REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-894/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, protiv tuženika Grada Umaga, OIB 84097228497, G. Garibaldi 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1733/2021-2 od 4. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-448/2020-33 od 5. ožujka 2021., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1733/2021-2 od 4. travnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-448/2020-33 od 5. ožujka 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina oznaka:

-k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez upisane površine u zemljišnim knjigama,

-k. č. br. [katastarska čestica], površine 4430 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 780 m2, k. č. br. [katastarska čestica], bez upisane površine, k. č. br. [katastarska čestica], bez upisane površine, k. č. br. [katastarska čestica], bez upisane površine, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

-k. č. br. [katastarska čestica], površine 3950 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

-k. č. br. [katastarska čestica], površine 7596 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 422 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-k. č. br. [katastarska čestica], površine 5980 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-k. č. br. [katastarska čestica], površine 948 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-k. č. br. [katastarska čestica], površine 2146 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 3328 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 3086 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 3832 m2, k. č. br. [katastarska čestica], površine 10955 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

te je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja Republike Hrvatske.“ (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo i naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.680,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2928/2022-2 od 25. travnja 2023. dopustio tužiteljici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li okolnost što određene katastarske čestice nekoliko desetljeća nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj: 41/90) dana 16. listopada 1990., više nisu obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem jer su po kulturi postale poljoprivredno zemljište, može utjecati na činjenicu da su u trenutku stupanja na snagu navedenog Zakona bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama, odnosno da li ta okolnost može negativno utjecati na deklaratorno utvrđenje zakonskog stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na istima?“

„Postupa li Sud ispravno kada restriktivno tumači odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj: 41/90) koje se odnose na stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu, kada obrazloženje pobijane odluke odstupa od prakse i stava revizijskog suda prema kojemu je odlučno čine li prijeporne čestice jednu cjelinu - kompleks zemljišta obraslim šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, kao i od rješenja revizijskog suda kojim je dopušten upis prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na temelju potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. iz koje proizlazi da se nekretnina na dan 16. listopada 1990., kao dana stupanja na snagu toga Zakona, vodila u šumskogospodarskoj osnovi?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže preinačenje pobijane presude ili ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje su ex lege postale vlasništvo tužiteljice, na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje u tekstu: ZIDZŠ) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991. (čl. 55. ZIDZŠ).

9. Prvostupanjski sud je presudio primjenom pravila o teretu dokazivanja odnosno pozivom na odredbu članaka 219. i 221.a ZPP, ocjenjujući da tužiteljica nije dokazala da su sporne nekretnine bile šume i šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu ZIDZŠ, kojom odredbom čl. 6. je izmijenjen čl. 18. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 54/83, 32/87 i 47/89 - dalje u tekstu: ZŠ/83).

9.1. Prvostupanjski sud navodi da prema odredbi čl. 6. ZIDZŠ šume i šumska zemljišta koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ nalaze u društvenom vlasništvu postaju na temelju zakona vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome nalaze li se u zoni građevinskog zemljišta, ili izvan nje, međutim ocijenio je da se, prema ispravama u spisu, sporne nekretnine nalaze u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u gospodarskoj jedinici ... koji je važio od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2000., a da tužiteljica za spornu činjenicu da su sporne nekretnine bile šume i šumsko zemljište na dan stupanja na snagu ZIDZŠ 16. listopada 1990., nije predložila odgovarajuće dokaze.

10. Drugostupanjski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio isprave koje je tužiteljica dostavila u spis, kao i iskaz svjedoka TI, koji je potpisnik dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. od 20. rujna 2013. i od 17. ožujka 2016., kada je ocijenio da navedene isprave i iskaz svjedoka nisu dostatni dokazi za dokazivanje odlučne činjenice, da su predmetne nekretnine predstavljale šume ili šumsko zemljište koje su bile obuhvaćene programom gospodarenja šumom i šumskim zemljištima na dan 16. listopada 1990.

10.1. Drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije predlagala daljnje dokaze za svoje tvrdnje. Navodi da je svjedok T iskazao da nije osobno sudjelovao u izrađivanju popisa katastarskih čestica koje su ušle u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima za gospodarsku jedinicu ..., za razdoblje od 1991. do 2000., u kojoj se nalaze sporne čestice te da su se na gospodarenje predmetnim česticama odnosili godišnji planovi gospodarenja, a koje planove gospodarenja tužiteljica nije dostavila u spis. Nadalje, da iz isprava koje je predmetni svjedok potpisao proizlazi da neke od čestica na dan 17. ožujka 2016. više nisu u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, a to se odnosi na sporne čestice k.č.

