Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31 000 Osijek
K-46/2020-67
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Klaudije Papić i Tomislava Tomaševića, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. ZG i II. opt LG, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 81/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – u nastavku: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO-544/2019-23 od 28. listopada 2019. koja je izmijenjena dana 13. ožujka 2025. i 27. ožujka 2025, nakon zaključene javne rasprave, održane dana 8. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Željka Ivanušića, te ošt. HG, I-opt. ZG, II-opt. LG kao i. Davora Bestvine, odvjetnika iz Osijeka, branitelja II. optuženika, a objavljene dana 12. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u nastavku teksta: ZKP),
I-opt. ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], kći Z i BG, rođene L, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju trgovac, zaposlena, SSS, udana, majka dvoje djece, lošeg imovnog stanja, neosuđivana,
II-opt. LG, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i ŠG rođene B, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ZGČŽ9, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju ekonomist, nezaposlen, lošeg imovnog stanja, SSS, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
da bi:
I-opt. ZG i II-opt LG - zajedno:
u vremenu od početka siječnja 2013. do 31, rujna 2013., u Đakovu, u nakani da se znatno materijalno okoriste, po prethodnom dogovoru i zajednički, od HG zatražili pozajmicu u iznosu od 20.000,00 EUR-a, neistinito obećavši da će novac vratiti najkasnije do 1. siječnja 2014. kada njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dobiju poticaje i premije, pa kada im je HG u to povjerovao, predao iznos od 20.000,00 EUR-a, koji je prvotno, u cilju ostvarenja navedene pozajmice, od NG pozajmio 20.000,00 EUR-a, od kojeg iznosa mu je u međuvremenu vratio 10.000,00 EUR-a, prethodno je HG. i II-okr. pozajmio iznos od 6.000,00 EUR-a, koju pozajmicu su prema unaprijed stvorenoj nakani da ju ne vrate, zadržali za sebe, oštetivši na opisani način NG za 10.000,00 EUR-a, a HG za iznos od 16.000,00 EUR-a
dakle da bi, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,
pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano u članku 236. stavku 2. u vezi članka 236. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11 uz primjenu članka 36. stavka 2. KZ/11.
II./ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a, ošt. HG i ošt. RG, se upućuju da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.
III./ Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP-a, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka, padaju na teret proračunskih sredstava, o čemu će sud donijeti naknadno rješenje.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku KO-DO-544/2019- 23 od 28. listopada 2019. koja je izmijenjena dana 13. ožujka 2025. i 27. ožujka 2025. optuženi su I-opt. ZG i II-opt. LG zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevaru iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11.
2. Očitujući se o krivnji I-opt. ZG i II-opt. LG su izjavili da se ne smatraju krivima.
3. U dokaznom postupku ispitani su I-opt. ZG, II-opt. LG, ošt. HG i svjedok NG, te su pročitane sljedeće isprave: potvrda o ugovoru o pozajmici zaključenom između NG i GG od 23. rujna 2013., ugovor o ustupanju potraživanja zaključen između GG i Argumentum Veritas d.o.o. Zagreb od 6. srpnja 2015., sporazumni raskid ugovora o ustupanju potraživanja od 23. lipnja 2016., bjanko zadužnica dužnika ZG na 500.000,00 kuna od 30. rujna 2013., dopis FINA-e o vraćanju zadužnice od 21. lipnja 2016., dopis odvjetnika Tomislava Filakovića, punomoćnika ZG od 23. veljače 2016., dopis odvjetničkog ureda Jurić od 10. studenog 2016., dokumentaciju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vezanu za isplatu potpora za poljoprivredna zemljišta korisniku ZG, izvod iz zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišno-knjižnog odjela Đakovo, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za nekretnine u vlasništvu prvooptuženika i drugooptuženika, oglas za prodaju poslovnog prostora u [adresa] u vlasništvu prvooptuženika i drugooptuženika od 27. srpnja 2017., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve NG od 4. listopada 2019. u ODO Osijek, podnesak FINA-e od 8. rujna 2021., dopis Općinskog suda u Đakovu od 28. veljače 2022. s prilozima, podneska FINA-e od 1. ožujka 2022. s prilozima, dopis PU Osječko baranjske, Policijske postaje Đakovo od 2. ožujka 2022, dopis Porezna uprave Ispostave Đakovo od 28. veljače 2022. s prilozima, dopis Croatia osiguranje d.d. od 7. ožujka 2022., dopis Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižnog odjela od 9. ožujka 2022. s prilozima, dopis Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 10. ožujka 2022. s prilozima, dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 21. ožujka 2022., s prilozima, foto-dokumentaciju koju je priložio oštećenik, te izvode iz kaznene i prekršajne evidencije na ime oba optuženika.
4. I-opt. ZG je u obrani iskazala da je njen suprug LG u rujnu 2013. zatražio pozajmicu od HG u iznosu od 20.000,00 EUR-a. HG mu je pozajmio traženi iznos, ali misli da je određeni dio novca bio u švicarskim francima, a ostatak u eurima. Ne sjeća se do kada su trebali vratiti pozajmljeni iznos. Međutim, došlo je do raznih problema u njihovom poslovanju i više nisu bili u mogućnosti HG vratiti pozajmljeni iznos. Ipak, ponudili su mu da dug vrate kompenzacijom i to na način da HG daruju stanu u [adresa] od oko 40m[2] i jedno zemljište u centru grada , te preko 1000 komada crnih svinja. Misli da u to vrijeme nekretnine nisu bile opterećene zalogom. No, ošt. HG nije pristao na kompenzaciju. Ošt. HG su dali zadužnicu u iznosu od 200.000,00 kuna ili 500.000,00 kuna. Te stvari je rješavao suprug, pa ne zna sve činjenice. Jedan dio pozajmljenog iznosa su vratili, ali ne zna točno koliko. Primali su poticaje od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ali se ne sjeća u kojem iznosu. Nositeljica je OPG-a i zato je oštećenik prijavio nju. Inače, znaju se dugi niz godina i odrasli su zajedno, te nije imala namjeru prevariti HG. U vrijeme kada su od oštećenika pozajmili novce relativno su dobro poslovali, a imali su i kafić, te su smatrali da će moći vratiti pozajmljeni iznos.
5. II-opt. LG u obrani je naveo da nije kriv za kazneno djelo jer nije imao prijevarnu namjeru. Smatra da ga ošt. HG želi prikazati kao nepoštenog čovjeka, kao nekakvu drsku osobu koja ga ponižava u javnosti. Međutim, oni su međusobno bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu. Ne izbjegava dug, niti izbjegava oštećenika i nije smutljivac kako ga naziva oštećenik, te mu obećava da će mu vratiti sav dug. Opetovano naglašava da oštećenika nije doveo u zabludu nego da je dospio u financijske probleme. Navodi da je lipnju 2013. od HG pozajmio oko 5.000,00 EUR-a, a u rujnu još 15.000,00 EUR-a. Obvezao se vratiti 200.000,00 kuna na ime pozajmljenih 20.000,00 EUR-a. Višak novca je naknada i zahvala oštećeniku. Inače, jedno vrijeme su dobro poslovali, a onda je krenulo sve jako loše, a potom se i razbolio. Vodi sudski postupak sa Croatia osiguranjem jer ih je tužio za oko 1.200.000,00 kuna i očekuje da će uspjeti u tom postupku. Prilikom dogovora s oštećenikom rekao mu je da bi mu mogao vratiti pozajmljeni iznos u roku od šest mjeseci. Bilo mu je u interesu da što prije vrati taj dug. Supruga je izdala zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna da se HG osigura u slučaju da mu se nešto dogodi jer je tada bio u lošem zdravstvenom stanju. Kad je oštećenik zatražio povrat novca, bili su u lošem financijskom stanju i nisu mu mogli vratiti dug. Ošt. HG je na ime duga ponudio stan u [adresa] koji je izgrađen 2003. Dogovorio je s bankom da skinu teret ako prodaju stan. No, oštećenik nije na to pristao. Zatim mu je ponudio zemljište u centru [adresa] s pet parkirnih mjesta, a ponudio mu je i veći broj svinja, te poljoprivredno i šumsko zemljište. Oštećenik nije ni na to pristao, već je isključivo tražio novac. Dakle, ne osporava da je pozajmio od HG ukupno oko 20.000,00 EUR-a i to prvo 5.000,00 franka i 5.000,00 EUR-a od kojih mu je ostao dužan oko 5.000,00 EUR-a, a potom je pozajmio još 15.000,00 EUR-a. Na ime tog duga izdao je oštećeniku zadužnicu u iznosu od 200.000,00 kn, a to bi bila kamata na pozajmljeni iznos. OPG je od 2015. u stalnoj blokadi, a na ime duga banka mu je uzela stan u [adresa]. Podizao je kredite u švicarskim francima što je bila jako loša poslovna odluka koja ga je odvela u veliki minus. Netko mu je ukrao 160 crnih slavonskih svinja i tako mu je nastala velika šteta. Zbog svega što se naknadno dogodilo, supruga i on žive jako skromno i djeca im financijski pomažu. Račun im je blokiran, te neko vrijeme nisu imali ni struje, ni vode. Istina je da od države dobivaju određeni poticaj na ime poljoprivrednog zemljišta, međutim taj poticaj se uplaćuje na račun koji je blokiran i prvo se naplaćuju raniji dugovi. Iskreno mu je žao zbog svega što se dogodilo i svjestan je svoje obveze, ali nije imao namjeru da prevari HG, te naglašava da je sve ono što se dogodilo nakon pozajmice bilo mimo njegove namjere.
