Poslovni broj: P-2142/2022-37

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Anti Galešiću odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1) ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Šimičeviću, odvjetniku u Zadru, 2) TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Antoniu Skladanyiju, odvjetniku u Rijeci i 3) UD, [adresa], zastupana po punomoćniku za primanje pismena ŽD, [adresa], radi utvrđenja, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika pod 1) i 2) i njihovih punomoćnika, presude objavljene 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Utvrđuje se da je pravno nevaljana i bez pravnog učinka oporuka ostavitelja ĆD od dana 6. ožujka 2013. koja nosi naziv “Prepis”, a koja je proglašena kod v.d. Javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu dana 28. veljače 2022.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku pod 1) naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, te da tuženici pod 2) naknadi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 EUR, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženice pod 2) za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj LD u tužbi podnesenoj 10. studenog 2022. navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru od dana 18. listopada 2022 godine upućen da pokrene parnicu protiv nasljednika, gore označenih tuženika, radi pobijanja istinitosti i pravne valjanosti oporuke ostavitelja ĆD od dana 6. ožujka 2013. koja je proglašena kod v.d. javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu dana 28. veljače 2022. Tužitelj je na ročištu održanom 18. listopada 2022. osporio valjanost oporuke iza oca ĆD iz razloga što priloženu oporuku nije napisao, a niti je potpisao pokojni ĆD. Tužitelj je razgovarao sa ocem prije njegove smrti te mu je isti potvrdio da nikakvu oporuku nije sastavio, a niti bilo kakav drugi dokument kojim bi raspolagao svojom imovinom za slučaj smrti te je navedeno jedan od razloga zašto tužitelj smatra da predmetna oporuka nije valjana.

2. Tuženik pod 1) ŽD se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjev i predložio ga je odbiti kao neosnovanog.

2.1. Tuženica pod 2) TD se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu , te je istaknula da su n etočni i neistiniti navodi tužitelja da pok. ĆD nije napisao niti potpisao proglašenu oporuku. Navodi tužitelja nemaju utemeljenja u stvarnim događajima, te predstavljaju konfabulaciju tužitelja, sve s ciljem stjecanja imovine suprotno želji njihova pokojnog oca. Ističe se kako navedena oporuka predstavlja stvarnu volju i želju pok. ĆD, te je isto bilo poznato svim njegovim nasljednicima, pa tako i tužitelju. Netočna je i neistinita tvrdnja tužitelja da pok. ĆD nije nešto napisao i potpisao. Okolnost da tužitelju ne odgovaraju navodi oporuke, ne znači da ista nije valjana. Tužitelj u tužbi tvrdi da mu je pok. otac navodno prije smrti potvrdio da nije sastavio oporuku i/ili sličan dokument. Međutim, tužitelj ne navodi kada se taj događaj navodno dogodio, odnosno isti ne daje nikakvu vremensku ili drugu objektivnu odrednicu za takvu tvrdnju, kao niti jedan stvarni dokaz za isto, slijedom čega je evidentno da taj navod nije točan niti vjerodostojan. Tužena ističe kako oporuka odgovara stvarnom stanju i želji pok. oca, jer isti slijedi načinu raspolaganju imovinom za njegova života. Naime, pojašnjava se da je pok. ĆD za života dio svoje imovine (stara obiteljska kuća s dvorištem i pripadnim vrtom sagrađena 1910 godine) dao na korištenje tužitelju da si tamo može urediti stambeni prostor, a isto je po smrti oca trebalo pripasti tužitelju, što je i navedeno u oporuci koju tužitelj sada osporava. Dakle, iz navedenog jasna je namjera i želja pokojnog ĆD da tužitelj upravo dobije dio imovine koja mu je dana na korištenje, a da se ostala imovina raspodjeli na ostale nasljednika kako je oporukom određeno.

2.2. Tuženica pod 3) UD se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ističe da su netočni i neistiniti navodi tužitelja da pokojni otac ĆD nije napisao i potpisao proglašenu oporuku, te da tužitelju zapravo ne odgovaraju navodi u oporuci. Nadalje navodi da je želja roditelja bila da staru kuću i vrt iz 1910. godine naslijedi tužitelj LD.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-2817/21-6 od 18. listopada 2022. (l.s. 4-6), spis ovoga suda O-2817/21 (u privitku), preslik oporuke ostavitelja od 6. ožujka 2013. (l.s. 10), original vlastoručne oporuke ostavitelja od 6. ožujka 2013. u predmetu (O-2817/21- l.s. 53), nesporne potpise i rukopis pok. ĆD na: zapisniku o definiranju priključka na terenu od 23. travnja 1998., pismenu naslova Pritožba od 23. ožujka 1971., pismenu naslova Potvrdilo od 15. listopadu 1979., pismenu naslova Najemna pogodba od 24. kolovoza 1992., ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće/stana od 17. rujna 1997., punomoći po deviznom računu OTP banke od 3. siječnja 2011., izjavi od 10. ožujka 1997., putovnice SFRJ na ime ĆD, sadržaja bilježnica ispisanih rukopisom ĆD (sve l.s. 54-61), provedeno je grafološko vještačenje po vještaku grafologu Igoru Jelovcu (l.s. 75-82), saslušan je svjedok ĐD (l.s. 90-91), te je proveden dokaz saslušanjem na raspravi vještaka Igora Jelovca (l.s. 99- 100).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je pravno nevaljana i bez pravnog učinka oporuka ostavitelja ĆD od dana 6. ožujka 2013. koja nosi naziv “Prepis”, a koja je proglašena kod v.d. Javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu dana 28. veljače 2022.

6.1. Pravnu nevaljanost predmetne oporuke tužitelj obrazlaže tvrdnjom da pokojni ĆD, otac stranaka, nije napisao, a niti potpisao predmetnu oporuku.

7. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno, a proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-2817/21-6 od 18. listopada 2022. (l.s. 4-6) iza smrti ĆD rođenog **.**.1931. i preminulog **.**.2021. da je prekinut ostavinski postupak iza smrti ostavitelja, te da je tužitelj LD upućen upućuje na parnicu protiv nasljednika ŽD, TD i UD radi pobijanja istinitosti i pravne valjanosti vlastoručne oporuke ostavitelja od 6. ožujka 2013. koja je proglašena kod javnog bilježnika Zorane Brčić u Benkovcu dana 28. veljače 2022.

7.1. Iz sadržaja sporne oporuke od 6. ožujka 2013. proizlazi da ĆD poklanja sinu LD nužni dio, odnosno šesti dio od posjeda, te da dobiva kuću sagrađenu 1910. godine, 90 m2 dvorišta oko kuće, vrta ispod kuće 600 m2, a da se ostatak posjeda dijeli na četiri člana obitelji L (nečitko), TD, UD i ŽD.

8. Prema čl. 26. st. 1. ZN oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Tužitelj se u postupku nije pozivao na to da ostaviteljica ne bi bila sposobna za rasuđivanje, pa sud nije razmatrao ovaj razlog ništetnosti oporuke, a pogotovo kraj činjenice da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi pok. oporučiteljica bila nesposobna za rasuđivanje.

8.1. Po čl. 29. st. 1. ZN valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Odredbom čl. 30. ZN je u odnosu na vlastoručnu oporuku propisano u st. 1. da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Prema st. 2. za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.

9. U postupku je sporno je li ostavitelj vlastoručno napisao i potpisao predmetnu oporuku, te je radi utvrđenja ove bitne činjenice proveden dokaz grafološkim vještačenjem po vještaku Igoru Jelovcu, a u tu svrhu je sud od stranaka i Policijske uprave Zadarske pribavio dokumentaciju u izvorniku s nespornim rukopisom oporučiteljice, te je u izvorniku pribavljena i sporna oporuka.

10. Iz provedenog grafološkog vještačenja zaprimljenog 5. srpnja 2024. (l.s. 75- 82) proizlazi da je vještak zaključio da je sada pok. ĆD je napisao i potpisao original sporne oporuke datirane 6. ožujka 2013. (omotnica list 53 spisa). Vještačenje temelji na usporedbi utvrđenih elemenata spornog i nespornog uzorka pri čemu se naročito istražuje psihomotornu vještinu, spontanost, dinamiku poteza, prostorne odnose te specifične oblikovne detalje, te da je kod vještačenja korišten Stereomikroskop Zeiss Technival 2, digitalni mikroskop i fotoaparat, računalna i druga optička oprema. Analizom nespornog rukopisa vještak nalazi da je rukopis kombinacija nevezanog kurziva i kapitalnog pisma, desnog nagiba, krupnije veličine, slabe i varijabilne artikulacije, isto tako ritma i dinamike uz povremenu nesigurnost i tremor u potezu. Posljedično se nalazi nizak stupanj ispisanosti. Čitki potpisi koji mogu biti potpuni rukopisni, skraćeni, ili samo navod imena pisani su nešto dinamičnije, grupiranim kurzivom desnog nagiba, krupnije veličine, također varijabilne artikulacije uz ponešto redukcija. Inicijalni znak "A" može biti u ukrasnoj kutnoj formi, ali i u obliku kružne petlje. Za ovo vještačenje diferencijalnu vrijednost sadrže specifičnosti oblikovanja slijedećih znakova: -Inicijal "A" u svojoj kružnoj varijaciji u obliku dvostruke petlje, sa središnjim ishodištem - Vezani znak "n" nalik na "u" Znak "t" s lijevom vezom baze na križnicu - Inicijal "R" s povratnom vertikalom -Znak "é" s petljicom po vrhu Inicijal "M" s dubokim spiralnim početkom Znak "s" sa spiralnim vrhom - Znak "u" s početnom petljicom po vrhu Zagreb, 12.06.2024. Znak "b" starinskog školskog oblika s unutarnjim polukružnim završetkom - Brojka "2" starinskog školskog oblika s petljicom na početku i u izvijenoj bazi. Rukopis ostavitelja je kombinacija nevezanog kurziva i kapitalnog pisma, desnog nagiba, krupnije veličine, slabe i varijabilne artikulacije, isto tako ritma i dinamike uz čestu nesigurnost i tremor u potezu. Posljedično se nalazi nizak stupanj ispisanosti. Čitki potpuni rukopisni potpis pisan je nešto dinamičnije, grupiranim kurzivom desnog nagiba, krupnije veličine, varijabilnog razmicanja, slabije artikulacije uz ponešto redukcija. Inicijalni znak "A" je u obliku kružne petlje. Za ovo vještačenje diferencijalnu vrijednost sadrže specifičnosti oblikovanja slijedećih znakova: -Inicijal "A" u svojoj kružnoj varijaciji u obliku dvostruke petlje, sa središnjim ishodištem, -Vezani znak "n" nalik na "u", -Znak "t" s lijevom vezom baze na križnicu, -Slabo artikulirani inicijal "R" s povratnom vertikalom, -Znak "é" s petljicom po vrhu, -Inicijal "M" s dubokim spiralnim početkom, -Znak "s" sa spiralnim vrhom, -Znak "u" s početnom petljicom po vrhu, -Znak "b" starinskog školskog oblika s unutarnjim polukružnim završetkom, - Brojka "2" starinskog školskog oblika s petljicom na početku i u izvijenoj bazi. Sporna oporuka ispisana je rukopisom i potpisana potpisom koji se u potpunosti nalaze unutar prostornih, dinamičkih te općih i posebnih oblikovnih značajki nespornog rukopisa. Relevantnih razlika se ne nalazi.

11. Tužitelj je je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, te navodi da je vještak koristio samo one znakove (slova, brojke) koji bi na kraju potvrdili njegovo mišljenje, dok je one koji bi mogli biti utjecati na drugačije mišljenje potpuno ignorirao. Tako vještak analizira inicijal “A” pri čemu je trebao uzeti u obzir sam početak oporuke gdje se navodi “ ĆD poklanja…” Uspoređujući slovo A u imenu ĆD sa slovom a na kraju oporuke također u imenu ĆD jasno je vidljivo da ta slova uopće nisu slična. Tako i slovo “a” u riječi “vrta” nema nikakve sličnosti sa ostalim slovima “a” u samoj oporuci (prepiska), za takav zaključak dovoljno je pogledati slovo “a” u riječi “ dobija”. Nadalje riječ “sagrađena” iz oporuke u sebi sadrži dva slova a koja uopće nisu slična, ali svakako je ova razlika najočitija kod već spomenute riječi “vrta”. Ovaj vještak niti jednom svojom strelicom nije označio slova –a, pa da bi barem ispalo da ih je analizirao. Ova velika razlika u samom spornom dokumentu ukazuje da je isti pisan od strane osobe koja je pokušala krivotvoriti ovaj dokument pa je došlo do neobjašnjivih razlika u pisanju pojedinih slova, jer zaista je nelogično da jedna osoba isto slovo piše na tri različita načina a u svega nekoliko rečenica. Razlike postoje i u ostalim znakovima u oporuci u odnosu na nesporne rukopise a koje vještak treba objasniti. Isto tako iz sadržaja bilježnice gdje je napisana riječ “sjena” ili “godišnji” vidljivo je na koji su način pisana slova “a” i “o”, odnosno pisana su sa određenim potezom “unutar” oblika slova, dok takvih poteza u oporuci nema. Vještak nije niti analizirao slovo “o” pa ni objasnio zašto postoje takve različitosti u rukopisu. Nadalje kad je vještak već analizirao brojku 2 mogao je i trebao analizirati i brojku 9 te potom objasniti zašto brojka 9 iz 2013. godine (iz oporuke) ima donju crtu a ona iz 1990. godine u zadnjem dijelu ima samo ravnu crtu bez “donjeg” dijela.

8.8. Vještak Igor Jelovac je u svom iskazu naveo da ostaje kod svog grafološkog nalaza i mišljenja u kojem je naveo da je siguran kako se u konkretnom slučaju radi o rukopisu i potpisu pokojnog ĆD, a što mu dozvoljava materijal vještačenja kojeg je imao na uvidu. Vezano za navod tužitelja da je koristio samo one znakove (slova i brojeve) koji mogu potvrditi njegovo mišljenje, a da je druge ignorirao odgovara da je pok. ostavitelj bio varijabilan, kao što je većina ljudi, a još k tome je bio slabije rukopisne vještine, te je ostavio i obiman komparativni nesporni rukopis, prije svega u bilježnicama. Ono što je u nalazu posebno naznačio je formiranje inicijala A koje je u oporuci spornog kružnog spiralnog oblika dok je kod pok. ostavitelja on najčešće kutnog složenog oblika, tako i na slici 5. str. 6. dok je na slici 3. iste stranice taj inicijal kutnog složenog tipa. Na slici 2. na kartonima osobne iskaznice iz 1967. vidi se da je taj inicijal kružnog oblika, dok je na onima iz 2003. kutnog oblika. Ovo je jedan vrlo upadljiv element koji opisuje njegovu varijabilnost i zaista kružni oblici formiranja inicijala A rijetki. Međutim upravo je to ono što u najvećoj mjeri isključuje krivotvorenje jer ako bi se netko prihvatio krivotvorenja imitacijom onda bi teško došao do ovakvog uzora, jer bi najvjerojatnije krivotvorio kutni oblik koji je najčešći. S druge strane znakovi, koje je vještak izdvojio, su indikativni iako mogu biti i u drugim oblicima, ali je činjenica da je ostavitelj koristio i ovakve koje je izdvojio. Dakle, oni su dokaz da se radi o rukopisu koji je pok. ostavitelj upotrebljavao. Takvih se razlika u rukopisu pok. ostavitelja može naći bezbroj, ali su pronađene podudarnosti koje su bitne jer one pokazuju jednu varijaciju ostaviteljevog rukopisnog izričaja. U odnosu na navod iz prigovora da je trebao analizirati i brojku 9 i objasniti zašto negdje ima donju crtu, a negdje nema odgovara da je u nespornom rukopisu našao i jednih i drugih varijacija, a što je upravo odraz varijabilnosti ostaviteljevog rukopisa. Kada ga se pita da li se slovo -n nastavlja u potpisu na slovo -A odozgo, a na potpisu lista 61 od dolje znači suprotno, a isto tako na l.s. 54, vještak navodi da se u nespornom rukopisu mogu naći obje varijante u spajanju znakova inicijala A i znaka n kod pok. ostavitelja. Kada ga se pita na l.s. 45 da li je slovo -R u prezimenu napisano ravnom i okomitom linijom, a onda se nastavlja zapis tog slova, a kod potpisa na oporuci nema uspravne crte početnog dijela slova r, već ispisivanje počinje u sredini, vještak navodi da je na str. 6. slika br. 4. pokazana jedna varijacija -R kojeg okomica počinje iz sredine, to je doduše varijacija koja se odnosi na združeno pisanje inicijala A R ali ima središnji početak, nešto slično vrlo slabo artikulirano znaku R iz potpisa sporne oporuke. Vezano za slovo -ć koje je u nalazu napisao da je s petljicom na vrhu, kako to da je slovo -ć u potpisu na oporuci u obliku naopako okrenutog broja -6, a na l.s. 45 u obliku slova -o, vještak odgovora: radi se o petlji koja je ovdje velika i koja je kada okrenemo pismeno naopako izgleda poput obrnutog broja 6 i toga ima u potpisu sporne oporuke i u navodima prezimena ĆD, a on je u nalazu to opisao kao petlju. Na pitanje može li objasniti kako to u samom tekstu oporuke na slovu -ć u prezimenu ĆD nema kvačica ista se pojavljuje u potpisu, vještak je odgovorio da je na ls. 45 slika br. 2 u kartonu osobne iskaznice iz 2003. godine potpis podnositelja zahtjeva sadrži kvačicu, a potpis primatelja osobne iskaznice ne sadrži kvačicu, a iz čega proizlazi da je ostavitelj kvačicu nekada stavljao, a nekad nije. Na pitanje da li je u samom tekstu oporuke slovo -a je pisano na više načina, odnosno ista nisu ni približno slična, može li objasniti tu razliku, vještak navodi da se slaže s primjedbom punom. tužitelja da su znakovi -a pisani na najmanje četiri načina, a već je naprijed rekao da je ostavitelj bio slabije rukopisne vještine i varijabilan. Na l.s. 61 i sadržaja bilježnice slika 5 na str. 6 vještva u riječima potrošnja novca koja su inače pisana malim slovima znak -a je napisan kapitalom odnosno velikim slovom, što je peti način pisanja slova -a, ako samo pogledamo na slici 4 na istoj str. druga dva načina pisanja znaka a. Indikativno je na slici 7 str. 7 nalaza u riječima: Korlatu, vinograd, zasađen, tisuće, dobija, čitava i svijeta, ima barem četiri do pet načina pisanja znaka –a. Upravo navedeni varijabilitet koji se nalazi u spornom rukopisu, kao i u nespornom govori da se radi o istoj osobi koja ima iste navike variranja znakova. Kada ga se pita da li dopušta mogućnost da ovu oporuku nije napisala samo jedna osoba, navodi da ne dopušta tu mogućnost, je kako je naprijed naveo upravo te razlike odnosno varijabilitet je podudarnost.

9. Ovaj sud je u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jelovca ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, a niti postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost, te su saslušanjem vještaka, po ocjeni ovog suda, otklonjeni svi prigovori tužitelja na njegov nalaz i mišljenje.

10. Nadalje je na okolnost svojih tvrdnji tužitelj predložio saslušati svjedoka ĐD.

10.1. Svjedok ĐD nije imao bilo kakvih saznanja o spornim činjenicama, pa njegov iskaz nije od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Tako svjedok ĐD navodi da je bio susjed pok. ĆD, naše kuće su bile jedna uz drugu. Jedino zna da je preminuo prije oko 3 godine, a da je on puno mlađi od njega pa se nisu baš družili, viđali su se na cesti i pozdravljali. Ne može reći ni da su se njegovi roditelji s njim nešto družili. Svi su iz njihove obitelji bili nekada u kući susjeda, pa tako i u njegovoj, ali nije to bilo ništa posebno. Ne zna bilo šta o sastavljaju oporuke ĆD i potpisivanju te oporuke, a ni da je sastavio oporuku. Nisu mu poznati odnosi u obitelji stranaka jer se ne voli petljati u tuđe stvari, pred njim ĆD nije govorio kako će rasporediti svoju imovinu. Pok. ĆD je živio sam, ne zna kako su njegova djeca kod njega dolazila i posjećivala ga.

11. Kraj takvog stanja stvari, a na temelju izvedenih dokaza, i to prvenstveno nalaza i mišljenja vještaka Igora Jelovca, ali i svih drugih provedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da je spornu oporuku napisao i potpisao ostavitelja pokojni ĆD, pa je, na temelju čl. 29. i 30. ZN, odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je pravno nevaljana i bez pravnog učinka oporuka ostavitelja, kao u točki I. izreke oporuke.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te je s obzirom na VPS od 13.405,00 EUR, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) i potpuni uspjeh tužitelja u postupku odlučeno tužitelj naknadi parnične troškove tuženika, i to troškove tuženika pod 1): za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8.1.), za pristup na ročišta od 14. veljače 2023., 16. prosinca 2024. i 13. ožujka 2025. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.500,00 EUR. Nadalje je sud priznao slijedeće troškove tuženice pod 2): za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištima od 13. veljače 2023., 16. prosinca 2024. i 13. ožujka 2025. po 250 bodova (Tbr. 9.1.), te za sastav podneska od 6. kolovoza 2024. 25 bodova (Tbr. 8.4.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV d 25 % iznosi , i to: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanja na ročištima od 22. siječnja 2018., 7. ožujka 2018., 3. travnja 2018., 17. travnja 2018., 26. travnja 2023., 29. kolovoza 20223., 8. srpnja 2024. i 9. listopada 2024. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), te za sastav podneska od 12. travnja 2018. 250 bodova (Tbr. 8.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 3.250,00 EUR. Stoga je naloženo tužitelju da tuženiku pod 1) naknadi parnični trošak od 2.500,00 EUR, a tuženici pod 2) da naknadi parnični trošak od 3.250,00 EUR, kao u točki II. izreke ove presude, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika pod 2) za naknadom parničnog troška.

U Zadru, 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku

-Tuženiku pod 1) po punomoćniku

-Tuženici pod 2) po punomoćniku

-Tuženici pod 3) po punomoćniku za primanje pismena