REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4268/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja SAVIA SISAK d.o.o., OIB: 55208846738, Sisak, Mihanovićeva obala 33, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika J&T banka d.d., OIB: 38182927268, Varaždin, Međimurska ulica 28, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavliček Ergarac Medved j.t.d., Varaždin, Ivana Gundulića 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-44/2024-8 od 9. listopada 2024., 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika te ukida rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-44/2024-8 od 9. listopada 2024.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određen je prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem P-2564/2023.

2. U obrazloženju se navodi kako s obzirom da je u ovosudnom postupku nužno utvrditi jesu li sporedna prava po zadužnicama zakonskom, odnosno ugovornom subrogacijom prešla na pristupatelja dugu – društvo Vidar j.d.o.o., jer o tome ovisi i je li ovdje tuženik nezakonito predao sporne zadužnice društvu Vidar j.d.o.o. (takva predaja predstavljala bi štetnu radnju ovdje tuženika), to sud smatra da je sukladno odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) oportuno u ovom postupku odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Nadalje, sud je stava kako, a s obzirom da tužitelj i u ovosudnom postupku i u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu potražuje od ovdje tuženika, odnosno društva Vidar j.d.o.o. iznos koji predstavlja novčana sredstva zaplijenjena i prenesena društvu Vidar j.d.o.o. na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 3. srpnja 2007. pod brojem OV-15498/2007 te da po mišljenju tog suda ne postoji solidarna odgovornost ovdje tuženika i društva Vidar j.d.o.o. za štetu tužitelju, postoji opasnost dvostruke naplate tužitelja. Naime, prema mišljenju tog suda ne postoji solidarna odgovornost ovdje tuženika i društva Vidar j.d.o.o. za štetu tužitelju te se u konkretnom slučaju ne predmnijeva solidarnost iz odredbe čl. 42. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost, jer se u konkretnom slučaju ne radi o obvezi nastaloj iz trgovačkog ugovora.

3. Tužitelj u žalbi navodi kako je o prethodnom pitanju zbog kojeg sud pobijanim rješenjem određuje prekid već zauzeto pravno stajalište i to u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1342/2024 od 15. travnja 2024. kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-37/2024 od 13. ožujka 2024., koje odluke su dostavljene u spis podneskom tužitelja od 12. srpnja 2024. U međuvremenu donesena je i prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-369/2024 od 4. listopada 2024., kojom je također to pitanje riješeno i naloženo pristupatelju duga da vrati sporne zadužnice ovdje tužitelju a odbijen je prijedlog tamo tuženika za prekidom tog postupka. Inače pogrešno pravno stajalište koje iznosi sud u pobijanom riješenu da u konkretnom slučaju ne postoji solidarna odgovornost ovdje tuženika i pristupatelja dugu pozivom na odredbu članka 42. ZOO-a, nema nikakve veze s prethodnim pitanjem u smislu odredbe članka 12. ZPP-a. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR.

4. Tuženik u žalbi navodi da je tužbeni zahtjev u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2564/2023 podnesen radi: a) proglašavanja nedopuštenom ovrhe izravnom naplatom, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava temeljem zadužnice, b) isplate iznosa od 53.362,01 EUR (utuženog i u ovom predmetu!). Glavno pravno pitanje u tom predmetu jest dopuštenost ili nedopuštenost ovrhe temeljem zadužnica. Pravno pitanje o tome - jesu li sporedna prava (pa i instrumenti osiguranja) prešla subrogacijom valjano na pristupatelja dugu, društvo Vidar j.d.o.o. te o pravnoj naravi i posljedicama Ugovora o pristupanju dugu od 16. veljače 2023.; i u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2564/2023 predstavlja pitanje incidentalne, odnosno prejudicijelne naravi; a koje se rješava prije donošenja odluke o glavnoj stvari. Stoga, sporno pitanje ima i u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2564/2023 karakter prethodnog pitanja čije rješavanje može izazvati pravni učinak samo u tom konkretnom predmetu. Rješenje spornog pitanja (o tome jesu li sporedna prava prešla subrogacijom valjano na pristupatelja dugu – društvo Vidar j.d.o.o. te o pravnoj naravi i posljedicama Ugovora o pristupanju dugu od 16. veljače 2023.) predstavlja dio obrazloženja presude suda u tom predmetu te nema nikakav pravni učinak van tog predmeta. Nadalje, tuženik u žalbi citira dio obrazloženja odluke ovoga suda poslovni broj Pž-3547/04-3 od 2. kolovoza 2005. koji glasi: „Osnovano žalitelj ukazuje i da parnične stranke nisu iste u oba postupka, jer se prethodno pitanje može odnositi samo na pravne odnose među parničnim strankama, a ne i na odnosu između trećih, pa makar jedan od njih bio i stranka u parnici. Parnični sud će biti vezan pravomoćnom odlukom donesenom u drugom postupku, koja djeluje samo inter partes, a ne erga omnes, samo ako se njome rješava neki pravni odnos između subjekata koji su parnične stranke i u predmetu u kome se ovo prethodno pitanje pojavilo.“ Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR.

5. Žalbe su osnovane.

6. Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbama čl. 365. i čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je ono doneseno pogrešnom primjenom odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 12. ZPP-a.

7. Iz spisa proizlazi kako tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik s društvom Vidar j.d.o.o., kao pristupateljem dugu, sklopio Ugovor o pristupanju dugu tužitelja prema tuženiku po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000075 od 2. srpnja 2007. i svim njegovim kasnijim dodacima. Pristupatelj dugu je 31. ožujka 2023., prije dospijeća, podmirio tuženikovo potraživanje prema tužitelju te je po tom saznanju tužitelj zatražio od tuženika povrat svih instrumenata osiguranja, između ostalog i bjanko zadužnice ovjerene pod brojem OV-15498/2007 od 3. srpnja 2007., ali je tuženik odbio vratiti instrumente plaćanja, te ih je, prema tvrdnji tužitelja, nezakonito predao pristupatelju duga, iako na njega isplatom nisu prešla nikakva prava (regres, subrogacija) prema tužitelju. Pristupatelj dugu potom je zloupotrijebio instrumente osiguranja i to zadužnicu broj OV-15498/2007 na način da je pred Financijskom agencijom pokrenut postupak prisilne naplate po predmetnoj zadužnici te je s računa tužitelja naplaćen i prenesen iznos od 53.446,93 EUR (dug 53.1818,48 EUR; trošak 264,45 EUR).

8. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje jer je nužno utvrditi jesu li sporedna prava po zadužnicama zakonskom, odnosno ugovornom subrogacijom prešla na pristupatelja dugu – društvo Vidar j.d.o.o., budući da o tome ovisi i je li ovdje tuženik nezakonito predao sporne zadužnice društvu Vidar j.d.o.o. (takva predaja predstavljala bi u tom slučaju štetnu radnju ovdje tuženika), i to usprkos tome što je pritom zauzeo shvaćanje da ne postoji solidarna odgovornost ovdje tuženika i društva Vidar j.d.o.o. za štetu tužitelju.

9. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je odredbom čl. 42. ZOO-a, na koju se prvostupanjski sud pozvao u pobijanom rješenju, regulirana predmnijevana solidarnost više dužnika djeljive obveze iz trgovačkih ugovora, dakle ugovornih obveza, o čemu ovdje nije riječ. Ovdje, prema tvrdnjama tužitelja, a čija će se osnovanost ocijeniti u nastavku ovoga postupka, postoji izvanugovorna odgovornost tuženika za naknadu štete do koje ne bi došlo da nije bilo izravne štetne radnje tuženika koji je nezakonitom predajom spornih zadužnica omogućio trećemu stjecanje bez valjanog pravnog osnova zlouporabom primljenih zadužnica od ovdje tužitelja.

10. Drugim riječima, tužitelj je predmetni tužbeni zahtjev utemeljio na solidarnoj odgovornosti za štetu propisanoj odredbom čl. 1107. st. 1. ZOO-a prema kojoj za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Zajedničko prouzročenje štete postoji u okolnostima kad više osoba svojim ponašanjem počini štetu, a što se ovdje i dogodilo jer ni bez, prema tvrdnji tužitelja, protupravne predaje zadužnice društvu Vidar j.d.o.o. od strane ovdje tuženika niti bez, prema tvrdnji tužitelja, protupravne naplate te zadužnice od strane društva Vidar j.d.o.o., tužitelju ne bi nastala šteta, odnosno obje su te radnje za to bile potrebne.

11. Dakle, radi se o solidarnoj odgovornosti propisanoj odredbom čl. 1107. st. 1. ZOO-a, a je li se pritom doista radilo o protupravnim radnjama tuženika i društva Vidar j.d.o.o. u nastavku postupka će utvrditi prvostupanjski sud.

12. S druge strane, neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako je prethodno pitanje za ovaj predmet sadržano u točki 8. ovoga obrazloženja već riješeno pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (potvrđenom odlukom ovoga suda) pa da zbog tog razloga nema uvjeta za prekidom postupka predviđenih odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 12. ZPP-a. To iz razloga jer je ta pravomoćna odluka donesena u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-37/2024 – rješenje o određivanju privremene mjere zabranom raspolaganja spornim zadužnicama, pa njome svakako nije riješeno prethodno pitanje citirano u točki 8. ovoga obrazloženja.

13. No, s tim u vezi, osnovano tuženik u žalbi navodi da nema mjesta primjeni odredbama čl. 12. i čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a jer pravno pitanje o tome - jesu li sporedna prava (pa i instrumenti osiguranja) prešla subrogacijom valjano na pristupatelja dugu, društvo Vidar j.d.o.o.; i u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2564/2023 predstavlja pitanje incidentalne, odnosno prejudicijelne naravi; a koje se rješava prije donošenja odluke o glavnoj stvari.

14. Naime, odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (čl. 12. st. 2. ZPP-a) pa njome ne može biti riješeno prethodno pitanje u drugoj parnici u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZPP-a.

15. Zatim, osnovano se tuženik u žalbi poziva i na odluku ovoga suda poslovni broj Pž-3547/04-3 od 2. kolovoza 2005. u obrazloženju koje je navedeno: „Osnovano žalitelj ukazuje i da parnične stranke nisu iste u oba postupka, jer se prethodno pitanje može odnositi samo na pravne odnose među parničnim strankama, a ne i na odnosu između trećih, pa makar jedan od njih bio i stranka u parnici. Parnični sud će biti vezan pravomoćnom odlukom donesenom u drugom postupku, koja djeluje samo inter partes, a ne erga omnes, samo ako se njome rješava neki pravni odnos između subjekata koji su parnične stranke i u predmetu u kome se ovo prethodno pitanje pojavilo.“.

16. Zato je prvostupanjski sud, nepravilnom primjenom odredaba čl. 12. i čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, donio pobijano rješenje (po službenoj dužnosti), pa je, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će sam riješiti sporno prethodno pitanje i nakon toga donijeti odluku o glavnoj stvari, imajući pritom u vidu pravna shvaćanja ovoga suda sadržana u obrazloženju ovoga rješenja.

18. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 12. svibnja 2025.

Sudac

Radovan Raduka