6. Ošt. HG je u dva navrata ispitan na raspravi, tako je 22. prosinca 2022. iskazao da optuženike poznaje čitav svoj život i da ga je LG početkom 2013. zamolio za pozajmicu od oko 20.000,00 EUR-a. Rekao mu je da će mu vratiti čim bude dobio poticaj za uzgoj crnih svinja, a rekao mu je i da ima jedan spor s Croatia osiguranjem i to za milijunski iznos. Novci su mu trebali zbog nekih problema i dugova. Napomenuo je da mu je LG od ranije dugovao oko 5.000,00 CHF i od 2.000,00 do 3.000,00 EUR, pa mu je predložio da iznos duga kompenziraju za stan u [adresa] do 40m2, a da će mu on još dati razliku za vrijednost stana. Misli da je takav stan u ono vrijeme vrijedio oko 30.000,00 EUR. Od svog kuma NG pozajmio je 20.000,00 EUR da ih može pozajmiti LG. Ipak, u međuvremenu se predomislio i odlučio je da neće prihvatiti kompenzaciju u vidu stana. Prilikom predaje novca, opt. LG mu je dao bjanko zadužnicu u iznosu od 500.000,00 kuna koja je bila ovjerena kod javnog bilježnika. Novce je drugooptuženiku predao 30. rujna 2013., a dogovor je bio da će mu ih vratiti do 31. siječnja 2014. Međutim, II. opt. LG mu do danas nije vratio niti najmanji iznos pozajmice. Putem svog odvjetnika zatražio je od opt. LG povrat zajma, no Matijakovićev odvjetnik mu je odgovorio da oni trenutno nisu u mogućnosti vratiti novce, ali da mu priznaju iznos duga od 200.000,00 kuna. Na sve načine je pokušavao naplatiti dug, te je našao jednu osobu iz Zagreba koja je pristala da otkupi svinje od LG da bi mu mogao platiti dug. Međutim, nije došlo do dogovora jer se LG nije pojavio na vrijeme. S obzirom dao mu LG nije vratio dug, nije mogao vratiti pozajmljeni iznos svom kumu NG, pa ga je ovaj tužio i kumu je na Općinskom sudu u Đakovu isplatio 10.000,00 EUR. Odustao je od kupnje stana, odnosno od predložene kompenzacije jer je stan bio u derutnom stanju i nisu bili riješeni imovinskopravni odnosi. Ponovno ispitan na raspravi od 13. ožujka 2025. , oštećenik je porekao da su mu optuženici na ime duga nudili kompenzaciju u vidu stana u [adresa], te da su mu nudili svinje ili bilo što drugo. Znao je da oni imaju jedan kafić u [adresa] koji je formalno bio blokiran, ali je dobro poslovao jer je dug otkupila sestra opt. LG, tako da su zapravo Š cijelo vrijeme bili stvarni vlasnici toga kafića. Ponovio je da su mu optuženici priznali dug od 200.000,00 kuna i da su mu izdali zadužnicu na 500.000,00 kuna. Zna da je I-opt. ZG vlasnica oko 120 jutara zemlje, a II-opt. LG oko 30 jutara zemlje, te da su suvlasnici šume i da imaju više kuća u selu [adresa]. Na zemlju stalno primaju poticaj te misli da konstantno primaju poticaj na nešpricane pašnjake, ali da su svu zemlju prepisali na sina zbog dugova koje imaju. Dodao je da su inače optuženici njegovi prvi susjedi i da se često viđaju, te da u razgovorima priznaju svoju obvezu, ali navode da nemaju novaca za vratiti dug. Prije kritičnog događaja u nekoliko je navrata pozajmljivao novce LG. Od tih pozajmica, drugooptuženik mu je ostao dužan oko 3.000,00 EUR i 5.000,00 CHF. Ne sjeća se zašto je od NG pozajmljivao novce za LG. Ne sjeća se osobe po imenu FG. Ne sjeća se da mu je II-opt. na ime duga nudio stan u [adresa] u [adresa], od oko 40m2, bez tereta, vrijednosti od oko 40.000,00 EUR-a. Ne sjeća se da li mu je II-opt. na ime duga nudio pet do šest parkirnih mjesta u centru grada [adresa] ispred Zagrebačke banke koja tamo ima svoje parkiralište. Ponovno odgovarajući na pitanje obrane u vezi kompenzacije na ime otkupa crnih svinja od LG, oštećenik je naveo da je točno da mu je II-opt. nudio takvu kompenzaciju ali ga je napravio budalom jer nije došao na dogovor kad su došli kupci iz Zagreba, te je ispao nekorektan prema zainteresiranim kupcima koji su ga tražili da im isplati trošak na ime puta od Zagreba do [adresa]. Nije se mogao sjetiti kako se zovu ti ljudi koji su došli kupiti svinje. Poriče da mu je II-opt. nudio 7,5 hektara zemlje u vlasništvu njegovog sina na ime kompenzacije duga, kao i to da je za pozajmicu dogovorio kamatu od 10%. Ne sjeća se da je u 2016. godini poslao na naplatu zadužnicu u iznosu od 450.000,00 kuna. Tvrdio je da je II-opt. u 2014. godini samo na ime poticaja za uzgoj crnih svinja dobio oko 670.000,00 kuna, ali nije želio odgovoriti odakle mu taj podatak. Slijedom svega smatra se prevarenim jer iz ponašanja optuženika proizlazi da oni ne namjeravaju vratiti dug i postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 26.000,00 EUR, te ne pristaje na nikakvu kompenzaciju jer želi povrat novca.
7. Svjedok NG je ispitan u ODO-u Osijek 4. listopada 2019. kada je iskazao da je kum kćeri HG koji ga je u rujnu 2013. zamolio za pozajmicu 20.000,00 EUR radi kupovine stana u [adresa] od obitelji LG i ZG. Negdje oko 25. rujna 2013. otišao je u [adresa] i HG je dao 20.000,00 EUR-a koje je pozajmio od FG. Nakon par dana ga je nazvao HG i rekao da nije kupio stan od obitelji ZG, nego da im je pozajmio te novce. Obećali su vratiti dug do 1. siječnja 2014. Suglasio se s tim jer je vidio ugostiteljski objekt u [adresa] čiji su vlasnici obitelj ZG i zgradu u kojoj oni imaju stan, te mu se činilo da se radi o imućnoj obitelji i nije očekivao nikakve probleme prilikom vraćanja duga. U novinama je pročitao da LG ima farmu s oko 1000 komada svinja. HG mu je predao zadužnicu koju su izdali Š u iznosu od 500.000,00 kn. Tu zadužnicu je odnio bratiću FG od kojeg je pozajmio 20.000,00 EUR. U siječnju 2015. HG mu je rekao da neće moći vratiti novce u dogovoreno vrijeme i tražio je produžetak roka povrata do 1. travnja 2014. Novac mu do danas nije vraćen u cijelosti, već samo pola duga i to 10.000,00 EUR-a koji mu je isplatio HG. Za vrijeme dok je HG bio u zatvoru, razgovarao je u nekoliko navrata sa njegovom suprugom i s TG, te je LG obećavao da će riješiti problem i da će sve riješiti s HG. FG je angažirao društvo za naplatu potraživanja koja je pokušala naplatiti zadužnicu. Međutim, na računu ZG nije bilo dostatnih sredstava, tako da je FINA vratila zadužnicu s naznakom da nije bilo naplate. Zadužnicu nije mogao naplatiti niti putem imovine LG. Nakon što mu je HG prenio da mu je LG nudio kompenzaciju duga putem otkupa svinja u vrijednosti od 10.000,00 do 20.000,00 EUR-a, pronašao je kupca za svinje. Međutim do dogovora nije došlo jer je opt. LG odustao od posla. Podnio je kaznenu prijavu protiv svog kuma HG, iako je kaznenu prijavu zapravo želio podnijeti protiv LG i ZG, no bio je svjestan da nije njima pozajmio novce. To je učinio HG, a on je njemu pozajmio novce. Ne postoji nikakav dokument između HG i njega kojim bi se moglo potvrditi da je HG pozajmio novce. Na raspravi je ostao kod navoda iznesenih u ODO-u, te je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 EUR-a jer mu je HG već isplatio 10.000,00 EUR.
8. Iz potvrde o pozajmici na stranici 12. spisa utvrđeno je da je **.**.2013. FG dao 20.000,00 EUR-a NG s rokom povratka od tri mjeseca, odnosno do 1. siječnja 2014.
9. Iz Ugovora o ustupu potraživanja između FG, kao ustupitelja, i društva Argumentum Veritas d.o.o. Zagreb, kao primatelja, utvrđeno je da su stranke 6. srpnja 2015. ugovorile da FG ima dospjelo a nepodmireno potraživanje prema dužnicima LG i ZG u iznosu od 500.000,00 kuna. Ustupitelj ustupa svoje potraživanje primatelju koji ujedno postaje novi vjerovnik dužnika LG i ZG. Ugovorom su stranke definirale da će naknadu za otkup i prijenos potraživanja regulirati posebnim ugovorom. Navedeni ugovor ovjeren je kod javnog bilježnika u Zaprešiću 7. srpnja 2015.
10. Iz bjanko zadužnice na stranici 18. spisa proizlazi da je I-opt. ZG dala suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 500.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2014. zaplijene svi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku Argumentum Veritas d.o.o. Zagreb. U navedenoj zadužnici, kao jamac platac, imenovan je LG koji daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika iz ove bjanko zadužnice zapljene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku.
11. Iz dopisa FINE od 21. lipnja 2016. stranica 21. spisa utvrđeno je da je FINA vratila zadužnicu društvu Argumentum Veritas d.o.o. Zagreb jer nije bilo naplate po zadužnici.
12. Iz podneska odvjetnika Tomislava Filakovića, punomoćnika ZG, upućenom društvu Argumentum Veritas d.o.o. Zagreb, utvrđeno je da se odvjetnik u ime stranke obraća društvu Argumentum Veritas d.o.o. navodeći da stranka ne zna tko je FG i da s njim nije bila u nikakvom poslovnom odnosu, te da nije jasno na temelju čega se navedeno društvo obraća u ime imenovanog kao vjerovnika u odnosu na tražbinu prema ZG. Ne osporava svoj stvarni dug, ali moli da joj se dostavi dokaz na temelju čega je predmetni dug prešao na vjerovnika ĐG. Navedenim podneskom ZG putem odvjetnika navodi da pozajmila iznos od 200.000,00 kuna, da je izdala bjanko zadužnicu na 500.000,00 kuna, međutim da joj je nejasno zašto društvo potražuje dug od 450.000,00 kuna.
13. Iz izvatka iz zemljišne knjige, Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (povijesni prikaz) na dan 29. ožujka 2024., utvrđeno je da je LG suvlasnik nekretnine na adresi [adresa], u naravi kuća, dvorišna zgrada i dvorište ukupne površine 643m2. Riječ je o suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom (etažno vlasništvo), te je na predmetnoj nekretnini upisan veći broj tereta u smislu založnog prava na nekretnini povodom kredita Slavonske banke d.d. (u jedanaest navrata), te OTP Banke, Hypo Alpe Adria Banka, Zagrebačke Banke, Slatinske Banke UG.
14. Iz izvatka iz zemljišne knjige, Zemljišno-knjižnog odjela Đakovo, Općinskog suda u Osijeku, broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dokazano je da su ZG LG i LG suvlasnici stambeno poslovne građevine u [adresa] površine 1841m2, u naravi četiri stana, na kojoj je upisano više prava zaloga na ime ugovora o kreditu.
15. Analizirajući izvedene dokaze, sud je zaključio da tužitelj nije uspio izvan razumne sumnje dokazati da su optuženici počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevaru iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, na štetu NG i HG.
16. Naime, nakon provedenog dokaznog postupka i nadalje je ostalo sporno da su I. opt. ZG i II. opt. LG počinili predmetno kazneno djelo jer za to nema dovoljno jasnih, uvjerljivih i dostatnih dokaza. Tužitelj nije dokazao da su suoptuženici supočinitelji predmetnog kaznenog djela na način da su postupali s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da za sebe ostvare nepripadnu imovinsku korist, a na štetu imenovanih oštećenika. Opisani cilj određuje subjektivno obilježje djela i on je subjektivna sastavnica protupravnosti. Bez dokazane prevarne namjere koja se ogleda kroz svijest počinitelja o svim bitnim obilježjima djela i htijenja (volje) počinitelja da se ona ostvare, nije moguće donijeti osuđujuću presudu. Stoga, za osudu optuženika nije bilo dovoljno samo utvrditi činjenicu da oni nisu vratili pozajmljeni novac. Sud smatra potrebnim naglasiti da optužnica na više mjesta pogrešno navodi sintagmu ''posuđeni novac''. Naime, prema Zakonu o obveznim odnosima pozajmiti se može određeni iznos novca ili određena količina drugih zamjenljivih stvari, s tim da se nakon stanovitog vremena vrati isti iznos novca, odnosno ista količina stvari iste vrste i kakvoće (recimo: ulje, sol, žito, grožđe). Prema istom Zakonu, posudba nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe. Objekt posudbe su nepotrošne stvari, dakle, one koje se ne troše prvom redovitom upotrebom (primjerice knjiga ili šešir). Potrošna stvar (ona koja se troši prvom redovitom uporabom, npr. kilogram grožđa) može biti objektom posudbe samo ako se ugovori povrat iste stvari – dakle, ako bi neki umjetnik grožđe posudio samo da ga nacrta i taj isti kilogram grožđa kasnije vratio. Osim toga, zajam može biti naplatan ili besplatan (ovisno o tome jesu li ugovorene kamate ili ne), dok posudba mora biti besplatna. Valja naglasiti i da kod zajma zajmoprimac stječe pravo vlasništva nad stvari, dok kod posudbe posuditelj i dalje ostaje vlasnik stvari, stoga posudovnik stječe samo pravo uporabe stvari, ne i pravo vlasništva nad njom.
17. Nevraćanjem zajma optuženici nisu postupili prema ugovorenoj obvezi i time su nanijeli imovinsku štetu oštećenicima. No, povreda neke od ugovorenih radnji iz dvostrano obveznog pravnog posla sama za sebe ne dovodi i do ostvarenja kaznenog djela. Nevraćanje zajma samo po sebi nije kažnjivo. Postojanje duga ne predstavlja kazneno djelo prijevare, već taj dug prerasta u kazneno djelo, ako tužitelj dokaže da je počinitelj već prilikom uspostavljanja imovinskopravnih odnosa s drugom osobom (sklapanje ugovora, preuzimanje robe i slično) imao namjeru neispuniti preuzetu obavezu. Ako je dužnik preuzetu obvezu (imovinskopravni odnos) utemeljio na stvarnim mogućnostima koje su postojale u kritično vrijeme ili pak na realnim izgledima da će kroz određeno poslovanje uspjeti naplatiti svoja potraživanja i da će mu sredstva uredno pristizati te da će tako moći ispuniti svoju obvezu, tada nema subjektivnog elementa kaznenog djela prijevare, jer nema optuženikove voljne sastavnice, tj. nema namjere (dolus specialis) jedne ugovorne strane da dovođenjem u zabludu druge ugovorne strane, sebi (ili drugome) pribavi protupravnu imovinsku korist uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku (ili drugome). Prijevarna namjera se isključivo i jedino mora promatrati tempore criminis, tj. u vrijeme sklapanja pravnog posla. Da bi se optuženiku mogla uputiti javna moralna kritika ili društveni prijekor, što je generalna značajka svake osuđujuće presude, tužitelj mora dokazati tu i takvu okrivljenikovu promišljenu i pomno isplaniranu zlu/prijevarnu namjeru koja mora postojati već prilikom sklapanja ugovornog odnosa.
18. U ovom predmetu nedvojbeno je dokazano da je u 2013. godini II. opt. LG zatražio pozajmicu od ošt. HG i to u iznosu od 15.000,00 kuna, te da je HG kao vjerovnik pozajmio traženi iznos LG, kao dužniku i da dužnik nikada vjerovniku nije vratio pozajmljenu svotu novca. Iz bitno suglasnog iskaza optuženika i oštećenika proizlazi ova činjenica i ona je nesporna. No, unatoč dugotrajnosti ovog kaznenog postupka, ostale odlučne činjenične tvrdnje optužbe su i nadalje ostale sporne.
19. Naime, ostalo je nejasno kada je točno bio dogovoren predmetni pravni posao, kao i na što se odnosi ta pozajmica, odnosno koja je zapravo bila njena prava svrha i kada je taj pravni posao izvršen? Optužba tvrdi da je to bilo u razdoblju od čak osam mjeseci, odnosno od početka siječnja do 31 rujna 2013. Potom, nejasno je kakve veze s predmetnim pravnim poslom ima I. opt. ZG Ni ošt. HG, niti II. opt. LG, ne navode da je imenovana na bilo koji način sudjelovala u predmetnom poslovnom odnosu. Ošt. RG ne poznaje opt. ZG, niti bračni par ZG i on s njima nije bilo što dogovarao. Opt. ZG se nije obavezala vratiti dug vjerovniku HG niti NG. Ona nije s vjerovnicima pregovarala o uvjetima pozajmice, niti je sudjelovala prilikom primopredaje novca te nema dokaza da je ZG kao dužnik bilo što obećavala ili nudila vjerovniku ošt. HG. Jedina poveznica između I. opt. ZG i predmetne optužbe je to što je ona nositeljica OPG-a koji prima državne poticaje na ime poljoprivrednog gospodarstva. Nadalje, optužba tvrdi da su prevarnim postupanjem oba optuženika doveli u zabludu dvojicu oštećenika i to HG za 16.000,00 EUR i NG za 10.000,00 EUR. Međutim, nedvojbeno je da u predmetnom pravnom poslu uopće nije sudjelovao ošt. MG. Dokazano je da ošt. MG nije pozajmljivao novac opt. LG. Štoviše, dokazano je da se u vrijeme sklapanja ovog pravnog posla njih dvojica uopće nisu poznavali. Oni nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu niti su se o dogovarali o uvjetima pozajmice. IG je kum HG i on je njemu pozajmio novac. Razlozi za tu pozajmicu nisu dokazani. Dokazano je da je ĆG pozajmio 20.000,00 EUR ošt. HG te da je HG vratio NG 10.000,00 EUR. Ako je u već u optužnici kao oštećenik uz HG naveden i RG, po takvom logičkom principu mogao je biti naveden kao oštećenik i FG. Naime, iz iskaza ošt. NG proizlazi da je tih 20.000,00 EUR koje je pozajmio ošt. HG, on prethodno pozajmio upravo od FG. Ovakav slijed oštećenika bi mogao ići i dalje da je ispitan FG jer je možda i on od nekoga pozajmio novce za NG, koji je pozajmio HG, koji je pozajmio opt. LG (LG, ZG ili oboje) i tome sl.
20. Sljedeća i za odluku o krivnji optuženika iznimno važna činjenična tvrdnja optužbe ostala je dvojbena. Ona proizlazi iz činjeničnog opisa kritičnog događaja u kojem stoji da su optuženici u vrijeme sklapanja ugovora s oštećenim postupali s prijevarnom namjerom i to tako da su oštećeniku HG lažno prikazali da će mu vratiti zajam kada njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dobiju poticaje i premije, čime su ga u vrijeme sklapanja posla doveli u zabludu jer su unaprijed odlučili da pozajmljeni iznos neće nikada vratiti, već da će ga zadržati za sebe. Međutim, u postupku su optuženici dokazali da su nakon pozajmice dospjeli u iznimno tešku financijsku situaciju koja je kulminirala time da su oni praktički ostali bez gotove sve vrijedne imovine te da su već više od 10 godina neprekidno blokirani i sukladno tome da ne mogu raspolagati sa sredstvima od državnog poticaja koji pristiže na račun. Naime, imaju od ranije upisana potraživanja sukladno redoslijedu naplate vjerovnika kojima su ostali dužni. Optuženici su dokazali da su svoj dug pokušali platiti putem raznih kompenzacija koje su nudili HG. Treba napomenuti da je ovaj oštećenik u pogledu navedenih prijedloga za kompenzaciju duga vrlo oprečno iskazivao. Prvo je tvrdio da mu je opt. LG na ime duga nudio neki stan koji je bio u lošem stanju i koji mu nije odgovarao, te da nije pristao na namirenje duga otkupom svinjskog fonda kojim je LG tada raspolagao,. Potom je ošt. HG u postupku poricao da mu je opt. LG nudio bilo što na ime kompenzacije duga. Da bi naposljetku jasno iskazao kako on želi isključivo i jedino povrat pozajmljenog novca te da ne pristaje na bilo kakve dogovore s N u vezi kompenzacije putem poljoprivrednog zemljišta, šume ili slično. Ne ulazeći u motive takve odluke ošt. HG i ne propitkujući stvarne razloge zbog kojih na kraju ipak kategorički odbija ponuđenu kompenzaciju, sud smatra važnim istaknuti da je već sama ta činjenica nuđenja kompenzacije dovoljna da optuženici u ozbiljnoj mjeri od sebe otklone mogućnost postojanja prijevarne namjere. Svaki budući vjerovnik bi trebao provjeriti solventnost i financijsko stanje budućeg dužnika prije no što odluči dati pozajmicu. Na taj način se osigurava da će mu pozajmica biti vraćena i da je riječ o dobroj poslovnoj odluci. U pogledu toga treba ponoviti da je oštećenik RG vrlo indikativno iskazao da mu je '' HG pokazao lokal i zgradu gdje Š imaju stan te mu se činilo da se radi o imućnoj obitelji ... i da ''je pročitao u novinama da LG ima farmu s oko 1000 komada svinja''. Iz ovih oštećenikovih navoda bi proizlazilo da mu je obitelj LG djelovala kao imućna đakovačka obitelj te da je sklapanjem predmetnog pravnog posla vidio priliku za zaradu. Međutim, to kako su užoj ili široj đakovačkoj javnosti djelovali ZG i LG, tj. kako su izgledali, što su vozili, gdje su i od čega živjeli, nije od pravnog značaja za odluku suda o njihovom obmanjivanju druge strane (dovođenja u zabludu). Dakle, ostala je nedokazana ozbiljno promišljena i unaprijed pomno isplanirana prijevarna namjera suoptuženika koja je trebala postojati već prilikom uspostavljanja predmetnog poslovnog odnosa sa oštećenicima.
21. Iz svega navedenoga proizlazi jedini razborit zaključak, a taj je da nastali dug suoptuženika prema oštećeniku/oštećenicima nije posljedica njihove prevarne namjere, već loše poslovne politike, odnosno manjkavog organizacijskog poslovnog plana i lošeg upravljanja osobnim financijama (prihodima i rashodima). Time predmetni dug ostaje kao posljedica izvan i onkraj njihove namjere. Za naplatu takvog duga oštećenik treba posegnuti za pravnim instrumentima koji su mu dostupni prema odredbama i pravilima iz obveznih odnosa i to u građanskopravnom (parničnom), a ne u kaznenopravnom postupku. Naime, ako je dužnik dospio u stanje osobnog bankrota i to nakon što je podigao kredit kojega više ne može podmirivati, to ne znači da je taj kredit posljedica njegovog prevarnog postupanja. Općenito govoreći uzročnost se ne može se zaključivati na temelju posljedica jer je to logički nevaljan zaključak koji se temelji na paralogizmu poznatom po latinskom nazivu post hoc ergo propter hoc. To je logička zabluda u kojoj se tvrdnja zasniva na miješanju vremenskog slijeda i uzročno-posljedičnih odnosa. Odnosno, ako B slijedi nakon A, to ne znači da je A uzrok, a B posljedica. Osim što je takvo zaključivanje logički nevaljano, ono je i pravno nevaljano te je protivno dugogodišnjoj i opsežnoj sudskoj praksi u odnosu na utvrđivanje postojanja namjere kod kaznenog djela prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju.
22. Zakon o kaznenom postupku zahtijeva najviši dokazni standard za osuđujuću presudu. Zahtijeva se da elementi kaznenog djela budu utvrđeni sa stupnjem vjerojatnosti koji isključuje svaku razboritu sumnju u mogućnost protivnog. To je dokazni standard izvan razumne sumnje. On dolazi u obzir kada jedini logičan zaključak koji može biti izveden iz dokaza jest da je optuženik počinio kazneno djelo. Pri tome se ne traži matematička nego moralna sigurnost. Optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard za osudu je sasvim razumljiv jer osuđujuća presuda u kaznenom postupku ima za posljedicu ograničenje ustavnih prava optuženika. Dakle, za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.
23. Slijedom uočenih ozbiljnih primjedbi kojima se u bitnoj mjeri osporavaju tvrdnje optužbe, ovaj sud nije mogao na temelju utvrđenog činjeničnog stanja doći do jedinog mogućeg zaključka da su I. i II. optuženik počinili kazneno djelo za koje su optuženi. Sadržaj i težina izvedenih dokaza nije od takvog značaja da bi sud na temelju njih, nedvojbeno i izvjesno, mogao doći do takve logički osnovane konkluzije. Treba reći da je sud prihvatio kao vjerodostojne dokaze optužbe u smislu isprava i opsežne dokumentacije, te da iskazi oštećenika predstavljaju uvjerljive dokaze. Dakako, osim njihovih zaključaka o postojanju prevarne namjere optuženika jer ocjenu o tome donosi sud. Na temelju ovako izvedenih činjenica nije moguće zaključiti o tome da su opt. ZG i LG krivi. Optužba nije uspjela dokazati sve odlučne činjenice i to u takvom spoznajnom stupnju koji bi bio izvan svake sumnje jer izvedeni dokazi i tako utvrđene činjenice (relevantne i indicijalne) sami za sebe i u njihovoj međusobnoj vezi nisu dovoljni da bi sud sa sigurnošću predmetnu inkriminaciju mogao prihvatiti kao osnovanu.
24. Stoga, slobodno ocjenjujući sve dokaze, na način da dvojbene činjenice tumači na način koji je povoljniji za optuženika, sud je I. opt. ZG i II. opt. LG oslobodio optužbe.
25. S obzirom na donošenje liberatorne presude, oštećenici su upućeni da imovinskopravni zahtjev za naknadu štete mogu ostvarivati u parničnom postupku, a trošak kaznenog postupka te nužni izdaci i nagrada Tomislava Filakovića odvjetnika iz Osijeka za obranu II. opt. LG padaju na teret državnog proračuna, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
26. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 12. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivan Sajter
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. ODO Osijek na KO-DO-544/2019
2. Ošt. HG
3. I-opt. ZG
4. II-opt. LG
5. Branitelj Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka
