REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1829/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja PLAVI SAFIR d.o.o., Zagreb, Supilova ulica 7A, OIB: 26556073445, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2, protiv tuženika AURO DOMUS d.o.o., Opatija, Vjekoslava Spinčića 3/2, OIB: 46688992812, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3/2, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-185/2025-2 od 7. travnja 2025., 12. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-185/2025-2 od 7. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te odredio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu. Tako je odlučio na temelju odredaba čl. 20. st. 2., čl. 21. st. 1. i čl. 56. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na zakupni odnos vezan za zakup poslovnog prostora na lokaciji Hotel Amphora, Šetalište Pape Ivana Pavla II 51, Split.
2. Tuženik u žalbi ne osporava da se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na zakupni odnos vezan za zakup poslovnog prostora u Splitu, ali smatra da je usprkos tome mjesno nadležan sud u Rijeci na području čije nadležnosti se nalazi sjedište tuženika, i to tim više što su i same stranke ugovorile mjesnu nadležnost toga suda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbama čl. 365. i 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je ono pravilno i zakonito.
5. „Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.“ (čl. 56. st. 1. ZPP-a).
6. „Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.“ (čl. 70. st. 1. ZPP-a).
7. Kako je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz zakupnog odnosa na nekretnini koja se nalazi u Splitu i kako je u tom slučaju zakonom određena isključiva mjesna nadležnost suda, pravilno se prvostupanjski sud, primjenom navedenih zakonskih odredaba, oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet stvarno i mjesno nadležnom sudu – Trgovačkom sudu u Splitu.
8. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. svibnja 2025.
Sudac
Radovan Raduka
