Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2306/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ONJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Vračan, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-983/2023-10 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-983/2023-10 od 29. veljače 2024.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ON koji glasi: "I Utvrđuje se da je Tužitelj, ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broja [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1087/9 u naravi STAMBENA ZGRADA [adresa], 23B, 23C, površine 466 m2, na posebnom dijelu nekretnine, 36. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 35), stan na III (trećem ) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 50.89 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, te je tužena, ONJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja. II Nalaže se Tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju ON naknaditi tuženici ONJ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 € sa zateznom kamatom počevši od 29. veljače 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2.Protiv navedene presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik nekretnine pobliže opisane u pobijanoj t. I izreke u ½ dijela, zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8.Tužitelj svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla.

9.Između stranaka nije sporno da je tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnine koja je predmet ovog spora i to temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je kao kupac sklopila s prodavateljicom ĆN **.**.2003.

10.Između stranaka je sporno je li između njih postojao dogovor da tužitelj sudjeluje u otplati rata kredita kojim je financirana kupnja nekretnine opisane u izreci presude, a da bi mu zauzvrat po otplati posljednje rate kredita tuženica priznala vlasništvo u ½ dijela u odnosu na njega, a preostalih ½ dijela u odnosu na njegovu izvanbračnu suprugu UN.

11.Sporno je također od kakvog je utjecaja eventualno postojanje takvog dogovora u odnosu na ovako postavljeni tužbeni zahtjev.

12.Temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno i zakonito utvrđuje neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

13.Naime, tužitelj je činjeničnim navodima iz tužbe i tijekom postupka odredio činjeničnu osnovu stjecanja prava vlasništva na kojoj je temeljio svoj zahtjev, a to je pravni posao - navodni dogovor s tuženicom da će navedenu nekretninu kupiti u njegovo ime i za račun i formalno se upisati kao vlasnica u zemljišne knjige priznajući pri tom vlasništvo tužitelja kao osobe koja je isplatila kupoprodajnu cijenu i u čije ime i za račun su kupili predmetnu nekretninu u ½ dijela.

14.Prvostupanjski je sud utemeljeno zaključio kako tužitelj, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP, nije dokazao pretpostavke za osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva i trpljenje upisa vlasništva tužitelja. U tom je smislu osporena odluka odraz odgovarajuće primjene mjerodavnih odredbi čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV).

15.Prvenstveno valja reći kako tuženica temeljem odredbe čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao upisani zemljišno-knjižna vlasnica navedene nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. prosinca 2003. (list 7-9 spisa) s prodavateljicom ĆN uživa zaštitu svoga vlasništva do dokazivanja suprotnog jer se po odredbama čl. 122. st. 1. ZV i čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22 i 155/23) smatra da zemljišne knjige istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje nekretnine. Slijedom ovih odredbi presumira se da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, dok je eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva iste nekretnine moguće po ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki, među kojima nije stjecanje temeljem pravnog posla.

16.Ovo stoga jer se sudska zaštita utvrđenjem stjecanja prava vlasništva i nalogom za trpljenje uknjižbe stjecateljevog prava vezuje za slučajeve stjecanja prava vlasništva odlukom suda ili druge vlasti (čl. 127. st. 1. ZV), nasljeđivanjem (čl. 128. st. 2. ZV) i na temelju zakona (čl. 130. st. 1. ZV).

17.Tužitelj pozivanjem na pravni posao ne može ostvariti traženu sudsku zaštitu utvrđenjem da je dogovorom s tuženicom stekao pravo vlasništva s ovlašću na uknjižbu tog prava. Da bi se ostvarilo stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla potrebno je kumulativno ostvarenje potrebnih pretpostavki i to vlasništva prednika, koja pretpostavka je u odnosu na tuženicu kao uknjiženu vlasnicu predmetne nekretnine ostvarena, zatim pretpostavka valjanog pravnog posla, koja u smislu mjerodavne odredbe čl. 115. st. 3. ZV nije ostvarena, a nije ostvarena ni treća pretpostavka iz čl. 119. st. 1. ZV a to je valjani način stjecanja.

18.Kada se pozva na dogovor s tuženicom, dakle na pravni posao, tužitelj gubi iz vida da je odredbom čl. 115. st. 3 ZV propisano kako pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tužitelj nije tvrdio ni dokazao da je navodni dogovor s tuženicom o tome da će navedenu nekretninu kupiti u njegovo ime i za račun i formalno se upisati kao vlasnica u zemljišne knjige priznajući pri tom vlasništvo tužitelja u ½ dijela zaključio u pisanom obliku. Stoga za valjanost tog pravnog posla u smislu čl. 115. st. 1. i 3. ZV nedostaje propisana forma.

19.Načelno i sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZV, do stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla ne dolazi samim time što je pravni posao navodno zaključen već će se stjecanje temeljem pravnog posla ostvaruje uknjižbom toga prava u zemljišnim knjigama i to na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Pravni posao predstavlja samo titulus, odnosno pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dok bi modus toga stjecanja trebala bila uknjižba zemljišnim knjigama i to na temelju tabularne izjave odnosno valjanog očitovanja volje tuženice kao uknjižene vlasnice da vlasništvo svakog od njih prijeđe na tužitelja.

20.Međutim, u predmetnom slučaju tužitelj ne zahtjeva sudsku zaštitu izdavanjem tabularne isprave u svrhu uknjižbe kao zakonom predviđenog modusa stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla na koji se poziva.

21.Budući da prema odredbi čl. 251. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) pregovori ne obvezuju, to što je tužitelj pregovarao s tuženicom ne podrazumijeva da je on stvarni kupac iz Ugovora o kupoprodaji od 29. prosinca 2003.

22.Slijedom svega navedenog su suprotni žalbeni navodi tužitelja neosnovani, posebno u dijelu u kojem navodi kako je sud prvog stupnja pobijanu presudu temeljio na potpuno različitoj pravnoj osnovi od one na koju je ukazivao tužitelj te da pobijana presuda predstavlja presudu iznenađenja.

23.Neosnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja donio "presudu iznenađenja" obzirom da sukladno odredbi čl. 367. a. ZPP takvu presudu, ukoliko su ispunjeni uvjeti za njezino donošenje, može donijeti samo sud drugog stupnja u slučaju ako smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo. Kako je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odluku u ovom predmetu donio na temelju savjesne ocjene svih provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP koje je tužitelj predložio tijekom ovog postupka, temeljeći je na činjeničnom stanju navedenom u tužbi, to neosnovano žalitelj upire na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 5. st. 4. ZPP.

24.Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP) i visini troškova, a tužitelj istu pobija samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.

25.Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović