. To stoga što je iz Potvrde o primitku dokumentacije za 2020. godinu vidljivo da je u zakonskom roku predano godišnje financijsko izvješće za javnu objavu koje je obuhvatilo bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje, odluku o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja. Iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. godinu vidljivo je da nije dostavljen potpun i točan financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, a kako se radi o dvije različite obveze okrivljene pravne osobe za čije propuštanje su propisane i dvije odvojene sankcije Zakonom o računovodstvu, to neosnovano okrivljenici ističu u svojoj pisanoj obrani da između sadržaja godišnjeg financijskog izvještaja i financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe nema razlike. To iz razloga što su Pravilnikom o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe ("Narodne novine" broj: 2/17) i to prilogom I. propisani dodatni podaci za statističke i druge potrebe za poduzetnike koje su isti dužni dostaviti Fini uz samo financijsko izvješće.
8. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja vezanog uz odluku o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da u konkretnom slučaju ima osnove za preinačenje odluke o kazni.
9. Naime, žalitelj je u pravu kad ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju neosnovano oslobodio okrivljenike od kazne. To stoga što navođenjem u obrazloženju pobijane presude da okrivljenici nisu kažnjavani, da su sve izjave pretnodno uredno predavali, te da počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju uopće nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona za oslobođenje okrivljenika od kazne, pa da je taj pravni institut pogrešno primijenjen.
10. Stoga, imajući u vidu dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, a uz to i težinu počinjenog prekršaja, koju okolnost prvostupanjski sud nije uopće cijenio prilikom odmjere visine novčane kazne, ovaj sud je prihvativši žalbu tužitelja preinačio odluku o kazni prvostupanjskog suda, te izrekao okrivljenoj pravnoj osobi Zvicer d.o.o. i okrivljeniku SF, kao odgovornoj osobi novčane kazne kao pod točkom I izreke ove presude i to uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, daleko ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Kako je za navedeni prekršaj za poduzetnika propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu poduzetnika u rasponu od 660,00 do 2.650,00 eura, to ovaj sud smatra da su upravo ovako izrečene novčane kazne razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
11. Po mišljenju ovog suda tako odmjerena novčana kazna pogodna je da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija. Stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
12. Međutim potrebno je istaknuti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ukoliko okrivljenici u roku od 30 dana od primitka ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
1. Što se tiče navoda žalbe tužitelja vezano uz troškove prekršajnog postupka, za istaknuti je da tužitelj neosnovano predlaže da se okrivljenici obvežu na trošak izdavanja prekršajnog naloga kako je to navedeno u samom prekršajnom nalogu i to stoga što je postupak pred prvostupanjskim sudom i vođen po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog kojeg je izdao ovlašteni tužitelj, te je sam prekršajni nalog stavljen van snage na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom. U toj procesnoj situaciji, sam trošak izdavanja prekršajnog naloga nije obuhvaćen troškovima prekršajnog postupka koji se navode u članku 138. stavku 2. Prekršajnog zakona, uslijed čega je žalbu tužitelja u odnosu na troškove izdavanja prekršajnog naloga trebalo odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
15. Ova presuda je pravomoćna
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.