21/1, 64/1, 64/6, 94/2, sve u k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da neke od spornih čestica zemlje ne udovoljavaju kriteriju iz čl. 4. Zakona o šumama važećeg u sporno vrijeme prema kojem se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, odnosno taj kriterij nije zadovoljen za nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za nekretninu kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za nekretninu kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]/k. o. [katastarska općina], pa da je sud prvog stupnja pravilno zaključio, dovodeći u vezu isprave u spisu i iskaz svjedoka TI, da taj iskaz, iz kojeg proizlazi tvrdnja da su sve čestice zemlje navedene u uređenom tužbenom zahtjevu šumsko zemljište, nije dostatan dokaz za ocjenu odlučne sporne činjenice jesu li navedene nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja.

11. Odredbom čl. 6. ZIDZŠ bilo je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Kako je naprijed navedeno, ZIDZŠ stupio je na snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991.

12. U postupku nije sporno da su nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Općine Umag, da su zatim, temeljem Sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina i financijskih sredstava bivše Općine Buje od 3. listopada 1994. uknjižene kao vlasništvo Općine Umag, a zatim kao vlasništvo Grada Umaga.

13. Iz dopisa Hrvatskih šuma d.o.o., Ur. broj: BU-08/2L-13-792/07 od 20. rujna 2013. proizlazi da su se nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, 16. listopada 1990., nalazile u šumskogospodarskoj osnovi te da su bile u naravi šume ili šumsko zemljište, odnosno bile su obuhvaćene programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je svjedok T iskazao da su te nekretnine bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH na dan 1. siječnja 1991.

14. Prema shvaćanju ovog suda šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske (tako i ovaj sud u odlukama Rev- 1138/12 od 2. ožujka 2016. te Rev-450/11 od 11. siječnja 2012.).

14.1. Jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području niti prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 90/92, 94/93 i 117/97 - dalje u tekstu: ZLSU). Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta.

15. Stoga je odgovor na prvo postavljeno pitanje „može li okolnost da određene katastarske čestice nekoliko desetljeća nakon stupanja na snagu ZIDZŠ više nisu obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem jer su po kulturi postale poljoprivredno zemljište negativno utjecati na deklaratorno utvrđenje zakonskog stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske“ da je odlučno stanje koje je bilo na dan 16. listopada 1990., jesu li tada ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a nebitno je što je bilo kasnije.

16. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, koje je zauzeto u odluci broj Revx- 115/2018 od 8. siječnja 2019., šumom se u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 54/83, 5/84, 31/86, 32/87, 47/89, 41/90, 45/90, 52/90 - službeni pročišćeni tekst, 18/13, 9/91, 61/91, 71/91, 14/93, 26/93, 76/93, 29/94, 37/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04 i 160/04 - dalje u tekstu: ZŠ) prema kriteriju (pretpostavci) površine smatra nekretnina - zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari neovisno čini li tu površinu skup pojedinačnih katastarskih čestica koje čine jednu cjelinu (kompleks) ili jedna katastarska čestica ili njezin dio, te da se šumom u smislu odredbe čl. 4. st. 1. ZŠ prema kriteriju (pretpostavci) površine ne mora nužno smatrati nekretnina kako je to definirano odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZV), prema kojoj: „Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina“ - sve obzirom da i u situaciji kada je više zemljišnih čestica, koje pojedinačno ne prelaze površinu veću od 10 ari, upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, te čestice mogu činiti šumu samo ako je u jednoj svojoj cjelini tih čestica ili dijela istih (koja cjelina ili dio predstavlja jedan kompleks) čine takvom (šumom: „zemljištem obraslim šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari“) prema odredbi čl. 4. st. 1. ZŠ.

17. Stoga, polazeći od izraženih pravnih shvaćanja revizijskog suda, za zaključiti je da su nižestupanjske presude donesene na temelju shvaćanja koje nije u suglasnosti s izloženim shvaćanjem revizijskog suda i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Obzirom je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao pravilan pristup nižestupanjskih sudova predmetu spora, to nema uvjeta za preinaku, nego je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Sud će u ponovnom postupku raspraviti i ocijeniti ono što je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prema izraženom shvaćanju revizijskog suda.

19. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković